Najmanja država na svijetu ima površinu od samo 0,44 četvorna kilometra i samo 900 stalnih stanovnika, ali zato zapošljava više od 3000 osoba, koje uglavnom žive izvan Vatikana. Većina prihoda te države ne potječe ni od proizvodnje, ni od izvoza, nego od vjerskog turizma, donacija biskupija širom svijeta, Petrova novčića (tzv. lemozine), poslovanja s nekretninama i od reinvestiranja depozita, koje u povlaštenom statusu polaže kler u Vatikansku banku. Koliki su ti prihodi, to znaju samo najupućeniji u Vatikanu. Stoga je teško reći je li Vatikan i svojevrsni lider u izbjegavanju plaćanja poreza, budući da su mnoge njegove transakcije izvan fiskalnog nadzora talijanskih vlasti i Unijinih supervizora. U igri su samo procjene: prema najnovijima, Vatikan je lani ostvario proračunske prihode u iznosu od 300 milijuna eura, a rashode u iznosu od 330 milijuna eura, što bi moglo biti i za deset posto manje od prihoda i rashoda iz godine prije. Utoliko bi se moglo zaključiti da je i Vatikan, kao i Italija, u recesiji, s tim što on još niti ne pomišlja da zatraži pomoć MMF-a.

   2. Država, čiji službenici propovijedaju etiku skromnosti, a ostvaruju najvišu potrošnju po stanovniku na svijetu 

  3. Država, čija Vatikanska banka uživa gotovo punu autonomiju prema EU-nadzoru, iako je prati niz velikih, neriješenih afera 

   Ako manevarski prostor, na kojem se šire utjecaji Sotone u današnjem, povampirenom svijetu, igdje valja sužavati uz nezamjenjivu Božju pomoć, to su financije i bankarstvo, gdje još trijumfira neoliberalni kapitalizam s osloncem na konzumerizam i masovno podilaženje idolima najnižeg ranga. Ponekad se čini kao da je u svijetu 21. stoljeća sam Bog izgnan iz Raja, da bi na njegov tron zasjeli gospodari rata za preostale prirodne izvore energije, sirovina, hrane i još netaknutog prostora na Zemlji. Katolička crkva u takvim okolnostima danas stoji pred golemim izazovima: da sama svjedoči o ljubavi i toleranciji, o skromnosti i o solidarnosti, pa u konačnici da primjernim djelovanjem svojih ključnih ustanova, među kojima se u sklopu države Vatikan posebno izdvajaju vatikanski proračun i Vatikanska banka, svjedoči i o spremnosti da sve svoje transakcije otvori javnosti i nadzoru krovnih ustanova u Italiji i u eurozoni. 

  Grješni Vatikan

  Prema navodima iz zagrebačkog časopisa »Banka«, prvi i jedini put su 2011. objavljeni neki, iako škrti, podaci o poslovanju Vatikanske banke. Tada je imala 20.772 klijenata, od čega je kler činio 68 posto, te je upravljala s imovinom vrijednom 8,2 milijarde dolara. Tom prilikom banka je objavila kako ima oko 33.000 računa. No, posljednjih godina talijanski istražitelji sve se više bave pitanjem jesu li zapravo računi klera samo paravan za neke druge interese. Dužnosnici EU-a i agencija za nadzor financijskih institucija poručuju kako je Vatikan napravio velike iskorake u prihvaćanju normi za suzbijanje pranja novca, no ističu kako još mnogo toga mora napraviti. 

   U tom kontekstu mnogi uzimaju u obzir to što je jedan od posljednjih poteza Benedikta XVI. bilo imenovanje njemačkog aristokrata, Ernsta von Fryberga, za predsjednika Vatikanske banke. Tim imenovanjem trebao je popustiti povijesni stisak male i usko povezane grupe Talijana nad tom bankom, od kojih se mnogi odlučno protive bilo kakvom vanjskom nadzoru nad njezinim operacijama. Ernst von Freyburg, nadzire i proizvodnju njemačkih ratnih brodova, ali je ipak imenovan za predsjednika nadzornog odbora Vatikanske banke, iako se Vatikan dotad držao podalje od poslovanja s tvrtkama, što proizvode oružje ili kontracepcijska sredstva. 

   Dobro je znati i to, da je Vatikan – nakon dogovora s EU-om o korištenju eura na svome teritoriju – potpisao ugovor o nadležnosti Europskog suda pravde u Luksemburgu za rješavanje monetarnih sporova s Unijom. To je bio prvi put, da je Vatikan priznao nečiju nadležnost nad sobom, osim Božje. 

  Karitativni Vatikan

Da bi pokazao cijelom svijetu svoje istinske kršćanske namjere, još prije godinu i po Vatikan je preko svoje diplomacije zatražio stvaranje ustanove »globalne financijske vlasti«, te »središnje svjetske banke«, koja bi vladala financijskim institucijama što su zastarjele i neučinkovite protiv krize. Taj dokument, što ga je izdala vatikanska komisija Iustitia et Pax, bit će glazba za uši prosvjednika koji okupiraju Wall Street i sličnih pokreta diljem svijeta, ocijenio je Reuters. Tekst nazvan »O reformi međunarodnog financijskog i monetarnog sustava u kontekstu globalne javne vlasti«, na 18 je stranica povremeno veoma precizan i zahtijeva, na primjer, oporezivanje financijskih transakcija. 

   Tekst osuduje »idolatriju tržišta« kao i »neoliberalno razmišljanje«, jer ono, kaže se, traži isključivo tehnička rješenja za gospodarske probleme. »Kriza je zapravo razotkrila ponašanja poput sebičnosti, kolektivne pohlepe i masovnog zgrtanja«, kaže se u tom dokumentu i dodaje da svjetska ekonomija treba »etiku solidarnosti« između bogatih i siromašnih zemalja. »Ne pronađu li se rješenja za te razne oblike nepravde, negativni učinci na socijalnoj, političkoj i ekonomskoj razini nužno će stvoriti klimu sve većega neprijateljstva, čak i nasilja, i na koncu potkopati i same temelje demokratskih institucija, čak i onih koje se smatraju najčvršcima«. 

Nemoćni Vatikan

  Ipak, još početkom lanjskog ljeta, Vatikan je dobio visoku, prolaznu ocjenu od Europske unije: riječ je bila o zaključcima Moneyvala, odjela Vijeća Europe, koje predstavlja prekretnicu u nastojanjima Svete Stolice da promijeni reputaciju Vatikana kao sive porezne oaze. U izvješću Moneyvala ističe se da Vatikan još treba provesti značajne reforme, kako bi dosegnuo međunarodne standarde u suzbijanju pranja novca. Tako je Vatikan prošao ključnu europsku provjeru financijske transparentnosti, no Sveta Stolica slabe ocjene dobila je za (ne)učinkovitost njezina novog financijskog regulatora, kao i sposobnosti njezine banke da uđe u trag sumnjivim transakcijama. Zato, unatoč pretpostavci da Bog sve vidi, ipak Vatikan, kao država, mora skinuti veo tajnosti sa svojih financija, te pokazati grešnome Rimu i katoličkom svijetu, i svoju nespornu, financijsku, kršćansku stranu.