Nikad u razdoblju od kad to čini JATO Dynamics, najpouzdanija tvrtka na svijetu kad je u pitanju bilježenje statistika prodaje i proizvodnje automobila, a čini to 40 godina, nije u jednom mjesecu zabilježila pad globalne prodaje automobila kao što je to učinila za ožujak 2020. godine.

On je u odnosu na isti lanjski mjesec iznosio 39 posto tako da je prodano svega 5,5 milijuna automobila. Najbliži ovoj katastrofalnoj brojci bio je studeni 2008. godine kad se dogodila recesijska eksplozija – tada je u odnosu na isti mjesec 2018. godine pad bio 25 posto. Čak i kad bismo globalnu prodaju automobila motrili na kvartalnoj razini, pad je ekstremnih 29 posto, prodano je svega 17,42 milijuna automobila.

A tek kad dođemo na domaći, europski teritorij! Podaci govore kako je u tom istom mjesecu u Europskoj uniji pad prodaje bio – 52 posto! Izuzetak su samo Finska i Litva gdje su oscilacije minimalne, i, gle čuda – Švedska. U njoj je pad prodaje 9 posto što se uklapa u uobičajene sezonske oscilacije prodaje. Uostalom i ne čudi jer dok je većina Europe u ožujku bila u karanteni, Švedska je krenula svojim putem koji je kombinirao čuvanje zdravlja i – ekonomije. S druge strane pogledaju li se podaci za jednu prosječnu »košaricu« država EU-a u njezinim raznim dijelovima i stupnjevima razvoja – Italiju, Španjolsku, Francusku, Sloveniju, Grčku te Irsku – granice katastrofe se uopće ne mogu ni nazrijeti. U tim je državama lani u ožujku prodano 634.600 automobila. U istom razdoblju ove godine – 161.800! Postotni pad? Ekstremnih 75 posto!

Senzor stanja duha

Nikad prije, sve tamo od 1980. godine, a bilo je tu koječega od Zaljevskog rata nadalje, nije se dogodio takav pad prodaje automobila. I koliko god da će mnogi zaključiti – svo zlo s tim, pa nisu nam valjda automobili prva briga, istina je kud i kamo drugačija. Primjerice u Njemačkoj, najjačoj i po mnogim parametrima najstabilnijoj europskoj ekonomiji prvog dana 2020. godine bilo je registrirano skoro 48 milijuna automobila. U deset proteklih godina taj je broj porastao za 20 posto, dok je prosječna starost automobila u Njemačkoj 9,8 godina. K tome, proizvodnja automobila koja se na globalnoj razini »vrti« oko 100 milijuna godišnje nije samo jamstvo zaposlenja za milijune radnika, ona je u i prodajnom lancu jamstvo opstojnosti velikog broja zaposlenika u prodajnim salonima i servisima, baš kao što je neprijeporno da više od polovine cijene automobila ostaje u zemlji gdje se prodaje. Zbrojem trošarina i PDV-a, davanja na automobile prelaze 30 posto bazne cijene, a ne treba zaboraviti ni to da su i marže koje imaju uvozni zastupnici i prodajni saloni poprilične, ne manje od 15 posto. Jasno je stoga da prodaja automobila direktno utječe i na plaća medicinskih sestara, učitelja, svih onih ljudi koji izvor svoje plaće pronalaze u državnom proračunu. Slikovito – ne kupuje li »konje« veći broj stanovnika, ni kune neće u zbornice.

K tome, prodaja automobila je odličan senzor sveukupnog stanja duha neke države. Automobili se nikad ne kupuju u značajnijoj mjeri ako postoji nepovjerenje u nacionalnu ekonomiju, ako nema vjere da će se kredit, pomoću kojeg se u pravilu automobil kupuju, bez većih potresa unutar kućnog proračuna moći i vratiti. Upravo po tom pitanju je pandemija koronavirusa mnogo, mnogo opasnija od bilo koje recesije.

Unutar ekonomske kategorije u koje recesija spada, velika većina parametara je matematički, ekonomski izmjerljiva. U pravilu su razlozi nastanka recesije poznati kao i predviđanja kad će se iz nje izaći. U slučaju zdravstvene pandemije pad ekonomije je ekstreman, za vrijeme karantene koja je u velikom broju država trajala oko dva mjeseca jer paralizirana je bila golema većina svih gospodarskih djelatnosti. Automobili se u tom periodu nisu ni proizvodili tako da je jasno kako će se poremećaji na tržištu osjećati mjesecima. Ali to su fizički pokazatelji. Što je s onima psihičke prirode? Kad će se ljudi uopće ohrabriti napustiti svoje domove? Kamoli – otići do automobilskih salona!

A tek biti spremni izdvojiti stotinu ili više tisuće kuna da bi došli u posjed nečeg što im u vrijeme teoretskog povratka virusa na jesen, s čime spekuliraju liječnici i nacionalni stožeri osnovani za zaštitu zdravlja stanovništva, i pokretanja novih karantena uopće neće trebati. Katastrofa? Kako se uzme.

Dublje od provalije

Kad je u pitanju Hrvatska, pandemijski udar je znatno manji. I ne zbog toga što smo toliko stabilni da su nam prodajne brojke ostale na razini lanjskih nego zbog toga što smo po prodaji osobnih automobila i u kod nas stabilnoj veljači ove godine bili jedno od najgorih tržišta u Europskoj uniji. Iza nas su bili samo Bugarska, Estonija i Latvija. Primjerice Češka, s čijim turistima čak i kad nam se ukažu kao spasitelji zbijamo neukusne šale, u istom je mjesecu prodala skoro šest puta više automobila. Iako dakako nemaju toliko puta više stanovnika. Dvostruko manja Slovenija bila je za pedeset posto bolja, baš kao što su nas za 30-ak posto prestigli Litva ili Luksemburg.

Kad je u pitanju prodaja automobila u Hrvatskoj, i od provalije ima dodatni pad. Prema izvještaju agencije Promocija plus pad prodaje automobila na hrvatskom tržištu u travnju 2020. godine u odnosu na isti lanjski mjesec iznosi ekstremnih 87 posto! Konkretno ovogodišnjeg je travnja registrirano – a riječ je bila uglavnom o isporukama već prije uplaćenih vozila – 1.086 komada dok je lanjski travanj imao 8.633 registracije. Silni je pad i na razini prva četiri mjeseca. Postotno on već iznosi 46 posto – lani je u ovo doba registrirano 20.772 automobila, ove godine – 11.113. Koji će biti konačni rezultat? Teško je prognozirati, ali možda ipak možemo. Lani je, naime, prodano 63 tisuće automobila. Prema podatku za prva četiri mjeseca pad bi trebao biti na razini 50 posto, ali bit će veći i od 60 posto. Ta se tvrdnja zasniva na jednostavnoj računici da je od navedenih 63 tisuće automobila njih oko 20 tisuća bilo registrirano za potrebe rent-a-car kompanija. Kako je pred nama ne neizvjesna, nego jako loša turistička sezona s posebno negativnim najavama po pitanju dolaska turista low cost avio-kompanijama, potreba za »rentama« svodi se na najmanju moguću mjeru. Pa smo tako, iako godina nije ni na polovini, već pali za nekih 18 tisuća prodanih automobila. Druge su se dvije trećine lanjske prodaje rasporedile na automobile koje kupuju »pravna lica« i obrtnici te na kraju »obični« stanovnici. A i tu je logika kupnje – minimalna. Tvrtke i posebno uslužno-ugostiteljska djelatnost je skoro dva mjeseca bila izvan funkcije tako da je najrealnija procjena prodaja oko 20 do 23 tisuće automobila. Uzmemo li da po jednom automobilu oko 25 posto vrijednosti odlazi u državni budžet, pad prodaje učinit će u proračunu »rupu« od ravno milijardu kuna! Da, dobro ste pročitali – milijardu! Pa opet malo matematike – ako je prosječna bruto plaća državnog službenika – od škole, bolnice do pojedinih gradskih ureda – oko 10 tisuća kuna, samo zbog ovogodišnjeg pada prodaje automobila neće biti podijeljeno 100 tisuća plaća. Na godišnjoj razini to bi moglo prouzročiti ni manje ni više nego 8.400 otkaza! Da o padu zaposlenosti u djelatnostima direktno povezanim s automobilskom industrijom ni ne govorimo.

U ovom smo se članku manje »zabavili« proizvodnom strukturom jer ona u Hrvatskoj i ne postoji u značajnijoj mjeri. Ipak, kažimo da je pad prodaje najmanji u zoni elektromobila, kakve jedino i mi u tvrtki Rimac proizvodimo, tako da su oni zauzeli nikad veći prodajni dio kolača.

Koncentrični krugovi

U proizvodnoj sferi odlučili smo se za jednu zanimljivu ilustraciju. Slovačka. Europski »tigar« proizvodnje automobila 2019. je godine proizveo 1,15 milijuna automobila marki Jaguar, Peugeot, KIA, Porsche, Volkswagen… Ukupno proizvodnja automobila predstavlja polovinu cjelokupne slovačke industrijske proizvodnje i 35 posto izvoza. I svjetski rekord – na tisuću stanovnika Slovačka proizvodi 202 automobila! Zahvaljujući koncentričnim krugovima djelatnosti koje postoje zbog proizvodnje automobila, posao i plaću u Slovačkoj pronalazi oko 250 tisuća radnika. I onda je došao Covid19! U samo 24 radna dana Slovačka je izgubila 115 tisuća neproizvedenih automobila, a ako sve bude u najboljem redu te se proizvodnja odmah nastavi, zbog smanjenja potražnje pad bi se mogao i udvostručiti. Drugim riječima mogao bi iznositi više od 20 posto što je, zbog strukture zaposlenosti u Slovačkoj ravno – ekonomskoj epidemiji. I baš kao što smo istaknuli da automobilska industrija ima silno veliki broj koncentričnih krugova na ostale djelatnosti, ima ih i na – hrvatski turizam. S obzirom da je naša obala Slovacima najdraža te da ju masovno pohode, čak i da turistička sezona počne 1. lipnja, što je u zoni fraze »vjerovali ili ne«, jasno je da će slovačkih turista biti u – simboličnim brojkama.

Slika koja se putem automobilske industrije i prodaje projicira na cjelokupno društvo, pa tako i hrvatsko sa simboličkom proizvodnjom, jako lijepo, ili u ovom slučaju ekstremno zabrinjavajuće, oslikava posljedice totalnog zastoja koji je izazvala epidemija koronavirusa. Nadajmo se samo da će brzinu oporavka ekonomije, a Hrvatska vjeruje da bi se već dogodine mogla vratiti u znatno boljem svijetlu dok se povratak na stanje iz 2019. godine očekuje 2023. godine, pratiti i psihološka stabilnost građana, vjera u ekonomsku sigurnost života, povratak većini potrošačkih navika. Koliko god često »potrošačko društvo« u sociološkim raspravama bilo označeno krajnje negativnim stanjem »prirode i društva«, cjelokupna organizacija današnjeg života ovisna je upravo o takvom ponašanju. Proizvođača i potrošača.