Željka Marković – simbol korupcije u lokalnoj vlasti

Gotovo u svim važnim slučajevima, o kojima se ispredaju legende, Željka Marković nije sama donosila odluke. Njezina Direkcija ih je predlagala, a amenovala gradska vlada

RIJEKA Kako je moguće da je moćna ravnateljica Direkcije za poslovne objekte u Gradu Rijeci Željka Marković završila mjesec dana u istražnom zatvoru zbog poslovnog prostorčića od 16 kvadrata u Ciottinoj ulici, a nikada se ništa nije dogodilo ni za jedan kvadrat gradskih poslovnih prostora na Korzu?

Jedini logičan odgovor je da je Željka Marković slučajno uletjela u mrežu USKOK-a koji je radio istražne radnje nad državnim inspektorima, a da će istražitelji USKOK-a teško ispustiti takav plijen kapitalac. Plijen o kojemu proteklih dana priča cijeli Korzo, a iz tih priča dade se zaključiti da ravnateljica Marković preko 20 godina »drma« gradom i da svi sve znaju o njezinoj korumpiranosti.

Ako je to točno, jadno li je društvo u kojemu živimo kada nitko do 2011. godine nije htio poduzeti ništa da se ti marifetluci okončaju.   

Nekoliko prijava

Prema našim informacijama protiv Željke Marković podnijeto je nekoliko kaznenih prijava koje su proslijeđene riječkoj policiji. Ne zna se što je policija radila, ali je jasno da nikada nikakvog pravosudnog epiloga nije bilo. I u medijima se pisalo o nekim slučajevima s kojima je bila povezana, ali također nikakve reakcije nije bilo. Valja naglasiti da Željka Marković nije članica ni jedne političke stranke. Dakle, političkog patrona nije imala, a opet joj nitko ništa nije mogao.

   Gradonačelnik Vojko Obersnel najavio je suspenziju Željke Marković i prilično je lako oprao ruke od osobe za koju neki tvrde da mu je bliska suradnica. Slavko Linić u potpunosti je stao iza nje s tvrdnjama da se preko ravnateljice žele obračunati s njim. Naizgled, suprotni stavovi bit su cijele ove intrigantne priče, priče koja traje više od dva desetljeća.

Energična i naprasita

Direkcija poslovni objekti u kojoj je, prema navodima preplašenih svjedoka, Željka Marković uvela strahovladu i teror bavi se zakupom poslovnih prostora u vlasništvu Grada Rijeke, odnosno provođenjem postupaka licitacija i zaključivanja ugovora o zakupu, kontrolom provedbe ugovora o zakupu, pokretanjem postupaka zbog nepoštivanja ugovora o zakupu, fakturiranjem i naplatom zakupnine, izdavanjem suglasnosti zakupnicima za uređenje poslovnih prostora, obradom zahtjeva za povrat uloženih sredstava za uređenje poslovnog prostora, zaprimanjem zahtjeva za prenamjene i dopune djelatnosti u prostoru, zaprimanjem zahtjeva za kupnju i zamjenu nekretnina i razvrgnuće suvlasničke zajednice, te zaprimanjem zahtjeva za izdavanje suglasnosti na elaborat o etažiranju.

Riječ je o velikom broju radnih zadataka, a ne treba griješiti dušu u potpunosti, te priznati da je dobar dio njih ravnateljica odrađivala s velikom radnom energijom. Ta energija najviše je dolazila do izražaja do 2001. godine, odnosno do trenutka kada je Poglavarstvo postalo političko tijelo.

Do tada je Željka Marković dolazila na sjednice Poglavarstva, a njezine točke uvijek su bile među zadnjima. Znala se u raspravi, o čemu su mnogi njezini kolege mogli samo sanjati, suprostaviti tadašnjem gradonačelniku Slavku Liniću. S njim ga je povezivao i njezin naprasan karakter. Jer, ako je Linić svojevremeno pojasnio da on u političkoj džungli želi biti zvijer, očito se isto tako osjećala i ravnateljica u čiju je obranu stao. Samo što je njezin prostor za djelovanje ipak bio manji, odnosno očito je morala poštivati granice koje su neki drugi odredili.

Hoće li otvoriti dušu?

Željka Marković će sada u miru istražnog zatvora moći razmišljati o svemu što joj se događa, zajedno s drugaricom joj po zlatu Biserkom Gregorović. Dok prva postaje simbol korupcije u lokalnoj samoupravi, druga je očito primadona korumpiranih državnih službenika, a njihov zbroj je dokaz bolesti cijeloga sustava u kojemu živimo.

Valja se nadati da će Željka Marković otvoriti dušu i da će dokazati, ako je za nešto kriva, da za to ne može odgovarati sama. A ako svemu okidač bude prostorčić od 16 kvadrata u Ciottinoj ulici, na njega valja staviti neku oznaku i uvrstiti ga na turističku riječku rutu.

   Moć Željke Marković proizlazi iz sustava u kojemu je radila, sustava gradske uprave, a koji ona poznaje savršeno. Gotovo u svim važnim slučajevima njezine Direkcije za poslovne objekte o kojima se ispredaju legende, Željka Marković nije sama donosila odluke. Njezina Direkcija ih je predlagala, a amenovala ih je gradska vlada, nekada Poglavarstvo, a od 2009. godine gradonačelnik kao jedino izvršno tijelo. Neophodno je još jednom podsjetiti da u Rijeci na Korzu gotovo sve elitne gradske poslovne prostore u zakupu imaju tvrtke Mirka Pavičića i Zorana Maržića, inače od 1999. godine poslodavca supruga Željke Marković.

Sve te poslovne prostore nije dodijelila Željka Marković, već ih je dodijelila gradska vlada. Manje-više na sve zahtjeve njihovih tvrtki vezane za prenamjene i podzakupe Direkcija za poslovne objekte sa Željkom Marković na čelu je prihvatila, ali jednako tako te odluke je prihvatilo Poglavarstvo, odnosno gradonačelnik. Treba li podsjećati na benevoletnost omogućavanja podzakupa Filodrammatice za djelatnost knjižare.   

Neobične prenamjene

Naime, zaključkom gradonačelnika Vojka Obersnela 29. lipnja 2010. godine prihvaćen je zahtjev Filodrammatice da se za poslovni prostor na adresi Korzo 28 površine 491 metar četvorni izmijeni ugovorena djelatnost iz ugostiteljske djelatnosti – priprema i usluživanje pića, u ugostiteljsku djelatnost – restoran, uz ugovorenu zakupninu u iznosu od 17,32 eura po »kvadratu« za površinu od 117 četvornih metara, te da se izmijeni ugovorena djelatnost s ugostiteljske djelatnosti – caffe bar, u trgovinu knjigama i papirnatom robom uz utvrđivanje zakupnine u iznosu od 11,60 eura po »kvadratu« za površinu od 374 metra četvorna.

Zaključkom gradonačelnika odobreno je jednokratno davanje u podzakup dijela poslovnog prostora od 374 »kvadrata« tvrtki V.B.Z. d.o.o. iz Zagreba. Gradska vlast ocijenila je da je zahtjev Filodrammatice opravdan i da će se davanjem dijela prostora u podzakup omogućiti stvaranje kultnog mjesta kulture.

   Jednako tako u 90-im godinama prošlog stoljeća tadašnji gradonačelnik Slavko Linić zamislio je kultno mjesto kulture na Rivi pa je HDZ-ovoj ugostiteljskoj frakciji na prijedlog Direkcije za poslovne objekte po »smiješnim« cijenama omogućen zakup Svid Rock cafea. Iako je bilo jasno da zakupac, tvrtka Reful u vlasništvu ljudi bliskih HDZ-ovom gubernatoru iz toga doba Dariju Vukiću, gotovo od prvoga dana ne poštuje odredbe ugovora o zakupu, nikada se ništa nije dogodilo. Jasno je kao dan da Željka Marković o tome nije mogla sama odlučivati.

   Kao što nije ona odlučila o jednoj od najsramotnijih odluka u novijoj povijesti, a to je opraštanje duga članovima Poglavarstva. »Poglavarstvo Grada Rijeke u listopadu prošle godine je otpisalo dugove tvrtkama u kojima su osnivačke uloge imali članovi gradske vlade Darko Crnković i Bože Mimica, a u ožujku ove godine je sklopljena nagodba sa suprugom riječke dogradonačelnice Romane Jerković zbog duga višeg od 100.000 kuna koji je nastao neplaćanjem zakupa za korištenje gradskog poslovnog prostora.   

Otpis dugova

Da stvar bude još tragičnija, sve te odluke su donijete na zatvorenom dijelu sjednice Poglavarstva, daleko od očiju javnosti, i unatoč priči o transparentnosti gradske vlasti ne može im se ući u trag na internet portalu Grada Rijeke. Naime, 27. listopada 2005. Poglavarstvo je otpisalo dugove nizu poduzeća koja su likvidirana nakon što su otišla u stečaj, a nisu imala imovinu.

Među 20-ak tvrtki su bile i Standi Holding u kojem je jedan od osnivača bio Darko Crnković (SDP), član Poglavarstva za komunalni sustav, a gradska vlada je otpisala više od 30.000 kuna duga zakupa i kamate, te Vitagrafu kome je jedini osnivač Bože Mimica (HSS), član Poglavarstva za kulturu, a otpisano mu je oko 20.000 kuna duga zakupnine i kamata«, citat je ovo iz Novog lista od 6. svibnja 2005. godine.

Što se u konačnici dogodilo s akterima ove priče: Romana Jekrović je saborska zastupnica SDP-a, a sve se nešto trudi da bude na listi u 8. izbornoj jedinici za još jedan mandat, Bože Mimica je HSS-ov gradski vijećnik, a Drako Crnković se pasivizirao.