Prognoze svih domaćih institucija, kao i prognoze međunarodnih institucija ni za sljedeću godinu ne nude rast zaposlenih, pa kupovna moć hrvatskih građana sigurno neće rasti, što znači da osobna potrošnja neće dati veliki doprinos rastu BDP-a ni u 2015.
Kraj ove godine građanin Hrvatske dočekao je s plaćom koja je za 24 kune manja nego godinu dana ranije. Prosječna plaća do koje je nakon još jedne godine rada dogurao hrvatski radnik najbolje govori o tome kakva je bila gospodarska 2014. godina.
Iako je riječ o prosječnoj plaći, pa u košaru ulaze i oni koji primaju minimalac, ili čak i niži iznos, ali i oni koji žive od menadžerskih plaća, podatak o tom da se građani koji imaju posao nisu pomakli s mjesta, odnosno da imaju i nešto manje novca, najjednostavnije i najpreciznije oslikava Hrvatsku koja je zapela u recesiji.
A, tih koji imaju posao, prema službenoj statistici o broju zaposlenih, prema zadnjim podacima za listopad, bilo je devet tisuća više nego na kraju prošle godine. Na broj zaposlenih od milijun i 330 tisuća, u što ulaze i obrti, i nije to neki rast, tek 0,6 posto. U svijetlu te brojke više ne izgleda dobro ni podatak da je sredinom mjeseca na burzi bilo registrirano 40 tisuća manje nezaposlenih nego na kraju 2013. godine. Očito je tek dio ljudi koji više ne čine službenu brojku nezaposlenih u međuvremenu pronašao posao, dio je vjerojatno završio u mirovini jer je već godinama u Hrvatskoj sigurno jedino to da raste broj umirovljenika. I da se tisuće ljudi iz statistike nezaposlenih sele u statistiku iseljenih u inozemstvo.
No, preciznih podataka o tome koliko je nezaposlenih napustilo zemlju nema, ali zato su precizne statistike o broju umirovljenika. U odnosu na prošlu godinu njihov je broj porastao za četiri tisuće i sada je broj umirovljenika od milijun i 221 tisuću premašio broj zaposlenih u pravnim osobama, odnosno trgovačkim društvima. Mirovina, ni ona prosječna, ni ona za puni staž nije rasla, porastao je tek njezin udio u prosječnoj plaći. Ali zato što je prosječna plaća padala. Moglo bi se tako unedogled redati brojke koje idu u prilog želji da se 2014. godina što prije zaboravi jer u gospodarstvu, a time i u svakodnevici građana Hrvatske nije donijela ništa dobroga.
Osobna potrošnja pada
Najvažnija sastavnica BDP-a, osobna potrošnja, i dalje pada, unatoč tomu što je u prvim godinama krize oštro pala i činilo se da Hrvati kupuju samo najnužnije. No, racionalno ponašanje potrošača, ali prije svega sve manje novca kojima raspolažu i dalje smanjuju osobnu potrošnju. U deset ovogodišnjih mjeseci promet u trgovini na malo pao je za 0,7 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
Prognoze svih domaćih institucija, od Vlade, Hrvatske narodne banke, instituta ali i domaćih banaka, kao i prognoze međunarodnih institucija poput Europske komisije ili MMF-a ni za sljedeću godinu ne nude rast zaposlenih, niti značajan pad nezaposlenosti, pa kupovna moć hrvatskih građana sigurno neće rasti, što znači da osobna potrošnja neće dati veliki doprinos rastu BDP-a ni u 2015. godini.
Slično je i investicijama, još jednom slabom karikom u BDP-u. Ulagači Hrvatsku nisu zasipali novcem i pokretanjem posla ni u boljim godinama, ako se izuzme trgovina i financijski sektor, a prema prvim rezultatima čini se nisu navalili ni nakon što je Vlada donijela zakon o strateškim investicijama koji značajno ubrzava i olakšava investiranje u Hrvatskoj.
U prvoj godini primjene zakona na listi strateških investicija tek su projekti iza kojih stoji država ili njezine tvrtke. Čini se da investicije nisu zaobilazile Hrvatsku samo zbog administrativnih barijera i dugogodišnjih čekanja na dozvole. Nije neka utjeha, ali baš isti problemi muče cijelu Europsku uniju: rast nezaposlenosti i slabe nade u povećanje broja radnih mjesta.
I u Bruxelessu su izostanak investicija prepoznali kao uzrok takvom stanju i pokušavaju osmisliti investicijski paket kojima bi promijenili takvu situaciju. No, zasad ni Europi ne ide puno bolje nego Hrvatskoj.
Ipak, Hrvatska je u 2014. godini zabilježila preokret kad su u pitanju izvoz i industrijska proizvodnja, posebice prerađivačka industrija. Iako je riječ o desetomjesečnim rezultatima vjerojatno će godinu u plusu završiti i industrijska proizvodnja koja je u deset mjeseci ove godine rasla za 0,8 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Posebno bi važno bilo da se nastavi trend rasta u prerađivačkoj industriji koja je na niskim granama bila i prije krize, ali je u 2014. godini u deset mjeseci rasla za 2,9 posto. Dio te proizvodnje svakako je završio u izvozu koji je u devet mjeseci ove godine, prema podacima DZS-a, rastao za više od deset posto u odnosu na isto razdoblje 2013. godine. No, jednim dijelom izvoz je podiglo i to što je Hrvatska postala članica EU-a , pa dio robe koje uvoze ostale zemlje članice sada ide preko Hrvatske.
No, i industrijska proizvodnja i izvoz još uvijek u BDP-u nemaju toliko značajan udio da bi mogli nadoknaditi manjak koji donosi pad osobne potrošnje. S obzirom na hrvatsko okruženje, odnosno stagnaciju i spori rast u EU, ni industrija ni izvoz neće tako skoro povećati svoj udio u BDP-u na toliku razinu da o njima, bez obzira na potrošnju, snažnije ovisi kretanje domaćeg gospodarstva.
Zaduženja države
U takvoj situaciji nije ni čudo da država sve teže ostvaruje planirane prihode, jer se iz sve slabijeg gospodarstva može »izvući« sva manje novca, pa ga svake godine Hrvatska sve više traži kod međunarodnih vjerovnika. Kako BDP-a pada, a država se stalno zadužuje, udio javnog duga u BDP-u već je dosegnuo 80 posto. Breme je to koje s više od 11 milijardi kuna izdataka samo za kamate pritišće ionako slabo gospodarstvo. I problem je to zbog kojeg će Hrvatska teško disati i u sljedećim godinama, kako je to bilo i u posljednjih šest godina krize. Kad je njegova Vlada prisegnula u Saboru prije tri godine i premijer Zoran Milanović posebno je istaknuo rješavanje problema javnog duga poručujući da »Hrvatska više ovako ne može funkcionirati i trošiti novac koji nije zaradila.
– Hrvatska nije zemlja u kaosu. Ona je u boljoj situaciji od nekih država EU koje su u teškoćama, ali istovremeno i u opasnoj situaciji i na prekretnici. Hrvatske javne financije su prenapregnute i na ovakav način se više ne možemo zaduživati jer nam naprosto više nitko taj novac neće dati. A kada bi nam ga i dao ne bismo ga mogli vraćati. I tu ulazimo u zatvoreni krug duga, nesolventnosti i gospodarske stagnacije, rekao je Milanović 23. prosinca 2011. godine u Saboru. Ali isto to mogao je ponoviti na isti datum ove godine jer je Hrvatska i danas na prekretnici i javne financije su joj prenapregnute. Da bi se to promijenio, kazao je tada friški premijer, Hrvatskoj treba vizija, mjere, ali i sreća.
U te tri godine Hrvatska je svake godine bilježila pad gospodarstva, smanjila se kupovna moć građana, nije rastao broj zaposlenih, iako se u odnosu na trenutak kad je Milanović preuzeo vlast smanjio broj nezaposlenih, a javni dug nastavio je rasti. Čini se da Hrvatska nije dobila ni viziju ni mjere koje je premijer zazivao. A, kako to obično biva zaobišla ju je i sreća.
