Snimio Vedran Karuza
U fokus želimo posebno staviti segment preinaka jer ćemo na taj način dodatno stabilizirati brodogradilište. To su specifični, kompleksni projekti u kojima je presudno i znanje, i stručnost, iskustvo i kvaliteta, a »Lenac« to sve ima
Aljoša Pavelin i formalno je početkom tjedna preuzeo direktorsku palicu u Brodogradilištu »Viktor Lenac«. Ovaj četrdesetšestogodišnji Sućuranin, kako je u polušali sam naglasio, u brodograđevnu je branšu stigao kao čovjek iz telekomunikacijskog sektora, uz koji je dosad isključivo bila vezana njegova karijera. Posljednja u nizu, bila je pozicija direktora Sektora za ICT rješenja u Hrvatskom Telekomu.
Vremena za prilagodbu kao novi predsjednik Uprave Pavelin baš i nema previše. Preuzeo je vođenje brodogradilišta u sredini drugog kvartala aktualne poslovne godine i prvi mu dani prolaze u stalnim sastancima.
Nakon prošlogodišnje rekordne poslovne godine, u kojoj je Lenac ostvario prihode veće od pola milijarde kuna, rezultati prvog tromjesječja pokazuju da će se ove godine teško »poklopiti« ono što se dogodilo lani u kojem su samo dva velika projekta, dvije preinake, donijele brodogradilištu više od 350 milijuna kuna.
Novi iskorak
U prva tri mjeseca ove godine prihodi »Lenca« očekivano su, u odnosu na lani, prepolovljeni i iznosili su 61,5 milijuna kuna uz, istina minimalni, ali opet gubitak od 11,5 tisuća kuna.
– Rezultati prvog kvartala i nisu toliko loši, dapače, EBIT nam je čak i bolji u usporedbi sa istim razdobljem lani, a gubitak nam je direktna posljedica pada tečaja dolara. Treba imati u vidu da je 2015. godina bila apsolutni rekord u dosadašnjem poslovanju »Lenca«. Upravo smo jutros imali operativni sastanak o tome što nam predstoji i što moramo poduzeti do kraja ove godine.
Trenutno, kao što vidite, imamo pauzu u dokovima, no u lipnju dolaze nam dvije manje preinake i šest do sedam brodova u remont. Imamo najave i za kraj ljeta i početak jeseni, što već dogovorenih, što potencijalnih poslova, ali daleko od toga da smo mirni. Od voditelja prodaje zatražio sam sve potencijalne poslove koji su nam u planu i što sve trebamo učiniti da te ugovore i potpišemo i na tome ćemo intenzivno raditi.
Prema svemu onom što sam dosad imao uvida i prilike čuti, »Lenac« je stabilna kompanija. Odnos naših potraživanja prema korisnicima, naš trenutni dug prema dobavljačima i kooperanatima, koji je lani prepolovljen, kao i kreditna zaduženost »Lenca«, u vrlo je kontroliranoj ravnoteži.
Uz vaš dolazak u »Lenac« vezao se pojam – promjena. Što to planirate učiniti s ovim brodogradilištem, što to iz njega »izvući« kako bi osigurali njegov daljnji razvoj i prosperitet?
– Moja je glavna poruka, u konačnici to sam postavio i kao svoj uvjet vlasnicima, jest da nastavljamo graditi i razvijati kompaniju. »Viktor Lenac« ima velik potencijal, posebno u segmentu preinaka koje želim staviti u naš fokus jer ćemo na taj način dodatno stabilizirati brodogradilište i učiniti ga manje ovisnim o stanju na tržištu koje je prilično volatilno. Naravno, nikad ne možete u potpunosti eliminirati taj utjecaj, ali možete smanjiti rizik.
To možemo samo preinakama koje su specifični, kompleksni projekti u kojima je presudno i znanje, i stručnost, iskustvo i kvaliteta, a »Lenac« to sve ima i tu klijenti dolaze vama. Moj je plan da godišnje osiguramo tri do četiri takva krupnija posla, koji nisu čisti remonti. Naš core-business i dalje ostaju remonti, svakako, koji bi nam morali, u najmanju ruku, osigurati da pokrijemo fiksne troškove, ali su preinake te koje će nam, vjerujem, donijeti iskorak i veću profitabilnost.
Direktna prodaja
Otežavajući faktor za remonte »Lencu« je i sama lokacija, kao i jeftinija konkurencija, primjerice, u Turskoj.
– Točno. U sadašnjim prihodima brodogradilišta remonti čine osjetni dio. Poslovi remonta jesu kao nekakav »commodity business«, recimo kao kruh i mlijeko, no treba imati u vidu da su u tome ključni faktori lokacija i cijena. Sama lokacija, na sjeveru Jadrana ne ide nam u prilog, a cijenom nikad nećemo moći konkurirati Turcima, Kinezima… Limitirani smo, dakle, na luke u okruženju, kao što je Kopar, Trst, Rijeka, Venecija, Ravenna, Chioggia, eventualno Ancona.
No, i u tome imamo prilično velike mogućnosti. Nisam rob analitike, ali je volim, pa sam malo istraživao. Prema podacima tih luka, na godišnjoj razini bilježe oko 17.000 uplovljavanja brodova, premda je teško razlučiti radi li se baš o brodovima ili samo uplovljavanjima. Ako uzmemo da su polovica od tog brodovi, dolazimo do brojke od njih 8.500 koji svakih pet godina trebaju remont. Da uzmemo i mali dio tog kolača, mi smo popunili naše kapacitete.
Vjerojatno su uz to vezane i promjene koje planirate u službi prodaje?
– Točno. Prodaja u »Lencu« dosad se najvećim dijelom oslanjala na brokere i agente. Tu indirektnu prodaju i nadalje ćemo zadržati, ali ćemo svakako vidjeti na koji je način možemo učiniti boljom, unijeti jači motiv da više ne budemo samo »jedan od« klijenata tih brokera i agenata već »taj« klijent.
Svakako da ćemo jačati našu direktnu prodaju jer naši ljudi imaju i dovoljno sposobnosti i stručnosti za direktan odnos s klijentima. Upravo je to ključno jer posao ne sklapaju ni tehnologije, ni pozicije već ljudi, pri čemu čak i cijena nije od presudnog značenja.
Što radnik iz pogona može očekivati vašim dolaskom na čelo brodogradilišta?
– Moj prvi korak je napraviti »reality check«, od toga sve počinje. zajedno sa svojim upravljačkim timom, želim točno znati kako mi stvarno stojimo na tržištu sa našim portfoliom, proizvodnim procesima, organizacijom i resursima, u koje spadaju ljudi, tehnologija, naši kooperanti, u konačnici i informatika. Tu će ustvari biti i najviše promjena jer želim procese učiniti što bržima, učinkovitijima, sa potpunom kontrolom troškova u svakom trenutku.
Tek sada dolazimo do odgovora na vaše pitanje. Sve to skupa radniku bi moralo donijeti to da će posao obavljati na jedan jednostavniji i brži način. S obzirom da će troškovi biti manji, to za sobom u doglednoj budućnosti povlači sigurnost radnog mjesta, rast plaća, ali i stabilnu jezgru našeg stručnog kadra, uz mogućnost novog zapošljavanja.
Hoćete li mijenjati tim najbližih suradnika?
– U ovom trenutku, apsolutno ne jer nemam razloga. Čovjek sam koji nastoji baratati argumentima, a ne pričama. Želim se osobno uvjeriti što i koliko netko može dati u svom radu. Moji prvi dojmovi su vrlo pozitivni i mogu reći da smo prilično dobro startali, vidjet ćemo što će vrijeme i rezultati pokazati.
Ljudi su ključ
Niste se uplašili izazova kad ste odlučili telekomunikacije zamijeniti ovom, nekom posve drugom branšom?
– Ne. Dapače, veselim se tome. Cijeli svoj dosadašnji radni vijek proveo sam u telekomunikacijama koje su i meni samome prilično apstraktne. Čini mi se da sam nekako oduvijek težio tome da dođem u proizvodnju, upravo iz razloga što zorno vidite rezultate svojeg rada. Istina, ovo jest meni velik izazov. No, polazim od toga da koliko god su telekomunikacije i brodogradnja toliko različite industrije, ključ i ishodište obiju jesu – ljudi.
Moja pozicija i moj zadatak nije ništa drugo do homogenizirati ovu sredinu, učiniti je potpuno transparentnom i otvorenom. To znači da kad se nešto i ne napravi dobro onda se to jasno kaže, ali ne s namjerom kritike ili sankcija već zato da vidimo što to moramo i možemo učiniti da budemo bolji. Želim da, ako treba, krvavo se i posvađamo da bi došli do nekog optimalnog rješenja ili stava, da smo u tome otvoreni, ali i da se međusobno poštujemo. Jer, ljudi su ti koji čine svaku tvrtku.
