Ekonomisti pogoršali prognoze

Iznenađujući obrat MMF-a i OECD-a: ‘ Omekšajte štednju i državnom potrošnjom spriječite recesiju’

Branko Podgornik

Reuters

Reuters

Dok se mnogi u svijetu pitaju kakva je muka izazvala zaokret, vođe 20 najvećih gospodarstava u svijetu, koji su se prošlog vikenda okupili na sastanku kupine G20 u Šangaju, oglušili su se na apel i pustili stvari neka teku svojim tokom



Svjetsko gospodarstvo tone u blato, pa su istaknute ekonomske institucije u posljednja dva tjedna alarmirale državnike, pozivajući ih da usklađenom akcijom poduzmu mjere za sprečavanje prijeteće gospodarske recesije. Međunarodni monetarni fond (MMF) iz Washingtona i Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz Pariza poručile su zemljama da omekšaju proračunsku štednju te da injekcijama novca iz proračuna potaknu potražnju, investicije i gospodarski rast.


Međutim, vođe 20 najvećih gospodarstava u svijetu, koji su se prošlog vikenda okupili na sastanku skupine G20 u Šangaju, oglušili su se na njihov apel i pustili stvari neka teku svojim tokom.



– Sastanak članica G20 u Šangaju završio je njihovim predvidivim opravdavanjima za to što ne čine ništa u vezi sa slabim oporavkom od financijske krize iz 2008. , piše japanski Nikkei Asian Review. Političari nastavljaju ponavljati kako su strukturne reforme svemogući lijek. No, kako zajedljivo primjećuje komentator tog medija, nitko još nije odgovorio na jadikovku predsjednika Europske komisije Jean-Caude Junckera koji je jednom rekao: »Mi znamo što učiniti. Jedino ne znamo kako da nakon toga opet dobijemo izbore.«





– Prema našem mišljenju, gospodarski je rast u svijetu na jako nesigurnoj točki, nakon dvije-tri godine relativnog mira, poručio je ovih dana Willem Buiter, ekonomist banke Citigroup, koja se pridružila pozivu vladama na poticanje gospodarstva. Skupinu ekonomista pod Buiterovim vodstvom naglo je zahvatio pesimizam. Još u siječnju prognozirali su rast BDP-a razvijenih zemalja tijekom ove godine od 2,4 posto. Dva mjeseca kasnije svoju su prognozu srezali na 1,6 posto, upozorivši da stvari mogu biti i gore.


Nije samo do Kine


Razloge za zabrinutost ekonomisti ne pronalaze samo u Kini, u usporavanju njezine ekonomije. Posrtanje gospodarstva prenijelo se na Zapad. »Najnovije pogoršanje izgleda za svjetski rast dolazi iz razvijenih zemalja, a ne onih u razvoju«, kaže Citigroup. Stvari se mogu zapetljati zbog padanja cijena, odnosno deflacije, koja gospodarski rast može spustiti za još jedan postotni bod, pogotovo ako u SAD-u izbije ekonomska recesija, tvrde u Citigroupu.


Velika promjena u razmišljanju dogodila se u OECD-u koji okuplja 34 najrazvijenije države. Prije dva tjedna zapazio je da se posrtanje gospodarstva proširilo po cijelom svijetu, a najteže posljedice, kaže, »očekuju se u SAD-u, eurozoni te gospodarstvima ovisnima o izvozu sirovina, poput Brazila i Kanade«. OECD tvrdi da su »trgovina i investicije slabe. Potražnja posrće, a to vodi u nisku inflaciju te nedovoljan rast plaća i zaposlenosti«.


– Najnoviji podaci su razočaravajući, požalila se Catherine L. Mann, glavna ekonomistica OECD-a, tvrdeći da svjetskom gospodarstvu nisu puno pomogle ni niske cijene nafte, niti niske kamate. Zbog previranja na burzama i u bankama, OECD je pozvao države da »hitno« poduzmu »snažnije kolektivne mjere« putem »veće upotrebe proračuna« za poticanje rasta. S obzirom na trenutačno niske kamate, rekla je Mann, »postoji prostor za fiskalnu ekspanziju kako bi se pojačala potražnja«.


– Nužna je akcija na svim frontovima, alarmirala je Christine Lagarde, izvršna direktorica MMF-a, obraćajući se prije desetak dana vladama najvećih država, tražeći od njih veću državnu potrošnju kako bi se spriječilo tonjenje gospodarstva.


Odriješite blagajnu


Mnogi se ovih dana pitaju kakva je to silna muka nagnala MMF i OECD na zaokret uz razmišljanju. Godinama su isticali da prioriteti država trebaju biti proračunska štednja i strukturne reforme. Sada države pozivaju da odriješe svoju blagajnu i povećaju javnu potrošnju, u skladu s mogućnostima. Za MMF to nije jako čudno, jer su njegovi ekonomisti prije nekoliko godina utvrdili da kresanja proračuna donose gospodarstvu »više štete nego koristi«. Daleko veće iznenađenje jest obrat u OECD-u, koji je još jučer – kao univerzalni lijek za izlazak iz ekonomskih nevolja – vladama preporučivao mjere koje će po džepu udariti najslabije u društvu. Neprekidno je tražio »strukturne reforme« i »liberalizaciju tržiša rada«, koja znače smanjenje obveza poduzetnika prema radnicima i rezanje plaća. Takvi zahtjevi, kažu kritičari, pomažu osiromašivanje većine građana. Zbog sustavnog padanja potrošnje građana poduzeća gube kupce. Nema dovoljno potražnje, pa gospodarstvo ne može na zelenu granu.



Američka vlada upravo podiže javnu potrošnju, ali tome se najviše protivi Njemačka. Berlin i dalje smatra da se gospodarske nevolje ne mogu rješavati proračunskim deficitom, nego štednjom i »strukturnim reformama«. U tom stajalištu Njemačka nije osamljena, iako se njezin lijek pokazao promašenim – ne samo u Grčkoj. Cijelo gospodarstvo eurozone još se nije oporavilo od krize iz 2008. godine. Europom se šire stranačko-političke pobune, a prema procjenama MMF-ovih stručnjaka, gospodarska stagnacija i visoka nezaposlenost u eurozoni mogla bi potrajati još desetak godina.



– Povećanje potražnje, a to podrazumijeva povećanje potrošnje kućanstava i poslovnih investicija, potrebno je zato što su poticaji središnjih banaka, očito, iscrpili svoje djelovanje, objašnjava britanski Guardian taj zaokret. Naime, središnje banke najvećih država u svijetu nakon krize iz 2008. masovno su tiskale novac za poticanje potražnje, ukupno oko 10 tisuća milijardi dolara. Ali novac je uglavnom ostao zarobljen u privatnim bankama. Nije došao do gospodarstva i do običnih ljudi, pa su ekonomija i zapošljavanje ostali slabokrvni i ne mogu naprijed. S obzirom na to da nitko zaposlenima ne želi podići plaće, a da vlasnici privatnog kapitala ne žele investirati, kao jedini način za poticanje gospodarstva preostalo je povećanje državnih investicija – uz izravniju pomoć središnjih banaka, ili bez njih. Ako prijeti recesija, države će opet morati spašavati gospodarstvo.


Međutim, vođe država okupljenih u skupini G20, kako rekosmo, nisu prihvatili te poruke stručnjaka MMF-a i OECD-a. Stoga je njihov sastanak u Šangaju prošlog vikenda prošao gotovo nezapaženo.