arhiva NL
Bez obzira na to što vam se savjetuje, pratite što se zbiva na makroekonomskom planu, u fiskalnom i monetarnom sustavu, i odaberite koja je opcija štednje ili ulaganja najpovoljnija za vas. Sklonost štednji, ulaganju ili pak potrošnji – osobna je stvar
Osobne financije predstavljaju složeni skup znanja i vještina o racionalnom upravljanju novcem u životu pojedinca, u kojem, kao i kod država i poduzeća, treba znati upravljati prihodima, koje čine plaće, kao dohodak od rada ili pak rente, kao prihodi od kapitala te efikasno, što efikasnije kontrolirati troškove, a oni su kada je kućni budžet u pitanju brojni i raznoliki. Treba naći načina kako pokriti osnovne troškove života koje čine hrana, odjeća, obuća, režije, ali i nastojati da ostane nešto i za »luksuzniju« potrošnju, kulturne potrebe, zabavu, putovanja. No, uz tekuću potrošnju, potrebno je misliti i na »odgođenu«, što je ustvari štednja, kao novčani višak koji ćemo svjesno ostaviti sa strane, kako bismo ga imali na raspolaganju u budućnosti, bližoj ili daljoj, kada procjenjujemo da će nam novac biti potrebniji nego danas.
Što se upravljanjem troškovima tiče, često se pitamo – gdje nam je nestao novac? Ništa veliko nismo kupili, a novac samo klizi. Krivac su sitni, tzv. nevidljivi troškovi: deset kuna tu, dvadeset tamo, i nakupi se brzo do iznosa kojim smo primjerice mogli platiti ratu struje ili ih naprosto uštedjeti na dnevnoj razini. Za mjesec dana imali bismo ušteđeno na stotine kuna, za godinu na tisuće, i upravo to jest sva mudrost štednje – odvajati i sitnije iznose, ali disciplinirano.
Pustiti sa strane
Kako bi, ne samo uštedjeli, nego i zaradili, odnosno kroz vremenski tijek još i uvećali raspoloživa sredstva, građani se, prema vlastitim preferencijama, sklonosti riziku i ponudi financijske industrije, odlučuju i na ulaganje, ili pak na kombinaciju štednje i ulaganja.
Iako štednja građana u bankama u Hrvatskoj (štedni i oročeni depoziti) iznosi gotovo 170 milijardi kuna (167,4 milijardi kuna u kolovozu), iz čega se može zaključiti da su hrvatski građani skloni štednji, poznato je da manji broj građana u bankama drži velike uloge, a veliki broj izrazito male, što govori i o nejednakosti koja vlada u društvu. Stručnjaci procjenjuju da, nažalost, čak 70 posto kućanstava nema mogućnost štedjeti jer realno, matematički, osnovni troškovi života premašuju mjesečni dohodak. Iako je to samo po sebi žalosno i zapravo zahtijeva potrebu za promjenom makroekonomskog okvira i cjelovite društvene paradigme, stručnjaci upozoravaju da baš zato, što države sve manje ili uopće ne brinu za socijalni status građana, treba, koliko god to teško bilo, smoći snage i iz tih ograničenih sredstava nešto staviti sa strane.
Pogotovo se to odnosi na stanje i dinamiku u mirovinskom sustavu – mirovine su već male, iznose tek trećinu prosječnog dohotka, no u budućnosti će se zbog demografskih i općenito ekonomskih razloga situacija dodatno zaoštriti, pa tko želi prevenirati vlastito siromaštvo, a nema bogatog strica, prisiljen je već sad početi nešto izdvajati. Na raspolaganju je, prvo, štednja u banci, koja trenutačno nosi relativno niske kamate, ali budući da se smatra najsigurnijim oblikom štednje/ulaganja (štedni ulozi su i osigurani), preporuča se disperzirati dio sredstava u tom smjeru. Potom, tu su police životnih osiguranja, stambena štednja, koja nosi i državni poticaj, ali i omogućava poditanje daleko povoljnijeg stambenog kredita od ovih u redovnoj ponudi, zatim treći mirovinski stup, koji također uživa potporu države, te brojni investicijski fondovi, u kojima je moguće držati »keš«, posredno ulagati u državne obveznice čija kamata daleko premašuje onu na oročene depozite, ili pak, što se smatra rizičnijim ulaganjem, posredno ulagati na tržištu kapitala (dionički fondovi). Osobni bankari koji rade u bankama članicama većih financijskih grupa u zadnje vrijeme klijentima običavaju preporučiti kombiniranu i disperziranu štednju/ ulaganje: štednja u banci kombinira se sa stambenom koja nosi višu kamatu plus državni poticaji, te sa ulaganjem u fondove različite rizičnosti i životnog osiguranja. Time se na srednji i dulji rok postiže viša kamata, odnosno ukupni prinos.
Sve više ljudi kupuje odjeću i obuću isključivo na sniženjima, a kućanske aparate i namještaj na akcijama. To je dobar način uštede, no ima svoje zamke. Često se naime kupi i nešto samo zato što je povoljno. Osnovno je pravilo: kupiti na sniženju samo ono za što biste mogli zamisliti da kupujete i po punoj cijeni. Na taj način veća je šansa da ćete dobro odabrati, kupljenu robu stvarno i nositi, a ne je kupiti da bi stajala u ormaru za neke prilike ili vremena koja u pravilu ne dolaze, a ako i dođu, već taj komad i dosadi, i potrošački gen u nama opet traži nešto novo…
Sve je povezano
No, bez obzira na to što vam se savjetuje, pratite što se zbiva, na makroekonomskom planu, u fiskalnom i monetarnom sustavu, i logičkim razmišljanjem odaberite što je opcija za vas. Jedini je to savjet koji bi se mogao dati. Na koncu, sve je individualno. Sklonost štednji ili pak potrošnji – osobna je stvar.
Međutim, u složenom svijetu financija građani, čini se, moraju biti i politički pismeni jer – sve ima veze sa svime. Tako kretanje kamatnih stopa ovisi i o ponašanju države, jer što su javne financije uravnoteženije, to se ostvaruje niža kamata na državni dug, a posredno i na dug svih ostalih sektora. I globalna kretanja su važna: Hrvatska narodna banka dala je primjerice preporuku oko pojačanog rizika podizanja kredita vezanih uz euribor jer se očekuje njegov rast. Ako se dakle ugovori kredit koji »u bazi« ima taj kamatnjak, veća je šansa da će rasti kamatna stopa, i to i za nekoliko postotnih bodova.
