Nakon terana, Slovenci otimaju i istarski pršut

Zašto se Slovenci protive europskoj zaštiti istarskog pršuta ne može se saznati ni iz Ljubljane, ni iz Zagreba, ni iz Bruxellesa

PULA Nevjerojatno, ali istinito: istarski pršut mogao bi doživjeti sudbinu istarskog terana i njegova bi prodaja pod tim nazivom lako mogla zabranjena u zemljama Europske unije! Slovenija je, naime, krajem listopada 2013. godine Europskoj komisiji poslala prigovor na hrvatski zahtjev za registraciju istarskog pršuta, a Komisija, u skladu s europskim zakonodavstvom, sada mora ocijeniti valjanost slovenskog prigovora. Ukoliko ocijeni da je slovenski prigovor valjan, Europska će komisija o tome obavijestiti hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede, koje je podnijelo zahtjev za zaštitu, te pozvati ministarstva obiju država da pošalju svoja očitovanja, za što imaju rok od tri mjeseca. Ako, pak, Komisija ocijeni da slovenski prigovor nije valjan, njegov sadržaj postaje bespredmetan.

Otkrio nam je to Luka Kočevar, šef glasnogovorničke službe slovenskog Ministarstva poljoprivrede, na naš upit je li Slovenija podnijela ikakav prigovor i kakav je njegov sadržaj. Izričito smo ga tražili i kopiju teksta slovenskog prigovora na zaštitu istarskog pršuta, no nju nam nije dostavio. O sadržaju prigovora, odnosno o razlozima zbog kojih bi se Slovenci protivili europskoj zaštiti istarskog pršuta, dakle, još se uvijek ništa ne može saznati iz Ljubljane, ali ni iz Zagreba, ni iz Bruxellesa. Ako slovenski prigovor bude odbijen, njegov sadržaj možda nikada nećemo ni biti poznat nama u Hrvatskoj, ali će u Zagreb (i brzo nakon toga u Pazin) stići potvrda o europskoj zaštiti istarskog pršuta oznakom izvornosti čime će i ta priča biti dovršena. No, krenimo redom.   

Prve markice

Poznato je da je višegodišnjom procedurom i uz višemilijunski trošak preklani napokon službeno okončana procedura nacionalne zaštite istarskog pršuta oznakom izvornosti, a ubrzo je, potkraj 2012. godine, sva dokumentacija prevedena na engleski te je u Bruxellesu podnijet zahtjev i za europsku zaštitu istarskog pršuta oznakom izvornosti. U međuvremenu, u siječnju 2013. petorici su istarskih pršutara (Pisinium, Antolović, Milohanić, Dujmović i Buršić) stigle prve markice s oznakom izvornosti za oko 400 njihovih istarskih pršuta proizvedenih u sustavu kontrole od odojka do završnog proizvoda, što je procedura koju takva zaštita podrazumijeva. Tada je najavljeno da se u sustav zaštite za sljedeću sezonu uključuju još dvije pršutane te da bi broj pršuta s markicom trebao narasti na 1.200 komada.

U lipnju 2013. godine u Bruxellesu je službeno objavljeno da je istarski pršut zadovoljio svim formalnim preduvjetima za dobivanje oznake izvornosti i otvoren je rok za podnošenje prigovora, koji je isticao 1. listopada, nakon čega je Europska komisija, u slučaju da nije podnesen nijedan prigovor, trebala izdati rješenje o europskoj zaštiti istarskog pršuta. Očekivalo se da će ta zaštita biti svečano proglašena na tradicionalnom listopadskom Internacionalnom sajmu pršuta u Tinjanu. No, očekivana dobra vijest iz Bruxellesa je izostala, jer potvrda o uvrštenju istarskog pršuta u europski popis proizvoda zaštićenih oznakom izvornosti još nije stigla.

Početkom 2013. godine pokrenut je eksperimentalni tov teških svinja u suradnji AZRRI-ja i Kaznionice u Valturi, ali nakon probnih serija projekt nije pokazao ekonomsku isplativost. U traženju drugih putova do domaćih svinja, u studenom je obznanjeno kako će istarski pršutari već za ovu zimu otkupiti, a za sljedeću naručiti, sve tržne viškove teških svinja koji se u Istri mogu naći. Već početkom prosinca prva je takva serija na klanje u klaonicu pazinskog Produktkomerca stigla s farme u Čepiću: radilo se o simboličnih četrdesetak komada, no i veliki pothvati započinju malim koracima.

Afirmaciji uzgoja svinja i tradicionalnih istarskih proizvoda od svinjskog mesa lani je pridonijela i novopokrenuta manifestacija u Svetom Petru u Šumi, nazvana »S klobasicom u Europu«, na kojoj su osim predstavljanja i sajmene prodaje, istarske kobasice registriranih proizvođača prvi put i stručno ocjenjivane te je najavljena i njihova zaštita.

Pretpostavljalo se da je neki prigovor stigao, sumnjalo se – iz Slovenije, ali ni u Odjelu za poljoprivredu Istarske županije, ni u hrvatskom Ministarstvu poljoprivrede o tome nisu imali nikakve službene informacije, a bez službenih informacija nisu htjeli ništa ni komentirati. Glas Istre je već tada pokušao od Ministarstva poljoprivrede i okoliša Republike Slovenije saznati nešto o tome je li Slovenija podnijela ikakav prigovor, no tada nam je samo šturo odgovoreno da je »Slovenija najavila prigovor u vezi zaštite istarskog pršuta u Europskoj uniji«. Nastala je proceduralno dvojbena situacija, jer mjeseci su prolazili, a nitko u Hrvatskoj i dalje nije znao postoji li slovenski prigovor ili je sve ostalo na najavi, i kakav je sadržaj tog eventualnog prigovora. Sada je, nakon odgovora Luke Kočevara iz slovenskog ministarstva na naše opetovane upite, sve jasno: Slovenija je u listopadu poslala prigovor Europskoj komisiji i sada je na njoj da ocijeni njegovu utemeljenost.   

Slovenska sabotaža

Slučaj istarskog pršuta, dakle, neodoljivo podsjeća na najtraumatičniji događaj iz prošle godine – slovensku sabotažu istarskog terana. Prisjetimo se: sredinom travnja prošle godine ljubljanska ispostava slovenskog Inspektorata za poljoprivredu i okoliš je inspekcijskim nadzorom u prodajnom centru Mercatora u Ljubljani pronašla i naložila tvrtki Mercator da ih isključi iz prometa. Bila je riječ o deset boca terana Franca Cattunara i dvije boce terana Franca Armana, koje je iz Hrvatske u Sloveniju uvezla tvrtka J&B vino iz Ljubljane. Ta formalna zabrana prodaje istarskog terana u Sloveniji, a time i u cijeloj Europskoj uniji, obrazložena je »nepravilnom uporabom imena teran« i pozivanjem na činjenicu da je »teran u Europskoj uniji od 2004. godine zaštićeno ime za vino sa zaštićenim geografskim podrijetlom koje se proizvodi u Sloveniji na Krasu iz sorte refošk«.

Iako je taj slovenski potez izazvao buru negodovanja i ogorčenja među istarskim vinarima, ni hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede, ni hrvatska javnost u cjelini, ni hrvatski i istarski vinski prijatelji iz svijeta, nisu uspjeli učinkovito se suprotstaviti tom slovenskom činu. Postiglo se jedino da EU dozvoli prodaju istarskog terana iz starih zaliha, do berbe 2012. godine, a izjave nadležnih da su procedure u tijeku i da će se po istarski teran sve ipak pozitivno završiti još uvijek su neuvjerljive i neargumentirane. Zasad je, nažalost, neosporna tvrdnja da je istarski teran iz berbe 2013. pa nadalje kako u Hrvatskoj tako i u cijeloj Europskoj uniji pod svojim izvornim imenom – ilegalan.   

Čekaju epilog

No, potkraj prošle godine su nakon gotovo trogodišnje procedure i višestrukih kontrola od vinograda preko podruma do gotovog proizvoda dodijeljene prve IQ oznake za istarski teran, i to vinarijama Benvenuti, Bertoša, Cossetto, Cattunar, Dešković, Geržinić, Rossi, Tomaz, Marijan Arman i Zigante. Ovih deset vinarija moći će okačiti oznaku IQ na ukupno 76.647 butelja istarskog terana, od grožđa uzgojenog na ukupno 11 hektara vinograda, što je svega pet posto procijenjenih ukupnih površina vinograda u kojima se uzgaja istarski teran. Ovaj teran s oznakom IQ se još uvijek može zvati teran jer on potječe od grožđa ubranog 2011. godine, a jednako će tako »legalna« biti i IQ serija terana čiji će se nositelji obznaniti za godinu dana, jer će to vino biti pliod berbe 2012. godine.

Iako se svi nadaju da će se priča s istarskim teranom dobro završiti, svi bi bili mirniji kad bi takva očekivanja bila malo vjerodostojnije utemeljena.