Dušan Šćulac / Snimio Sergej Drechsler
Ekoplus je sudjelovao u provedbi aktivnosti kroz upravljački odbor, ali bez autonomije u donošenju odluka. Ekoplus je krajnji korisnik koji će centar preuzeti po završetku ugovora. Time vam je sve odgovoreno na temu nesposobnosti, kaže direktor tvrtkeo kojoj će se raspravljati na izvanrednoj sjednici Skupštine PGŽ-a
Ekoplus, tvrtka u vlasništvu Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke i Općine Viškovo, osnovana da bi upravljala Centrom za gospodarenje otpadom Marišćina, u kojem bi se trebao ubuduće zbrinjavati sav otpad iz PGŽ-a, proteklih je dana na udaru dijela javnosti koja direktoru Dušanu Šćulcu zamjera nesposobnost u provođenju ovog ključnog projekta, u koji se krenulo još prije 15 godina. Krizni eko stožer Marišćina i Akcija mladih zatražili su Šćulčevu smjenu, a o poslovanju Ekoplusa i projektu Marišćine raspravljat će se na današnjoj izvanrednoj sjednici Županijske skupštine sazvanoj upravo na tu temu.
– Oko Marišćine kola jako puno poluinformacija i dezinformacija, na temelju čega onda javnost donosi potpuno krive zaključke, što se često puta koristi i u dnevnopolitičke svrhe. Opravdane kritike ćemo prihvatiti, kao što smo to već i činili. Što se tiče onih koji traže moju ostavku, to je stvar vlasnika i njegove odluke, ali bez obzira na sve napade sretan sam, čak i ponosan da je konačno, uz sve poteškoće i sva zakašnjenja, ovaj projekt došao do kraja i da će PGŽ prvi u Hrvatskoj imati ekološki sustav gospodarenja otpadom. Projekt se oduljio, na račun toga su i naplaćeni penali izvođaču radova. Mogu izraziti zadovoljstvo jer ovaj je projekt po svim ekonomskim i ekološkim kriterijima, prošao niz revizija i Europske komisije i Europske investicijske banke, a sve revizije su pozitivne.
MBO tehnologija
Kad bi Marišćina mogla biti u punom pogonu?
– Postoje stvari koje ne ovise o nama. Ako imovinsko-pravne odnose riješimo kako sam spomenuo, Marišćina bi mogla biti u pogonu za mjesec dana. Ako ne, mislim da je interes svih, osim ne znam koga, da ovo krene čim prije u pogon i da PGŽ dobije sustav gospodarenja otpadom u skladu sa svim europskim normama.
Što očekujete od sjednice Županijske skupštine?
– Očekujem da se govori o činjenicama, a ne osjećajima i poluinformacijama.
Ekoplus se svejedno proziva za nesposobnost. Osjećate li se odgovornim što projekt toliko dugo traje?
– Hrvatska je 2005. godine usvojila najprije nacionalnu strategiju, a 2007. godine i plan gospodarenja otpadom po kojem se krenulo u projekt Marišćine, što je ujedno bio i preduvjet da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kandidira projekt za bespovratna europska sredstva i da Europa odobri financiranje projekta sa 70 posto. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u svojstvu naručitelja, raspisao je međunarodni natječaj o gradnji, izabrao izvođača radova, grčki Helector i GP Krk.
Fond je raspisao i sve ostale natječaje, ugovarao i vršio plaćanja, dok je Ekoplus sudjelovao u provedbi aktivnosti kroz upravljački odbor, ali bez autonomije u donošenju odluka. Ekoplus je krajnji korisnik koji će centar preuzeti po završetku ugovora. Time vam je sve odgovoreno na temu nesposobnosti Ekoplusa. Marišćina je pilot -projekt pa nismo mogli koristiti tuđa iskustva. Svi skupa smo učili na ovom projektu, volio bih da smo mi mogli učiti na tuđem iskustvu.
Kritičari tvrde da je mehaničko-biološka MBO obrada otpada koja se koristi na Marišćini zastarjela, a i novi ministar govorio je o krivom konceptu?
– Preduvjet da Europa odobri bespovratna sredstava, bio je da postoji definirani koncept i nacionalna strategija gospodarenja otpadom kojom su definirani i izvori financiranja, modeli upravljanja te tehnologije za obradu komunalnog otpada. Dakle, nije Ekoplus odabrao MBO kao način na koji će se obrađivati otpad, nego je tako bilo definirano strategijom, a i osobno smatram da je MBO dobra i učinkovita tehnologija.
Postoji više od 400 takvih pogona u Europi, a radi se o tehnologiji koja je modularna i vrlo prilagodljiva novim načelima. Sad se govori o kružnoj ekonomiji, o većem dijelu odvajanja otpada. Nikakvih problema tu neće biti. To je tehnologija koja je primjerena ovom trenutku.
Kako će se Marišćina uklopiti u novi plan gospodarenja otpadom koji se piše, a trebao bi biti u skladu s idejama kružnog gospodarstva i odvajanja što veće količine otpada na kućnom pragu?
– Dat ću za primjer Ljubljanu koja je sa 70 posto na prvom mjestu među europskim metropolama po odvajanju otpada, a svejedno su izgradili MBO sustav i to puno veći od ovog riječkog. Otpad se može odvajati, negdje manje, negdje više, ali ostatak je uvijek negdje potrebno obraditi i odložiti. Naši oponenti govore o Zero Waste načelu. Međutim, to je plan za budućnost kojem trebamo težiti, no za to je potrebno vrijeme. Krenimo što intenzivnije u selekciju otpada, nitko to ne priječi, to je kompatibilno s MBO obradom. Europski akcijski plan o kružnoj ekonomiji odnosi se na dugo razdoblje, a iz 30-godišnjeg iskustva govorim da u ovoj djelatnosti nema velikih skokova.
Trošak po toni
Koliki je trošak Marišćine po toni zbrinjavanja otpada?
– Ažuriramo analizu troškova i koristi projekta. Prema prethodnim proračunima, cijena Marišćine bila je 45 eura po toni, a prema sadašnjim pokazateljima tako će i ostati. U toj cijeni sadržani su svi troškovi koje ovaj pogon stvara.
Zašto ste onda predstavnicima komunalaca spominjali cijenu od do 70 eura po toni?
– Zato jer na taj iznos od 45 eura treba dodati trošak davanja lokalnoj samoupravi i davanja prema državi, za što imamo procjenu da iznosi 13 eura po toni. Time dolazimo do cijene od od 58 eura. U cijeni od 45 eura po toni, trošak zbrinjavanja goriva iz otpada planiran je s nula eura po toni, znači niti prihod niti trošak.
Imate li dogovoren plasman goriva iz otpada i koliko će stajati njegovo zbrinjavanje?
– Raspisali smo javni natječaj, koji je poništen iz formalnih razloga, sad je drugi natječaj u tijeku, a očekujemo da bi trošak kupoprodaje mogao iznositi od 3 do 4 eura po toni. Time bi ukupna cijena obrade i zbrinjavanja otpada na Marišćine iznosila 61 do 62 eura po toni. U roku od mjesec dana po završetku natječaja znat ćemo konačnu cijenu. No, vjerujem u pozitivne tendencije kretanja cijene goriva iz otpada pa bi kroz neko vrijeme cijena mogla pasti na nulu, a u budućnosti bi možda mogli ostvarivati i prihod.
Koliko prosječna obitelj može očekivati da će plaćati zbrinjavanje otpada nakon što Marišćina bude u punom pogonu? Cifra o kojoj govorite ne pokriva troškove komunalaca.
– Kad govorimo o cijeni po toni otpada, to praktično pokriva količinu otpada koju prosječna obitelj proizvede u godinu dana. Ako krenemo do naše cijene od 60-ak eura po toni, trošak komunalaca je teško predvidjeti, ali recimo da je to još 40 eura.
Znači prosječna obitelj plaćat će zbrinjavanje otpada 100 eura godišnje?
Kupili ste kamione koji sad već dugo stoje parkirani na Marišćini. Zašto ti kamioni nisu stavljeni na raspolaganje Čistoći koja riječki otpad već mjesecima vozi u Koprivnicu i plaća privatne prijevoznike?
– Nije se moglo, jer kad se po europskim kriterijima koriste bespovratna sredstva, oprema se može upotrijebiti samo za ono za što je namijenjena, u ovom slučaju za prijevoz otpada s pretovarnih stanica. Ugovaratelj isporuke kamiona bio je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji ih je naručio u skladu s planiranom dinamikom izgradnje.
– Može se reći kako će jedna obitelj prosječno izdvajati 100 eura godišnje za zbrinjavanje otpada, ili 8 eura mjesečno. Kod određivanja cijene, pa i kod izbora tehnologije, uz ekološku komponentu, važan je i faktor priuštivosti. Prema europskim kriterijima, prosječna obitelj na gospodarenje otpadom može potrošiti do 3 posto svojih prihoda. Iako će doći do povećanja cijene u odnosu na sadašnje troškove koje imaju kućanstva, u našem slučaju taj postotak je i nešto povoljniji i iznosi od 1,5 do 2,5 posto, zavisno o prihodima koje obitelj ostvaruje.
Ekološko zbrinjavanje otpada dugoročno je sigurno prihvatljivije od onog što se dosad radilo i na Viševcu i drugdje. Ukupna investicija Marišćine vrijedi 35 milijuna eura, a 90 posto su bespovratna sredstva, od toga EU sudjeluje sa 70 posto, a s 20 posto Grad, Županija i FZOEU. U ostalih 10 posto ukupne cijene zadužio se Ekoplus kod EIB-a i zahvaljujući ovim bespovratnim sredstvima ukupna cijena za građane bit će znatno manja.
Vremenska stiska
Kako je prošao tehnički pregled Marišćine?
– Tehnički pregled obavljen je prije dva tjedna, a uočeni su samo manji propusti što se tiče tehničkih uvjeta koji se u vrlo kratkom roku mogu otkloniti. Ostalo je još ispitati dio elektroinstalacija u nekim dijelovima i protupožarnog sustava, ali to su sve stvari koje se mogu riješiti u roku od 30 dana.
Do dobivanja uporabne dozvole svejedno vam je ostao problem rješavanja imovinskopravnih odnosa. Teško da ćete to moći riješiti u preostalih 30 dana?
– Doista, ostao nam je taj problem, ali to je nešto što je izvan moći Ekoplusa. Ekoplus je postupke izvlaštenja zemljišta na Marišćini pokrenuo 2004. godine u skladu sa svim zakonskim procedurama. Provođenje postupaka izvlaštenja ne ovisi o Ekoplusu, nego o Uredu državne uprave u PGŽ-u u prvom stupnju te potom nadležnog Ministarstva pravosuđa.
Država nam je ustupila svoje zemljište bez naknade, Općina Viškovo u vrijednosti svog zemljišta ušla je u vlasništvo Ekoplusa, a od većine privatnih vlasnika zemljište je otkupljeno. Ostalo nam je joša riješiti oko 45.000 četvornih metara zemljišta što je oko 10 posto ukupne površine centra, a od Ureda državne uprave u PGŽ-u dobili smo rješenje o izvlaštenju. Po sudskom vještaku vrijednost zemljišta je bila od 70 do 90 kuna po četvornom metru, a najveći dio vlasnika je to prihvatio.
Nekolicina se žalila na rješenje, ne u smislu izvlaštenja već radi visine naknade. Svi vlasnici su nesporni dio novca dignuli s posebnog računa. U tijeku je upravni spor u drugom stupnju pri Ministarstvu uprave i poštovat ćemo odluku kakva god ona bila. Prema vlasnicima zemljišta išli smo s po nama prihvatljivim prijedlogom da se dopusti prijenos vlasništva, a da se eventualna razlika u vrijednosti zemljišta isplati po pravomoćnoj odluci suda.
Svejedno ste u vremenskoj stisci ako bez rješavanja vlasništva nad zemljištem nećete moći dobiti uporabnu dozvolu?
– Mislim da bi se država oko toga trebala zabrinuti. Po zakonu o otpadu, projekt je od državnog interesa, a vjerujem kako postoje načini kako bi se ovaj problem mogao riješiti u kratkom vremenu. Postoji praksa s potpuno istim problemima i dobili su uporabnu dozvolu. U tom smislu imamo određene aktivnosti. Nadam se da će pozitivno završiti.
