Najveća domaća naftna kompanija Ina u Srbiji kroz sudski postupak na Privrednom sudu u Beogradu traži povrat imovine i naknadu štete. Postupak je počeo prije više od godinu dana (tužba je podnesena još 2001.) a mediji procjenjuju da je njegova vrijednost veća od 200 milijuna eura (tuže i za izgubljenu dobit). Inine benzinske postaje i druga imovina je nakon devedesetih preuzeo Beopetrol, koji je pak kasnije prodan ruskom Lukoilu. 

   – Riječ je 167 benzinskih postaja i ostalih nekretnina: 15 skladišta i 11 drugih objekata. Također, pokrenut je i postupak radi poništenja kupoprodajnog ugovora kojim je Republika Srbija prodala društveni i državni kapital u tvrtki Beopetrol ruskom Lukoilu. Kako je navedeni postupak u tijeku, nismo ga u mogućnosti dalje komentirati, kratko nam je poručeno iz Ine. 

Iz varaždinske tekstilne tvrtke Varteks, koja je također raspolagala vrijednom imovinom u Srbiji nam je pak poručeno da su »vlastitim angažmanom 2008. godine uspjeli vratiti veći dio imovine s područja bivše Jugoslavije«. Navode i da su za tu vrijednost imovine proveli dokapitalizaciju, kroz novu emisiju dionica. Inače, od Ministarstva pravosuđa nismo uspjeli dobiti podatke o tome koliko tvrtki potražuje svoju imovinu u Srbiji te o kolikoj se vrijednosti radi.

S druge strane, Srbija potražuje 25 benzinskih crpki Jugopetrola, navodni udio u JANAF-u, brojna odmarališta tvrtki na jadranskoj obali… Inače, imovina tvrtki bivših republika nije predmet sukcesije dakle nije riječ o potraživanju države prema državi i političari su se zauzeli za prinicip da to pitanje svaka tvrtka riješi za sebe, sudski ili nekim drugim putem.

Prema njegovim riječima, cijela vukovarska grupacija danas je tek četiri posto od prijeratnog Borova. Nekad se u Borovu proizvodilo oko 20 milijuna pari obuće. Danas je ta brojka oko 500 tisuća. 

– Na granici smo rentabilnosti. Trgovačka mreža nam je profitabilna, u Hrvatskoj imamo 102 trgovine, još tridesetak u Sloveniji. Dio asortimana u trgovinama popunjavamo i uvoznom robom. Ali kad bi povratili imovinu i unovčili je u prijeko potreban kapital mogli bismo dalje investirati u razvoj brendova poput Startasa ili Borosana, navodi Ćavara. 

Uz proizvodnju obuće na koju otpada oko 50 posto od ukupnih kapaciteta, u tijeku su i ulaganja u proizvodnju tzv. klinastih i nazubljenih remena za radne strojeve, gdje prvi čovjek Borova vidi veliki potencijal.

U pogone za proizvodnju remena dosad su investirali oko 40 milijuna kuna, dosad u cijeli Borovo oko stotinjak milijuna. No, grupacija itekako vapi za financijsko injekcijom i daljnjim ulaganjima. Procjene su, naime, da je Borovo u ratu pretrpjelo nevjerojatnih 300 milijuna eura šteta. 

  Privatizacija

– Borovo se više nikad neće vratiti na ono što je bio prije rata, to je i nemoguće s obzirom na promjene na tržištu. Ali naša tvrtka vrijedi, naša se lokacija u Vukovaru prostire na 50 hektara, imamo veliku trgovačku mrežu, kaže Ćavara. Borovo je u 99 postotnom vlasništvu države. Pitamo ga za privatizaciju i hoće li biti »za kunu«. 

 – Ona se očekuje ove godine i neće sigurno biti za kunu. Temeljni kapital Borova je 790 milijuna kuna ali tržišno i realno mislim da je naša vrijednost oko pola milijarde kuna, uvjeren je prvi čovjek Borova. Optimist je i vjeruje da će se pitanje vrijedne imovine Borova u narednom periodu riješiti u njihovu korist.

Smatra da Borovu treba vratiti što mu pripada, ali i srbijanskim tvrtkama ono na što polažu pravo u Hrvatskoj i drugim državama.

Direktor Borelija je prije rata živio u Vukovaru. Hrvatska država vratila mu je njegov stan iako on sada živi u Srbiji i tamo radi. Po tom principu i mi očekujemo da se imovina vrati i tvrtkama kojima pripada, zaključuje Mirko Ćavara, dodajući kako mediji najčešće ne žele prenijeti tu njegovu izjavu.