Nakon što su siječanjski pokazatelji dali neku nadu, već je veljača donijela nove loše vijesti – od snažnog pada industrijske proizvodnje na mjesečnoj razini, produbljivanja deflacije koja se nastavila i u ožujku, stagnacije u trgovini na malo, a ovih nas je dana zatekao podatak o drastičnom padu stranih ulaganja u prošloj godini, dijelom i zbog povlačenja dividendi, pretežito iz financijskog sektora koji su stranci u ovih dvadesetak godina mahom preuzeli, dok su nas greenfield investicije ionako zaobilazile. 

Gotovo da više nitko ne vjeruje u gospodarski rast u 2014., osim Hrvatske narodne banke koja je u prosincu najavila oporavak i još od njega ne odustaje. Čak i Vlada sada očekuje »nulti rast«. Kako dakle rasta nema, a deficit treba smanjivati, iz Europske komisije zatražili su dodatnu prilagodbu koja je brzopotezno izvedena: red novih nameta, red rezova u potrošnji, nešto u investicijama, i forma je opet zadovoljena, do prve (ne)prilike. Očekuje se da će se nameti, trošarine na gorivo i operatere, ponovno preliti na budžete građana što bi moglo izazvati novu kontrakciju potražnje i dodatno produbljivanje krize. Tada će trebati vršiti novu fiskalnu prilagodbu, tražiti ravnotežu na još nižoj razini, i tako tko zna do kad. Premijer Milanović kaže da trošimo više no proizvodimo te da ova vlada čini što nitko do sada nije. No, premijer više i nema izbora nego pristajati na retoriku koja je po prirodi stvari zakasnila bar dvije godine.  Problem više nije potrošnja sama po sebi: problem je njena struktura i to što nema rasta, a te dvije stvari su i dosta povezane. Reforma javne uprave, primjerice, nikako nije popularna među političarima jer zadire u izbornu bazu, no ona je preduvjet da se smanji fiskalni teret koji ovakvo gospodarstvo više ne može nositi. Mediji prenose izjavu ministra Hajdaša Dončića koji je  primjerice rekao da imamo razvijene autoceste pa ne možemo imati toliko razvijene i željeznice ili zračni promet jer nas je tek četiri milijuna, što je, kaže, premalo za razvijene sve vidove transporta. Po njemu si dakle moderne željezničke linije ne možemo priuštiti, što udara na sam smisao javnog prijevoza, na simbol modernizacije i industrijalizacije, što je željeznica uvijek bila, ali smisao postojanja 550 općina u omjeru s brojem stanovnika koalicija ne propituje. Nevjerojatno. 

Nema para

Kada bi se ekonomija pokrenula, prihodna strana proračuna počela bi rasti i bez novih nameta, a režim prekomjernog deficita postao bi bespredmetan. No, ove ad hoc intervencije nisu gospodarski program. A ako programa nema, onda možemo glumiti da ne slijedimo baš slijepo naputke koje nam preporučuju strane institucije, ni u dinamici ni u obimu, međutim kakvog ima smisla kupovati vrijeme ako ga se ne zna ispuniti. Kako je Vlada već dobrano ušla u drugu polovicu mandata, pitanje je koliko više stigne i na čemu će biti spremna inzistirati jer sada se već polako počinje misliti o izborima, jednima, drugima, trećima; vladajuća stranka trpi nesuglasice u vlastitim redovima, a pati i od nedostatka stručnjaka. Premijer o ekonomiji govori kada mora, a bez fokusiranja na ekonomiju teško će se zaustaviti ovaj slobodni pad koji sa sobom nosi ono što je na dugi rok opasnije i štetnije, a to je nekritička rasprodaja državne imovine. Pritom se više i ne govori o meritumu stvari, nekakvoj potrebi za strateškim partnerom, jer se u privatizaciji kakvu smo imali taj argument totalno izlizao. Sada se otvoreno govori da nema para, a onda ni izbora nego prodavati. Kuda to vodi?  

Ekonomski analitičar Damir Novotny tvrdi da ovo što je Vlada sada napravila ne vodi nikamo nego u novu kontrakciju. To su, kaže, kontraproduktivni potezi i poigravanje s Europskom komisijom, što nema nikakvog smisla. 

– Preporuke Europske komisije trebale su se poštivati odmah kod donošenja proračuna za ovu godinu. Akumulacija deficita ovako će se nastaviti jer će ovi nameti izravno i neizravno udariti ponovno na potrošače: izravno kroz kupovnu moć, a neizravno kao psihološki faktor, pa će ponovno doći do pada potrošnje, i to ne samo zato što je nešto skuplje, već i stoga što je za potrošače, građane, ovo novi dokaz da Vlada nema viziju razvoja. Ovakvi potezi zaista izgledaju kao prilagođavanje od danas do sutra, po potrebi, isprovocirano pritiskom Europske komisije, bez nekog plana, a ono što je najveći problem: nema promjene u strukturi potrošnje, ističe Novotny. Na pitanje, ima li Vlada vremena, budući da je prešla polovicu mandata i reformski potencijal sve je slabiji, Novotny odgovara da smo kao zemlja ionako ušli u procedure koje više uopće ne ovise o našim političkim elitama, a to su procedura prekomjernih deficita, te procedura prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Tu, kaže, više ništa ne ovisi o Vladi. 

Već u bankrotu

– Jasno da ne bi trebalo rezati kada bismo rasli, ali nema rasta jer nema rezova; rezova u smislu promjene strukture potrošnje, nema strukturnih promjena. Potrebno je osloboditi prostor za privatni sektor, građani da više troše, a poduzeća da počnu proizvoditi i raditi. Većina državne potrošnje usmjerena je prema raznim socijalnim transferima, bila to propala poduzeća, socijala u užem smislu, razna davanja ili što već, a Europska komisija u prosincu je jasno savjetovala da se socijalni transferi reduciraju prema samo izuzetno socijalno ugroženima, a da se sav tako oslobođeni potencijal usmjeri prema fiskalnim poticajima, odnosno rasterećenju privatnog sektora, bila to poduzeća, mikropoduzeća ili građani. Dakle, potrošnju ne treba samo smanjivati, treba je drukčije usmjeriti, sa sadašnjim neproduktivnih socijalnih namjena prema rasterećenju ili poticanju privatnog sektora, u što onda ulaze i eventualna zajednička ulaganja države i potencijalnih investitora, izravni fiskalni stimulansi, ističe Novotny.

Budući da se sve češće govori da de facto već jesmo u bankrotu, jer se nepovoljni omjeri javnog duga i BDP-a sve više pogoršavaju, a nema nikakve protuteže u novim prihodima, kao rješenje se spominje i tzv. ogluha na financijske obaveze, odnosno njihovo ne vraćanje. Novotny veli da su to gluposti.

– Hrvatskoj bankrot ne pomaže: kao prvo devizne rezerve još su veoma visoke, iako u slučaju problema, nije rečeno da se ne bi brzo počele topiti, a drugo, imamo financijski sustav čiji su temelji još uvijek relativno stabilni. Čak ni jedna Grčka nije bankrotirala, pa to nije rješenje ni za nas, zaključuje.

Ekonomski stručnjak Guste Santini kaže da ne brani Milanovića, ali je, veli, činjenica da ako nema rasta, moramo rezati potrošnju. 

– Ako uz ove rezove sada, Vlada ima i viziju kako će u budućnosti pokrenuti gospodarstvo, onda Milanovićeva izjava stoji: potrošnja za koju se zadužujemo nije održiva i treba je smanjiti. Međutim, ako te vizije nema, onda neće biti dobro, kaže Santini. Dodaje da problemi koje imamo nisu nastali preko noći, baštinimo ih još iz 90-ih, što naravno ne opravdava ovu garnituru da nije više napravila, ali je pitanje što će tek napraviti. Potrebna nam je nova filozofija, novi način promišljanja za izlazak iz krize, zaključuje Santini.