Kazahstanci danas u Dini razgovaraju o preuzimanju tvrtke

Radnici sumnjaju u namjere Kazahstanaca čiji je modus operandi nalik onom turskog Caliskana – predstavnici tvrtke ne pojavljuju se u javnosti, svi pregovori odvijaju se praktički potajice, a nisu se čak niti pojavili na prvom ročištu u stečajnom postupku Diokija

RIJEKA Predstavnici britanske tvrtke Devon Trading & Finance Limited danas će se sastati s direktorom Dina Petrokemije Fabiom Giacomettijem.

 Devon fond, iza kojeg stoji kazahstanski Kazakh Oil Trans World Group, ponudio je stečajnoj upraviteljici Diokija Mariji Vujčić Turkulin preuzimanje Dine, kroz predstečajnu nagodbu, na način na koji je to planirala domaća tvrtka Crodux u vlasništvu Ivana Čermaka, ali su spremni preuzeti vlasništvo i kroz stečaj omišaljske petrokemije.

Kazahstanci su, saznajemo, ovoga puta u Rijeku doputovali kako bi proučili detalje dokumentacije vezane uz odnose Dine i najvećeg vjerovnika petrokemije – Hypo banke.  

Platili bi hipoteku

Ponajprije ih zanima dio koji se odnosi na založno pravo banke na zemljištu predviđenom za gradnju LNG terminala, budući da već sutra putuju u Klagenfurt gdje će se sastati s predstavnicima Hypo-a.  

 Nakon razgovora s predstvanicima banke, vraćaju se u Zagreb, gdje će nastaviti razgovore sa stečajnom upraviteljicom Diokija i predstečajnim upraviteljem Dine Mladenom Janiškom.

  – Očekujemo da će se do tad znati ishod njihovih pregovora s Hypom i ostalim bankama oko isplate potraživanja, te koje su, ovisno o tome, njihove daljnje namjere, kratko je na naše pitanje o pregovorima s kazahstancima odgovorio Janiška.

  Navodno su spremni isplatiti hipoteku u visini od 23,5 milijuna eura, a prema riječima stečajne upraviteljice Diokija, s nedavno održanog ročišta u stečajnom postupku, namjera im je postati većinskim vlasnikom Dine, pri čemu bi na sebe preuzeli isplatu dijela dugovanja, kako je predviđeno predstečajnom nagodbom petrokemije, te povećali temeljni kapital za 12 milijuna eura izravnom uplatom, čime bi se osigurala sredstva za ponovno pokretanje proizvodnje u Omišlju, a izrazili su i namjeru ulaganja u nova postrojenja u Dini.

Stečajna upraviteljica kazala je i kako su već dogovorili otkup potraživanja od Zagrebačke banke i HEP grupe, što je iz te dvije tvrtke i potvrđeno pismima namjere.

Ministarstvo gospodarstva i tvrtka LNG Hrvatska, osnovana za vođenje LNG projekta na Krku, do sada nisu imali nikakvih kontakata s potencijalnim kazahstanskim ulagačima u Dinu, doznaje se neslužbeno. To znači da još nisu razgovarali niti o zemljištu namijenjenom gradnji LNG-a, pod hipotekom Hypo banke od 23,5 milijuna eura.   Banka je hipoteku aktivirala, odnosno pokrenula postupak ovrhe, i u interesu joj je što prije naplatiti svoja potraživanja. Država bi pak prije ulaska Kazahstanaca u Dinu trebala s Hypo bankom i stečajnom upraviteljicom Marijom Vujčić Turkulin dogovoriti neki oblik preuzimanja zemljišta na kojem će graditi LNG terminal. Ni takvih, tripartitnih razgovora, kako se doznaje, do sada nije bilo, a bude li se predugo čekalo, državu će i zemljište onda puno više koštati. Ne bude li skoro dogovora, i hipoteku isplate Kazahstanci, država će od njih, skuplje, zemljište morati otkupljivati.   Jedan od najizvjesnijih scenarija kaže da će država ići u izvlaštenje zemljišta za gradnju LNG-a kao strateškog projekta, što znači da će ga otkupljivati po tržišnoj cijeni. Prvo, međutim, treba potpisati predugovore sa zakupcima kapaciteta budućeg terminala. Investitora za njegovu gradnju, navodno ima više, kao i, što se otprije zna, dobavljača plina za terminal. 

Radnička skepsa

Devon fond je već treći po redu potencijalni strateški partner za predstečajnu nagodbu Dine, nakon odustajanja prvo turskog Caliskana, a potom i Croduxa, pa velik dio radnika na cijelu priču gleda s golemom dozom skepse. Štoviše, mnogi su uvjereni kako iz pozadine konce čitavo vrijeme vuče Robert Ježić, za čijeg je upravljanja grupom i došlo do propasti zagrebačkog Diokija i Omišaljske Dine.

Podlogu za takve sumnje daje im i modus operandi Kazahstanaca, koji je uvelike sličan onome turskog Caliskana – predstavnici tvrtke ne pojavljuju se u javnosti, svi pregovori odvijaju se praktički potajice, a nisu se čak niti pojavili na prvom ročištu u stečajnom postupku Diokija, iako o Diokijevim vjerovnicima itekako ovisi daljnja sudbina Dine, budući da je ona postala dio stečajne mase matične tvrtke.

  Slično su se ponašali i Turci, koji su doduše nakratko i formalno preuzeli upravljanje Dinom, iza kojih od najavljenih ulaganja nije ostalo ništa, osim štete od pet milijuna eura koje im je država isplatila kao garanciju za avans što su ga uplatili za stjecanje vlasništva u Diokijevoj tvrtki Adriaoil SpA, koja je većinski vlasnik zemljišta za gradnju LNG-a. Isplatom državne garancije Turcima, koji su nestali bez traga, zapravo je novcem poreznih obveznika pokriven dio golemih dugovanja Roberta Ježića, te na nekoliko mjeseci kupljeno strpljenje radnika Dine i Diokija kojima je dijelom tog novca isplaćeno nekoliko zaostalih plaća.

  Dio radnika stoga ne dijeli optimizam uprave i stečajnog upravitelja oko namjera kazahstanskih ulagača, uvjereni kako je u cijeloj priči propast proizvodnje u Omišlju neminovna, te da se sve vrti oko zemljišta za gradnju LNG-a, odnosno pokušajima da se ono izdvoji i jednog dana proda budućem ulagaču u terminal za ukapljeni prirodni plin ili, u slučaju da i taj projekt propadne, što je više nego izgledno, da se prenamijeni za neku drugu svrhu i dobro unovči.