Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 26° 3
Sutra: 26° 26° 3
26. kolovoza 2019.
Kontrolirana suradnja

Kako zauzdati azijskog diva? Europska unija priprema nova pravila igre s Kinom

Donald Tusk, Li Keqiang i  Jean-Claude Juncker / REUTERS
Donald Tusk, Li Keqiang i Jean-Claude Juncker / REUTERS
Autor:
Objavljeno: 7. travanj 2019. u 16:12 2019-04-07T16:12:36+02:00

Čelnici Francuske i Njemačke, zajedno s europskim institucijama, žele s Kinom ponajprije suradnju. Zbog toga kane ojačati ulogu EU-a na međunarodnom polju

Nije tajna da se velikim europskim državama, poput Njemačke i Francuske, ne sviđa to što Kina ima sve veći utjecaj na razvoj događaja u Europskoj uniji. One smatraju da treba ograničiti prodor azijskog diva koji je zbog otvorenosti europskog tržišta već kupio mnoge vrijedne kompanije, luke i ostalu infrastrukturu u članicama EU-a. Europska komisija najavljuje stvaranje jedinstvenih pravila Unije za odnose s Kinom, radi zaštite strateških interesa europskoga gospodarstva.

Članovi Komisije ne kriju da tim novim pravilima istodobno žele disciplinirati manje članice EU-a, koje su proteklih godina, svaka na svoj način, pohrlile u suradnju s azijskim divom, očekujući da će im kineske investicije ubrzati gospodarstvo.

Stoga se sa zanimanjem očekuje sastanak na vrhu između Kine i Europske unije početkom idućeg tjedna, na kojem obje strane žele ojačati gospodarsku i političku suradnju – dok Bruxelles priprema nova, protekcionistička pravila igre. Na tom sastanku naći će se kineski premijer Li Keqiang te predstavnici Europske komisije i Europskog vijeća, na čelu s Jean-Claude Junckerom i Donaldom Tuskom.

Zanimljivo je da će kineski premijer u sklopu europske turneje službeno posjetiti i Hrvatsku te doći na osmi po redu sastanak Kine i 16 srednjoeuropskih zemalja, koji se ove godine održava u Dubrovniku. Nema sumnje da 16 srednjoeuropskih zemalja očekuje nova kineska ulaganja, posebice u infrastrukturi i industriji. Prema najavama, dobro bi trebala proći i Hrvatska. Premijer Andrej Plenković trebao bi s Li Keqiangom potpisati neke ugovore za jačanje suradnje dviju zemalja, ponajprije u gospodarstvu.

Uoči Lijeva posjeta, Europska komisija je pripremila podlogu za sastanak s Kinom, prikazujući tu zemlju u dvostrukom svjetlu – kao partnera i suparnika. S jedne strane, Kina je partner za suradnju s kojim EU ima »usko poravnane ciljeve« i s kojim u pregovorima treba naći ravnotežu interesa. Istodobno, Kina je ekonomski takmac Europi u postizanju tenhološkog vodstva, kao i »sistemski suparnik koji promiče alternativne modele upravljanja«, prema ocjeni Komisije.

Podijeli, pa vladaj

EU traži novi pristup Kini dok slabi europsko savezništvo sa SAD-om i dok se temeljito preuređuju međunarodni odnosi nastali nakon Drugog svjetskog rata. Očito je, također, da se Europa ne želi uvući u hladnoratovsku konfrontaciju s Kinom kakvu u posljednje vrijeme potiču Sjedinjene Države, koje Kinu vide kao glavnog suparnika u natjecanju za gospodarsko, tehnološko, vojno i političko vodstvo u svijetu.

Čelnici Francuske i Njemačke, zajedno s europskim institucijama, žele s Kinom ponajprije suradnju. Zbog toga kane ojačati ulogu EU-a na međunarodnom polju. Ako se Europa ne pretvori u »imperij« – i to miroljubivi – SAD i Kina će Europsku uniju marginalizirati, a njezine članice pretvoriti u svoje »vazale«, prema riječima francuskog ministra financija Brune Le Mairea.

Uz želju za očuvanje kakvih-takvih savezničkih odnosa s SAD-om, Europa se očito sve više okreće Kini, koja je u ovom stoljeću – zbog brzine ekonomskog rasta – postala glavni zamašnjak svjetskoga gospodarstva. Dok Washington želi obuzdati rastući utjecaj Kine na međunarodnoj pozornici, nema sumnje da Europljani kane surađivati s oba diva te »piti vodu na objema stranama«.

Prirodno je da institucije EU-a žele u širenju suradnje s Kinom napraviti jedinstvena i oštrija pravila igre. Peking ne dopušta europskim poduzećima tako širok manevarski prostor na svom tržištu, kakav kineske kompanije uživaju na europskom tržištu. No, problem je u tome što Bruxelles sve teže kontrolira ponašanje država članica. Gotovo svaka od njih želi dobiti što unosnije poslove s Pekingom, neovisno o tome što će reći ostale članice. Neki u Buxellesu, Berlinu i Parizu ocijenili su da soliranje članica u odnosima s Pekingom šteti gospodarskim interesima najvećih europskih zemalja. One to vide i kao pokušaj kineskog zabijanja klina u EU, po principu »podijeli pa vladaj«, što Uniju može rastočiti, a njezine članice pretvoriti u već spomenute »vazale« Kine (i SAD-a).

Novi ugovori

Međutim, manje članice EU-a gledaju na te stvari u drukčijem svjetlu. Pekingu nije bilo teško pridobiti 16 srednjoeuropskih država za projekt razvoja infrastrukture koja bi Kinu bolje povezala s Europom. Države srednje Europe vape za novim autocestama, željeznicama, morskim i zračnim lukama. One jesu povezane sa zapadnom Europom, ali se žele modernim komunikacijama povezati i međusobno – od juga prema sjeveru, od Baltika do Jadrana i Crnog mora. U tome se poklapaju s kineskim interesima.

Srednja Europa vidi u Kini jedinstvenu priliku za brži razvoj. Ne treba zaboraviti da gospodarstvo EU-a zaostaje za cijelim svijetom, osobito nakon izbijanja financijske krize iz 2008., koja je potaknula i krizu eura. Prema podacima Svjetske banke, na kraju 2017. godine BDP Kine skočio je 139 posto u odnosu na 2009. godinu, Indije 96 posto, a SAD-a 34 posto. Istodobno, BDP eurozone se 2017. smanjio 2 posto u odnosu na 2009. godinu. To slikovito pokazuje da Europa gubi unutarnju motivaciju i da njezina gospodarska moć dramatično slabi.

U tom sklopu nije neobično što oči prema Pekingu sve više upire i Italija, kao razvijena članica EU-a koja već dva desetljeća ekonomski stagnira i koja je lani opet pala u recesiju, treću za redom u deset godina. Tijekom posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Rimu potkraj ožujka, Talijani su s Kinezima potpisali poslovne ugovore vrijedne oko sedam milijardi dolara. Među njima su planovi za razvoj luka u Trstu i Genovi kao ulaznih vrata za kinesku robu u Europu. Italija je tom prilikom postala prva od sedam najrazvijenijih zemalja u svijetu (skupina G7) koja je službeno pristupila pekinškoj gospodarskoj inicijativi »Jedan pojas, jedan put«, namijenjenoj za bolje prometno povezivanje Kine s Europom i ostatkom svijeta. Toj kineskoj razvojnoj inicijativi službeno se pridružilo već 125 zemalja, među kojima 13 manjih članica EU-a, uključujući i Hrvatsku.

Težak udarac Rima

Talijansko otvaranje prema Kini naišlo je na žestoku kritiku ne samo u SAD-u, nego i u Bruxellesu, Parizu i Berlinu. Bio je to, naime, težak udarac Rima najavljenoj jedinstvenoj europskoj politici prema Kini – udarac iz članice koja pripada utemeljiteljima EU-a. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, pak, puno očekuje od jedinstvene europske fronte.

– Razdoblje europske naivnosti je završeno. Mnogo godina imali smo nekoordinirani pristup i Kina je iskoristila naše podjele – nedavno je rekao Macron, koji često kritizira ponašanje Rima i Pekinga. S druge strane, Macron, kao ni kancelarka Angela Merkel, ne protive se tome da njihove kompanije s Kinezima sklapaju goleme poslove, koji su po vrijednosti kudikamo veći od talijanskih. Primjerice, prilikom posjeta Xi Jinpinga Francuskoj potkraj ožujka, Pariz je s Pekingom potpisao ugovore vrijedne oko 40 milijardi dolara, među kojima i prodaju 290 zrakoplova Airbus. Merkel je ovih dana izjavila da je »Jedan pojas, jedan put« važan projekt, kojem bi se i Europljani rado pridružili, ali da suradnja s Kinom mora biti utemeljena na reciprocitetu.

– Kao Europljani, želimo imati aktivni udio i to mora voditi prema stanovitom reciprocitetu, a mi se oko toga još malo prepiremo, priznala je Merkel, očito misleći na iskakanje Italije. Kakvu to jedinstvenu europsku politiku prema Kini planira formulirati Europska komisija, nedavno je djelomice otkrio europski povjerenik Günther Oettinger.

Čim je objavljeno da će Italija službeno pristupiti kineskoj inicijativi »Pojas i put«, Oettinger je javno predložio da Komisija dobije mogućnost veta, odnosno blokiranja nacionalnih projekata članica EU, ako te članice nedovoljno vode računa o nacionalnim i europskim interesima, prema pisanju EurActiva. Oettinger smatra da upravo slučaj Italije povrđuje da »Europa hitno treba strategiju prema Kini«. Ostalih 13 članica EU-a, koje su također pristupile kineskoj inicijativi, Oettinger ovaj put nije spomenuo.

Italija nije popustila pritiscima iz Bruxellesa, Pariza i Berlina. U tom sklopu znakovita je bila izjava talijanskog premijera Giuseppea Contea koji je još potkraj siječnja, u povodu sastanka Merkel i Macrona u Aachenu, ustvrdio da su Njemačka i Francuska licemjerne. One se, rekao je Conte, kriju iza proeuropske retorike, a posvuda zapravo štite vlastite interese, počevši od migracija, preko industrije, do međunarodne diplomacije. »Misle samo na vlastite nacionalne interese«, ponovio je Conte, upozorivši Berlin i Pariz da Italija više nema namjeru sjedati za stol i potpisivati odluke koje su donesene bez nje.

Prema neslužbenim izvorima, Komisija među ostalim želi kineskim kompanijama ograničiti dobivanje poslova na javnim natječajima u EU, uz mogućnost da im zaračuna dodatnu cijenu na njihove jeftine ponude. To bi značilo poskupljenje nacionalnih projekata koje pojedine članice EU-a provode u suradnji s Kinom. Hoće li se to zaista ostvariti, drugo je pitanje. Prema mišljenju Financial Timesa, takva ideja među članicama EU-a neće lako proći.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka