Josip Purić: GP Krk tone samo malo sporije nego naša konkurencija

Cijeli hrvatski politički sustav uporno uništava naše gospodarstvo. Nova politička garnitura kadrovski je popunila dio javnih poduzeća ljudima koji sustavno uništavaju naše gospodarstvo, a posebno bolno to znam za graditeljstvo. Nisam siguran tko će uspjeti s njima dočekati novi mandat, ali sigurno da dobar dio neće

Razgovarati u Hrvatskoj s gospodarstvenicima, ma kojeg profila, nije ni najmanje lagan posao. Mnogo žuči, što na sudbinu, što na hrvatsku Vladu, ili propise EU. Još više depresije. Pa onda ide red viškova zaposlenih, beskrajni jer ma koliko ih se god reduciralo, trebalo bi još. I općeg besmisla baviti se ma kojom proizvodnjom. U Hrvatskoj dakako, jer u svim drugima državama je lakše.  

  Dotakne li se sektor graditeljstva, tek ste onda nastradali. Tu pojam besmisla dobiva najveće vrijednosti. Preletimo li pogledom preko Rijeke i njezina zadnja tri desetljeća, vidjet ćemo – pomor. Giganti poput Primorja, Jadrana ili Konstruktora su davno zbrisani s lica zemlje. No ma koliko bilo ratno stanje, kad se više ruši nego gradi, potreba za dobrom građevinskom operativom se ipak – javlja. Pa je tako, iz, recimo, obrtničke firme za krčke potrebe, GP Krk u posljednjih petnaestak godina narastao do – ugledne tvrtke što je lani ostvarila prihod od 700 milijuna kuna, najviše nakon 2009. Broj zaposlenih varira, nikad manje od njih petstotinjak. Idila. Istina, nemalo je onih koji znaju kad je razvoj GP-a Krk u pitanju dodati kako ništa od njih ne bi bilo da nisu »bliski politici«. No, ugovor od prije nekoliko dana taj dio ako ne demantira, a ono barem relativizira. Naime, GP Krk je u Sloveniji dobio posao vrijedan skoro 10 milijuna kuna. Kao najbolji ponuđač. A teško da je na odluku susjeda, u pravilu racionalnijih od nas, mogla utjecati ma kakva »politika«.

   S dugovječnim, neuništivim, karizmatičnim direktorom GP-a Krk Josipom Purićem razgovarali smo u njegovom uredu u Krku. Za razliku od privrednika s početka priče, neobičan. Otvoren, zanesen kad priča o tvrtki na koju je iznimno ponosan. Ne bez žuči, ali depresije ni u tragovima. Tim više što smo razgovarali jutro nakon vrhunske igre »Rijeke« u Tiraspolu i njezinog plasmana u Europsku ligu.       – Prekrasno je to, jako volim »Rijeku« tako da sam prezadovoljan.   

Rujevica i Kantrida

Dobili ste posao za izgradnju nogometnog kompleksa Rujevica. Kako napreduju radovi?

   – Polako, još se rješavaju »papirnati« dijelovi posla, no ubrzo bi mogli krenuti punom parom. Nadamo se i oni na izgradnji nove Kantride.

   Nevjerojatan je podatak da ste na čelu tvrtke pune 32 godine. Kako je to moguće?

   – Ja sam očigledno dokaz da se može. Postavljen sam 13. travnja 1981. godine i to – samo na 6 mjeseci. Dakle nisam 32, nego sam već 34. godinu na čelu ove tvrtke.

   Vratimo se mi Sloveniji. S obzirom na to da ste sklapanjem novog posla u toj zemlji značajno prešli iznos od 20 milijuna eura, postali ste svojevrsni građevinski lider i izvan prostora šire riječke regije? Kako vam to polazi za rukom?

   – Rezultat je to naše dugoročne strategije i odgovarajućih ulaganja u vlastite proizvodne resurse, u kamenolome, asfaltne baze, betonare, specijaliziranu opremu i ono što je itekako važno – kadrove. Stvorili smo prepoznatljivi »brand«. GP Krk je u prvom redu visoka kvaliteta izvedenih radova u ugovorenim rokovima – što mnogi investitori prepoznaju kao vlastiti interes za sigurnu i kvalitetnu realizaciju svojih investicijskih projekata. Lider? Niti jesmo, niti se smatramo liderom. Mala smo tvrtka iz relativne građevinske provincije, dobro organizirana i, u ovoj surovoj stvarnosti, samo malo sporije tonemo nego naša konkurencija.

   GP Krk je posljednih godina doživio eksplozivni rast. Koliko je tome pridonijela situacija da poslujete već dulje vrijeme s nejakom konkurencijom?

   – GP Krk je u proteklim godinama rastao – što najvećim dijelom nije rezultat nestanka konkurencije, nego opisanih dugoročnih ulaganja, vođenja politike razvoja. Paradoksalna jest činjenica da nestanak zdrave konkurencije, ali ne nelojalne, nije prednost nego nedostatak. To se osobito odražava na segmentu manjih i srednjih poduzeća s kojima smo puno radili, a sada smo umjesto suradnje s takvim poduzećima kojih nema, prisiljeni zapošljavati novu radnu snagu i kupovati resurse – opremu, strojeve, vozila.   

Ne biramo poslove

Na hrvatskom tržištu vlada velika stagnacija građevinskog sektora. Kako to da vama to ne smeta? 

Nevjerojatan je niz ostvarenja GP Krk. Kad se uzme u ruke knjiga, zbirka radova, izdana povodom 55 godina postojanja tvrtke, ima se osjećaj da su zapravo stavili najvažniji pečat na današnji izgled Rijeke, ali i čitav niz gradova i prometnica Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije. Polako i Slovenije jer brojne su poslove već radili u Kopru – prometnice ali i dijelove luke, te zaobilaznicu u Ilirskoj Bistrici.

   Pa krenimo. Dijelovi kompleksa bazena Kantrida uključujući plažni pojas i bazen za skokove u vodu, Centar Zamet fasada čije je sportske dvorane obložena s 28 tisuća keramičkih pločica, Aula pape Ivana Pavla i pastoralni centar na Trsatu, Islamski centar Rijeka, dijelovi arhitekture groblja Drenova, Astronomski centar Vežica, Most hrvatskih branitelja u Rijeci, hoteli, poslovne zgrade, vrtići….Kontejneski terminal Brajdica, kilometri i kilometri cesta: Vežica – Sveti Kuzam – Križišće, vijadukt Nerezine, pravac od tunela Učka, unutar kojeg su također asfaltirali, prema Vozilićima, prometnice i kružni tokove po Krku, u Poreču, posebno onaj kraj sportske dvorane Žatika,… impresivno. Ponosni mogu biti i na svoj poslovni centar u Krku što svakako ide u red najzanimljivijh ostvarenja takve vrste u Hrvatskoj.

  – Kome ne smeta? Borimo se i teško živimo na više od 70 gradilišta od Slavonije do Umaga, Like i zadnje vrijeme Slovenije. Slovenija je za nas novo tržište koje bi trebalo dijelom »pokriti« stagnaciju hrvatskog tržišta, osigurati nedostajuće prihode za zadržavanje ovakvog broja zaposlenih.

   GP Krk je, uz sva društva koja ima u svom vlasništvu, tehnički, kadrovski i materijalno potpuno osposobljeno za izvođenje svih radova niskogradnje, visokogradnje, radova u i na moru, montažnih objekata. Ima vlastitu proizvodnju i prerade kamena, uključujući i kamen eruptivnog porijekla potreban za najzahtjevnije završene slojeve cesta. Posjedujemo stotine strojeva i vozila, tvornicu montažnih elemenata, 3 asfaltne baze, 4 kamenoloma, 5 betonara, a dio tih kapaciteta smješten je u području općine Klana, dakle neposredno uz granicu sa Slovenijom tako da i njihov prostor logistički pokrivamo. Ne biramo poslove, tražimo partnere i nudimo partnerstvo svima na područjima gdje radimo ili želimo raditi. U Hrvatskoj, a sada i u Sloveniji. GP Krk kroz duge godine svog postojanja ima zavidne reference na izgrađenim stanovima, sakralnim objektima, autocestama, zbrinjavanju komunalnog otpada, pročišćavanju otpadnih voda, lukama i pristaništima, s jednom devizom: uvijek kvalitetno i u roku.

   Iskreno, i ja sam vjerovao nakon strmoglavog pada 2010., 2011. i nešto manjeg 2012. godine da su 2013. godina i postignuti rezultat nekakva prekretnica na bolje. Nažalost nije. I 2014. je opet godina teških iskušenja. Nažalost, siguran sam ne i posljednja! Činjenica je da su mnoga društva iz naše branše u teškoćama, ali to ne znači da i dalje ne nude poslove ispod realne cijene koštanja vukući sve nas prema dolje.   

Nije »palo s neba«

Slažete li se s tvrdnjom da vještim kombiniranjem komparativnih prednosti, poput još nekih riječkih poduzeća, postižete zavidne rezultate? Točnije – nema grane gospodarstva u kojem Hrvatska ne bilježi katastrofične rezultate. A onda DI Klana odlično posluje u drvnom sektoru koji je inače – nestao, pa JGL na području gdje vladaju moćne multinacionalke, ili vi u sektoru gdje je na tisuće neprodanih stanova i apartmana? 

  – Slažem se, ali komparativne prednosti su dugogodišnja ulaganja, legalni izvori materijala, legalna postrojenja i pogoni. Kada tome pridodate visoko stručno osoblje i opremu, rad ne 12, nego 13 mjeseci u godini, eto ti prednosti. Ništa nije »palo s neba« ili došlo samo. Nemamo ni jedan neprodani stan ili apartman. Nismo ih ni gradili zadnje vrijeme, ali smo, nažalost, ulagali godinama u preskupa zemljišta, pripremali gradnju i danas je to izvor naše glavobolje. Gradimo uspješno i za JGL i moram reći da se iskreno divim i njima kao i DI Klana. Samo neka nastave u istom ritmu. Što se nas tiče, svake godine za novogodišnju čestitku zaposlenima ponavljam – više ćemo raditi, puno manje zaraditi. I ostvaruje se to, nažalost.

   Planirate li nastaviti isti omjer između niskogradnje i visokogradnje, danas naklonjeniji niskogradnji?

   – Zadržati ćemo otprilike isti omjer. Samo ne znam što je to ovog časa pametno, naklonjenost bilo kojoj djelatnosti pa tako ni niskogradnji, pogotovo za mandata ove Vlade.

   Kako vidite, kad je vaš sektor u pitanju, sljedeće petogodišnje razdoblje?

   – A tko to u ovom trenutku uopće može vidjeti, ili vjerovati u nekakve planove? Skoro sve velike do sada najavljivane investicije se odgađaju. Nadamo se da će se dogoditi 2015. Hoće li? Ili još kasnije? Lokalna samouprava će očigledno imati još manje sredstava, znači manje i ulaganja. A i država je tu gdje realno je. Nije nešto za raspametiti se. Razgovaramo i gradimo za privatne investitore koji imaju sve veći udio u našem poslovanju.

   No da se vratim sustavu. Cijeli hrvatski politički sustav uporno uništava hrvatsko gospodarstvo. Nova politička garnitura kadrovski je popunila dio javnih poduzeća ljudima koji sustavno uništavaju hrvatsko gospodarstvo, a posebno bolno to znam za graditeljstvo. Došli su sa stavovima kako »nikad više ne bu kako je do sada bilo«, no istovremeno nisam siguran da su još saznali kako bi to trebalo biti. Očigledno je jedan cijeli mandat malo. Nisam siguran tko će uspjeti s njima dočekati novi, ali sigurno da dobar dio neće.   

Na granici s kriminalom

Koliki je trenutačno broj zaposlenih i kolika vam je prosječna plaća?

   – Danas u GP-u Krk rade 593 radnika, a oko 800 u cijeloj grupi društava u vlasništvu matice. Lani smo zaposlili 100 novih radnika, ove godine još 20! Je li to netko zabilježio? Nisam primijetio. Prosječna plaća za 2013. godinu iznosi 4.988,01 kunu za redovito radno vrijeme i upravo smo je smanjili, varijabilno od 0 do 18 posto kako bi izdatke za plaće na razini godine smanjili za 10 posto. Učinili smo to samo zato što u isplatama plaća postoji apsolutni nered na granici s kriminalom, apsolutna nelojalna konkurencija. Jer ima društava u graditeljstvu koja isplaćuju prosječnu plaću u rasponu od 2.400 do 3.200 kuna. Nitko se time ne bavi, ni država ni sindikat. Nitko. Nikog nije briga. A to me boli. Jako.

   Slijedi li nakon ovako snažnog iskoraka u Sloveniju otvaranje vlastitih inozemnih ekspozitura?

   – Korak po korak. Najprije treba uvažiti činjenicu da otvaranje svakog novog tržišta ima i potrebu i nužno vrijeme za njegovo bolje upoznavanje, uklapanje u zakonodavstvo zemlje u koju dolazite, znatna ulaganja u ljude, poslovne prostore, potrebnu opremu. Plaćanje takve ulaznice nije jeftino! Znate da smo mi boduli! Stalno nešto zbrajamo. Polako se ide u raj. Ni šansa da se skrene na tom putu nije isključena. Ne mislite valjda da nas čekaju raširenih ruku. No, iskreno, veselimo se svakom novom poslu, novom tržištu, novoj šansi da se dokažemo. Krvav je to put.

   Da uvijek smo gledali suprotni pravac, Slovenci su gradili u Hrvatskoj – »Primorje« Ajdovščina, »Pionir« Novo Mesto, … jasno je da vas gledaju u čudu?

   – Ako se ne varam, a dugo sam u ovom poslu, ne pamtim da je neko hrvatsko građevinsko poduzeće iskoračilo u Sloveniju. S druge strane, oni su primjerice u Rijeci jako puno gradili. K tome, oni jako brinu o svojim poduzećima, štite ih tako da smo mi svojevrsno čudo. Ako nas i nisu željeli, dali smo najbolju ponudu što je nadjačalo do sada poznati smjer kretanja građevinske operative. Iskreno se nadam da će se i nastaviti, da ćemo si kvalitetom osigurati nove poslove i tako amortizirati pad aktivnosti u Hrvatskoj.

______________________________

»Rođak« iz Amerike       Svojedobno se pojavljivala zabuna, miješanje vas i vašeg imenjaka, također s krčkim korijenima, snažnih ali i kontradiktornih emigrantskih korijena u SAD-u. Jeste li rod? 

  – Možete biti mirni, nemam nikakvog rođaka u Americi. Ne da mi nije nitko ništa dao, kolike sam sreće, kod mene bi došli uzeti.

______________________________

      Pomažemo HNK Rijeku   

   S obzirom na odlične rezultate, kanite li se snažnije povezati s nekim drugim djelatnostima, poput sporta primjerice? Kanite li investirati u HNK Rijeka?

   – U svašta smo do sada ulagali, u radio, TV, osiguranje, marikulturu, veletržnicu. Znate kolike su bile koristi? Samo zadovoljstvo da smo nešto »pogurali«! Bolje se je držati onoga što znaš, za što smo osposobljeni. No da imamo novaca, ulagali bismo, zašto ne? Pomažemo HNK Rijeku, vidljivo je to i nije sporan naš interes. Ali pomažemo i ostale. Koliko i kada možemo.   

______________________________

   Žena me trpi, unuci vesele   

   Imate li uz ovakav poslovni angažman uopće privatnog života?

   – Zašto ne? Imam sjajnu porodicu, razumnu ženu koja me trpi ovakvoga, dva sina s njihovim porodicama i najveće veselje unuke: Katju i Vitu. Za sada. A za nekoliko dana i koji mjesec, biti će nas još više.

   Stigne se malo i do maslina, vrta, proizvodnje vina, prijatelja iz velikog društva koji sve to ocjenjuju. Sve se stigne, pomažu sinovi, a vrlo često i – noć.   

______________________________

   Lako je »laprdati« iza zavjese   

   Dio oponenata, ili rasprava anonimnih »forumaša«, vaš uspjeh povezuju s dobrim političkim vezama? Jeste li član neke političke stranke, čiji ste simpatizer?

   – Nisam član nijedne političke stranke, a ako ne poludim potpuno – neću nikada ni biti. Sigurno da imam prijatelja, ljudi iz politike svih boja. Znate za moje traženje pomoći? Kako ja to molim? Molim Vas nemojte mi pomagati, no nemojte mi ni odmagati, moja je molba. Anonimni forumaši? Po njima smo mi vlasništvo jednog velikog, značajnog političara i živi smo samo zbog toga, za druge živimo od pomoći politike, treći sve znaju. Lako je »laprdati« iza zavjese, treba proživjeti samo jedan dan s ljudima iz bilo kojeg našeg društva da vidite kako izgleda taj »privilegij«. 