Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
22. rujna 2018.
Razvod "3. maja" i "Uljanika"

KAKO DALJE Što se sprema riječkom škveru i tko su tajanstveni ulagači koji bi ga mogli preuzeti?

Foto S. Drechsler
Foto S. Drechsler
Autor:
Objavljeno: 19. ožujak 2018. u 7:04 2018-03-19T07:04:22+01:00

Napori trebaju biti usmjereni prema tome kako da se iz Pule vrati dug prema »3. maju« kako bi se na riječkim navozima čim prije uspostavio normalan proces proizvodnje, kaže Vojko Obersnel

RIJEKA Za preuzimanje »3. maja« postoji interes ozbiljnih ulagača. Hoće li se dogoditi takav značajan iskorak ovisi o mnogim faktorima, zadnja je informacija koja je stigla iz vrha Uljanik grupe nakon što je prije nešto više od tjedan dana u riječkoj javnosti otvoreno pitanje izdvajanja riječkog brodogradilišta iz ovog interesnog braka s Puljanima. Pojašnjavajući koji su to »mnogi faktori« koji su igri oko izdvajanja »3. maja«, zanimljivo je što iz Uljanika navode kako se to prije svega odnosi na atmosferu koja se stvara te da li je ista prihvatljiva za ozbiljne ulagače, koju sukreiraju i politika i socijalni partneri.

Ono što je glavni šef Uljanika Gianni Rossanda tek uvijeno natuknuo na sjednici županijskog Gospodarsko-socijalnog vijeća u Rijeci, iz Pule sada jasno naznačuju da, što se njih tiče, moguće izdvajanje riječkog brodogradilišta neće ići kako to neki možda zamišljaju. A nije mali broj onih koji u Rijeci smatraju da bi da Puljani trebali prepustiti za isto onoliko koliko su ga i sami dobili od države – za 1 kunu. Štoviše, da bi se »3. maju« prethodno trebalo vratiti pola milijarde kuna duga na račun danih pozajmnica.

– Potencijalno izdvajanje Brodogradilišta »3. maj« iz Uljanik grupe može se sagledavati prema istim poslovnim uvjetima koji bi vrijedili za bilo koje društvo Grupe, a ne prema društveno-političkim. Jedina meritorna pitanja za takvu potencijalnu transakciju su interes vlasnika i potencijalnog kupaca, pri čemu su vrlo važna pitanja gradnji i cijena za vlasnički paket. Pitanje pozajmica spada u redovno poslovanje odnosno potraživanja Društva koje i potencijalni kupac i prodavatelj stavljaju u kontekst ukupne transakcije, kažu u Upravi Uljanika kada smo zatražili da nam odgovore pod kojim su uvjetima spremni prepustiti »3. maj« novom vlasniku.

Sada je jasnije što je Rossanda mislio kada je u Rijeci izgovorio da u Puli nemaju ništa protiv izdvajanja riječkog brodogradilišta, ali pod uvjetom da to bude dio jednog te istog paketa koje će garantirati opstojnost brodogradnje u Puli i Rijeci.

Foto Marko Gracin

Interesni brak, interesni razvod 

Zasad nema pouzdanijih informacija tko su ti ozbiljni ulagači koji, kako tvrde u Uljaniku, pokazuju interes za »3. maj«. S druge strane, ne bi bilo toliko nelogično da je među njima možda i talijanski Fincantieri, za kojeg već u kraljevičkom brodogradilištu izrađuju sekcije za kruzere.

Tko je koga spasio?

Je li uistinu Uljanik spasio »3. maj« ili je, zapravo, riječko brodogradilište trebalo poslužiti Puljanima da se izvuku iz škara i monitoringa Bruxellesa, u čemu na kraju nisu uspjeli? Odgovor na ovo pitanje trebao bi služiti kao putokaz oko diktiranja uvjeta za izdvajanje riječkih navoza, što je još uvijek neizvjesna i samo jedna od mogućih opcija. Sve je još uvijek otvoreno, a mrvicu konkretnije naznake kako će se situacija s Uljanikovim holdingom rasplesti, s »razvodom« ili ne, trebalo bi se znati najkasnije do kraja ovog tjedna s obzirom na to da je 23. ožujak rok s kojim je Uprava Uljanika zainteresirane ulagače pozvala da dostave, ovog puta obvezujuća pisma namjere.

Interesni brak podrazumijevat će i interesni razvod ako do njega dođe, moglo bi se pojednostaviti. Pritom ćemo iznijeti neke činjenice, kao što je program restrukturiranja pulskog brodogradilišta, koji je još u izradi. Prema onom što je dosad obznanjeno, taj plan počiva na proizvodnom optimumu od 3,5 do 4 složenih novogradnji koji bi se trebali graditi u oba brodogradilišta. No, što ako »3. maj« s novim vlasnikom krene svojim putem?

Drugo, sadašnje službene projekcije navode da je vrijednost programa restrukturiranja Uljanik brodogradilišta 465 milijuna eura ili više od tri milijarde kuna. Ovaj ili bilo koji drugi iznos koji se u konačnici pokaže na papiru, prema smjernicama iz Bruxellesa, između još uvijek nepoznatog privatnog ulagača i hrvatske države morat će se raspodijeliti u omjeru pola-pola. Drugim riječima, taj netko tko je spreman upustiti se u ovu avanturu morao bi poprilično odriješiti »kesu«. Brodogradnja jest ekonomski i društveno važna, ali za privatnog ulagača to je djelatnost koja sporo vraća uloženi novac. Zato Puljani i pokušavaju privući ulagače kroz planiranu prenamjenu dijela prostora sadašnjeg brodogradilišta u profitabilnije sadržaje, kao što je marina. Ništa neviđeno. Tim se putem, uostalom, već prošlo u Brodotrogiru.

S ovako postavljenim premisama za izvođenje zaključka treba imati u vidu još nešto što kažu iz Uljanika – da moguće izdvajanje riječkog škvera ne otežava restrukturiranje Uljanik brodogradilišta.

Ideja o izlasku »3. maja« iz Uljanikovog sustava s ove je strane Učke počela živjeti na bojazni koju je prvi naglas izgovorio predsjednik HGK-Županijske komore Rijeka Vidoje Vujić. S više od pola milijarde kuna koje je riječko brodogradilište pozajmilo uljanikovcima, do razine da sami nemaju novca za materijal i proizvodnju, sumnja se kako za »3. maj« stvari mogu poći i gore, pogotovo u situaciji kada bi sav fokus i novac bio usmjeren na pulsko brodogradilište i svemu onom što se planira da bi se ovaj istarski škver izvukao iz gliba.

Poput Vujića, i neki drugi se pribojavaju da bi riječki navozi Puljanima poslužili samo kao smokvin list i da bi se za tri do četiri godine, a možda i kraće, mogla ispostaviti situacija da je sustav opet pred slomom, samo što će tada Puljani biti veliki korak ispred jer će u međuvremenu, a uz pomoć dijelom i državnog novca, već imati jedan dio prostora brodogradilišta prenamjenjen i transformiran za druge djelatnosti, kao što je planirana marina. Idućih deset godina, »3. maj«, nakon što je s posljednjim danom prošle godine izašao iz restrukturiranja, ne može više računati ni na kunu državnog novca ukoliko se nađe u problemima. Drugim riječima, svoju je šansu iskoristio po posljednji put.

Foto Sergej Drechsler

Uljanik plovidba 

Apsurdna je današnja pozicija riječkog brodogradilišta. Na papiru, prema iskazanoj zadnjoj bilanci, »3. maj« je uspješno okončao proces restrukturiranja. A stvarnost je takva da proizvodnja praktički stoji. Trenutno nema ni približno novca koliko bi riječkom brodogradilištu trebalo da ponovno uspostavi optimalni ciklus u svojim halama, na navozima i u opremnoj luci. Dug prema očajnim kooperantima približava se iznosu od 200 milijuna kuna, s isporukama brodova debelo se kasni.

Tijekom četiri godine, otkad su integrirani u sustav Uljanik grupe, direktori »3. maja«, Splićanin Domagoj Klarić i aktualni Maksimilijan Percan, koji su na ta mjesta postavljeni iz Pule, pozajmljivali su više-manje kontinuirano novac drugim društvima unutar Grupe, očito, ne vodeći pretjerano računa dokle će taj odljev novca »3. maj« danas odvesti. Sa zadnjim danom prošle godine, ukupna potraživanja »3. maja« na račun pozajmnica iznosila su 523 milijuna kuna. Tu je i 103 milijuna kuna potraživanja koje je »3. maj« imao prema Uljanik brodogradilištu na račun ugovora za završetak izgradnje više brodova tijekom 2014. godine, kako su objasnili iz Uprave Uljanika. Ta potraživanja nisu isplaćena u novcu već su Riječanima sredinom 2016. prepušteni poslovni udjeli, konkretno 40-postotno suvlasništvo na dva broda za prijevoz rasutog tereta Uljanik plovidbe. Ovaj pulski brodar, podsjetimo, i sam je došao u situaciju da mora uzeti kredit za »financijsko restrukturiranje«, za kojeg je Vlada krajem prošle godine dala jamstvo u 80-postotnom iznosu.

Samo bez kalkulacija 

– Stav Sindikata metalaca od početka je jasan. U predstojećem restrukturiranju Uljanika moraju se sačuvati navozi pulskog i riječkog brodogradilišta, kao i najveći mogući broj radnih mjesta. Ako već na nivou cijele Grupe nije moguće doći do dovoljno kvalitetnog rješenja koje će jamčiti dugoročnu opstojnost riječkog i pulskog brodogradilišta, »3. maj« u toj varijanti itekako ima pravo na svoj samostalni put. Riječ je o brodogradilištu koje, unatoč trenutnim problemima, nema dubioza, koje ima proizvodni potencijal, znanje, kadrove, tradiciju, uhodanu mrežu kooperanata i dobavljača. Nažalost, pokazalo se da je u ovoj zajednici »3. maj«, u najmanju ruku, stagnirao.

U konačnici, ovo odvajanje moglo bi olakšati posao i upravi Uljanika koja bi se onda mogla fokusirati samo na pulsko brodogradilište i njegove radnike. Riječko brodogradilište od iznimnog je gospodarskog, socijalnog, pa i političkog značaja za Rijeku i regiju. Riječ je, uostalom, o 1.700 zaposlenih i još oko 1.300 radnika iz kooperantskih tvrtki. I zato svi koji žele dobro »3. maju«, ovom gradu i Županiji, svi koji razmišljaju odgovorno nemaju pravo ni na kakva kalkuliranja, smatra regionalni povjerenik Sindikata metalaca Damir Bačinović.

Spasitelji i grobari 

Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina prvi je »u eter« iznio opciju o mogućem izdvajanju riječkih navoza iz Uljanikovog holdinga, uz jasnu poruku onima s druge strane Učke kako očekuje da se Uljanik neće iz spasitelja pretvoriti u grobara »3. maja«.

Kostur "3. maja"

Za bilo kakav samostalan put »3. maja«, upozoravaju upućeni iz branše, prethodno bi trebalo u sustav vratiti sve one trećemajce iz Tehničkog ureda, Nabave, Prodaje, pravne i financijske službe, njih tristotinjak, koje su Puljani, odmah nakon preuzimanja, kadrovski dislocirali u druga Uljanikova društva. Danas je »3. maj« samo kostur od onog što je nekad bio, uostalom, sve novogradnje od 2015. ugovorale su se preko matičnog društva Uljanik, a onda raspodjeljivale po oba brodogradilišta koji su, pojednostavljeno rečeno, time svedeni u status kooperanata. Šef Uljanikovog holdinga Gianni Rossanda u jednom od intervjua za naš list taj je potez objasnio time da su na taj način imali bolje uvjete za dobivanje državnih jamstava. Još krajem 2016. pulsko je brodogradilište već imalo 1,5 milijardi kumuliranog gubitka i krajnje ozbiljan problem s likvidnošću.

– Restrukturiranje sjevernojadranske brodogradnje na način da preživi Uljanik, a ne i »3. maj« ne dolazi u obzir, rezolutan je Komadina koji očekuje da i država poradi na preduvjetima da se riječko brodogradilište, ako se već ne dođe do zadovoljavajućeg rješenja za cijelu Grupu, relativno lako otpusti s Uljanikovog konopa i s novim vlasnikom nađe svoju šansu na tržištu.

Dodao je Komadina i to kako ne bi volio da se oko Uljanika i »3. maja« pokaže da se mogu vući paralele sa slučajem Ine i Mola.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel smatra da se fokus djelovanja i rasprava u ovom trenutku ne bi trebali usmjeravati toliko prema opciji izdvajanja »3. maja« iz Uljanikovog sustava. Apostrofirajući pritom kako Uljanik ima svoje vlasnike, među kojima su i njegovi radnici, riječki gradonačelnik smatra, uz aktivnosti koje se poduzimaju na pronalasku strateškog partnera, napori trebaju biti usmjereni prema tome kako da se iz Pule vrati dug prema »3. maju« kako bi se na riječkim navozima čim prije uspostavio normalan proces proizvodnje. Obersnel dodaje kako će s Upravom Uljanika kroz narednih desetak dana imati sastanak, koji je odranije dogovoren.

Nadovezujući se na dosad iznijete pojedinosti iz programa restrukturiranja pulskog brodogradilišta kojim je, između ostalog, predviđena prenamjena dijela tog prostora u Puli, Obersnel je imao potrebu naglasiti da je prostornim planovima trećemajska lokacija na Kantridi oduvijek bila i ostala »zacrtana« isključivo za jednu namjenu – za brodograđevnu djelatnost i navoze.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila