Jedra ispred Trsta

BARCOLANA Zlatni pir najmasovnije svjetske regate

Boris Perović

Prošle godine okupilo se više od 2000 plovila. Današnji start u 10.30 sati



RIJEKA Druga nedjelja u listopadu u pravilu je praznik za sve ljubitelje jedrenja na ovim prostorima. Trst tog dana postaje jedriličarsko središte svijeta, po tradiciji dugoj već pola stoljeća u kalendaru je upisano ime Barcolane! Regata koja se kroz godine profilirala u najmasovnije okupljanje barki na jedra na svijetu prošle godine je probila barijeru od dvije tisuće plovila na startu između dvorca Miramare i Barcole, tršćanskog elitnog kvarta u kojem se smjestio i organizator ovog velikog događanja – Societa’ Velica di Barcola e Grignano.


Barcolana je danas došla do svog 50. izdanja, velika tršćanska regata proslavit će svoj zlatni pir. Hoće li biti nadmašena lanjska brojka od 2.101 jedrilice na startnoj listi, kakvom se ne može pohvaliti ni jedna druga regata na svijetu, bit će poznato u 10.30 sati, kada će iz topa biti označen početak novog nadmetanja na moru u Tršćanskom zaljevu. Barcolana će dobiti svog 50. pobjednika, još će jedno ime biti upisano na zlatnu listu pobjednika, na vrhu kojega će zauvijek stajati kapetan Piero Napp i njegova jedrilica »Betelgeuse«…


Sve je počelo ujesen 1969. godine, kad je grupa jedriličarskih zanesenjaka odlučila regatom označiti kraj sezone, a budući da je već uvelike zagazila u listopad, dobila je i svoj drugi naziv, Coppa d’Autunno, Jesenski kup. Obišli su jedriličarske klubove u Trstu i okolici, skupili za ono doba vrlo pristojnu brojku od 51 posade, pripremili nagrade u vidu nekoliko boca vina. Te je nedjelje, kažu kronike, bilo sunčano, puhao je lagani jugozapadni vjetar, kojeg lokalni ribari zovu »garbin«. Najbolje ga je ukrotio kapetan Napp iz Jedriličarskog društva Triestina, koji se nakon toga više nije natjecao, ali je nastavio sudjelovati na Barcolani sa svojim remorkerom »Pegasus«, na kojem je desetljećima stolovao regatni odbor.


Barcolana se širi




Regata se nastavila širiti, sve više jedrilica dolazilo je sudjelovati, pa je tako 1974. godine probijena granica od 100 sudionika, a nakon što se glas o Barcolani širio i preko granica Tršćanskog zaljeva, ubrzo se pred Trstom natjecalo više stotina jedrilica ne samo iz Italije nego i iz susjednih država. Napokon je 1993. godine pogodan maestral bio u jedrima više od tisuću jedrilica, a tada je Barcolana već bila daleko najprestižnija regata na Mediteranu, pa i šire, i na njoj su sudjelovali i brojni jedriličari svjetskoga glasa.


Iz naših krajeva u Trst su odlazile jedrilice još od sedamdesetih godina i nerijetko su njihove posade na kraju regate stajale na pobjedničkom postolju. Istina, pobjeđivali su u pojedinim dužinskim grupama, ali i to je istinski podvig, kad se zna kolika konkurencija vlada pred Trstom. Što se tiče ukupnog poretka, hrvatske posade mogu se pohvaliti s dva četvrta mjesta. Iskoristivši bonacu 2003. godine, »Ixus« iz Fly Sailing Cluba Ika s Robinom Matuljom doplutao je do vrlo visoke pozicije, a desetak godina kasnije isti je podvig, ali po puno jačem vjetru, ostvario »Shining Umag Umago« sa Željkom Perovićem na kormilu. Ista je jedrilica, tada još u talijanskom vlasništvu, dvaput slavila na Barcolani na samom kraju 20. stoljeća. Hrvatski jedriličari znali su osjetiti čar pobjede na Barcolani, ali kao članovi posada jedrilica koje su plovile pod drugim zastavama.


Što se Slovenaca tiče, oni su upisani na pobjedničku listu nekoliko puta, prvome je to uspjelo Dušanu Puhu za kormilom talijanskog »Fanatica« 1994. godine. A onda je triput zaredom Mitja Kosmina pokorio konkurenciju sa svojom »Gaiom Legend«. Vratio se 2002. godine s još većom jedrilicom, »Maxi Jenom«, i nakon višegodišnje serije drugih mjesta napokon ponovo trijumfirao 2009. godine.


»Esimitovi« rekordi


»Maxi Jena« je bila projekt za osvajanje Barcolane, ali je imala nesreću da je tih godina Trstom harao »Alfa Romeo« australskog milijardera Nevillea Crichtona, koji je s 27-metarskom jurilicom slavio 2003. i 2004. godine, a zatim, nakon godine pauze, s novom 30-metarskom »Alfom« još tri puta. Upravo je ta druga jedrilica nakon Crichtona postala vlasništvo ambicioznog poduzetnika iz Gorizije Igora Simčiča, iz poznate vinarske porodice iz Goriških brda. Veliki jedriličarski zaljubljenik, Simčič je sa svojim »Esimitom« još od devedesetih godina rušio granice između Italije i Slovenije, da bi zatim dobio pokroviteljstvo Europske unije te se natjecao pod zastavom s 12 zvjezdica. Projekt »Esimit Europa 2« na bivšem »Alfa Romeu« i uz pomoć ruskog naftnog diva Gazprom donio je mu je pet uzastopnih trijumfa na Barcolani, što nikome do sada nije uspjelo. Simčičeva jedrilica, u čijoj su posadi redovito bili i hrvatski jedriličari, oborila je i brzinske rekorde Barcolane, pa je tako regatno polje od 16,5 nautičkih milja nekoliko puta preplovila za manje od sat vremena.


Barcolana danas nije samo spektakularna nedjeljna regata, jer Trst živi uz jedrenje i desetak prethodnih dana. Tršćanska riva pretvorena je u pravi jedriličarski grad, a u luci se odvijaju natjecanja u raznim klasama, pred uvijek brojnom publikom koja na dlanu može pratiti jedriličare svih uzrasta. A na dan velike Barcolane u Trst i na brda oko Trsta sjati se stotinjak tisuća ljudi, mnogi i iz Istre i Primorja, koji zajedno sa sudionicima regate žive Barcolanino geslo »C’ero anch’io«… »I ja sam bio tu«. Organizator Barcolane od prije nekoliko godina dodatno im je približio jedriličarsku pozornicu pa se tako završnica može pratiti s rive budući da je ciljna bova postavljena u tršćanskoj luci, ispred neponovljive Piazze Unita d’Italia…