Eksplozija u dvorištu Nacionala – teroristički čin ili naručeno ubojstvo? * Foto: Arhiv NL
Tadašnji urednik u Nacionalu i najbliži suradnik ubijenog Ive Pukanića tvrdi da je prostor za likvidaciju otvoren onda kada je Pukaniću skinuta policijska zaštita te da je to veliki propust hrvatske države
RIJEKA » Slučajno sam izbjegao smrt, par minuta prije nego li je odjeknula snažna eksplozija na parkiralištu bili smo zajedno. Toj drami svjedočio sam iz prve ruke. U Nacionalu se u tom času nalazilo sigurno pedesetak ljudi, polovica njih bili su studenti. Da je skuter stavljen malo više ulijevo, bilo bi više od trideset ljudi mrtvo.
O tome sam i knjigu napisao, mislim i danas da je to bio teroristički čin, jučer je između ostalog kazao pozvan kao svjedok tada jedan od urednika Nacionala, novinar Berislav Jelinić svjedočeći o okolnostima kada su u podmetnutoj eksploziji u središtu Zagreba u listopadu 2008. godine ubijeni vlasnik Nacionala Ivo Pukanić, a Niko Franjić, direktor marketinga smrtno stradao kao kolateralna žrtva.
Na riječkom Općinskom sudu vodi se građanska parnica, koju je Franjićeva obitelj podigla tražeći od države naknadu 60 posto nematerijalne štete za duševne boli zbog gubitka supruga, oca i sina. Ukupno od države potražuju milijun i 50 tisuća kuna, smatraju je odgovornom što nije spriječila teroristički čin.
Klasični PTSP
– Članovi redakcije Nacionala dugo su odlazili na psihološke tretmane, osobno sam također imao klasične simptome PTSP-a, dugo mjeseci nakon tog čina nisam palio svjetla u kući, prisjetio se tadašnjih događaja Jelinić, jedan od najbližih suradnika ubijenog Ive Pukanića.
U završnim riječima odvjetnik Miočić nije dvojio – dokazi i svjedoci ispitani u ovom postupku samo su potvrdili da je počinjen teroristički čin koji je kod većeg broja ljudi izazvao strah, nesigurnost i ugrozu. S druge strane zastupnica države nedvojbeno ukazuje na činjenicu da u presudi kojom su atentatori u međuvremenu pravomoćno osuđeni stoji da je motiv ubojstva osobne i financijske prirode pa se ne može tvrditi da je motiv ubojstva zastrašivanje građana. Neosporno, čin je izazvao zgražanje cjelokupne javnosti, ali dokaza o terorizmu nema. Dokazi upućuju na suprotno – ubojstvo je naručeno, osmišljeno i izvršeno isključivo da se makne Pukanić. Uostalom, istaknula je tužiteljica, niti jedan svjedok nije kvalificiran za mišljenje o kvalifikaciji terorističkog čina, to je samo osobni dojam, ali ne i pravno svrstavanje. Stoga, kazala je na koncu, traži odbijanje tužbenog zahtjeva. Presuda će biti objavljena u lipnju, odlučio je sudac Vinketa na samom zaključenju parnice.
– U to vrijeme sam pisao tekstove vrlo osjetljivih tema, planirala se i moja likvidacija zbog oštrog pisanja pa mi je temeljem procjene opasnosti država dodijelila pratnju, sigurno sam novinar koji je imao najdužu policijsku zaštitu, četiri godine i jedanaest mjeseci, prisjetio se Jelinić.
– Kada je tužitelj Ivan Kani slažući optužnicu napisao kako taj čin nije imao namjeru uznemiriti veći dio ljudi te da to nije teroristički čin, to je zasigurno bio vrhunac licemjerja države. Osobno sam pričao s tadašnjim prvim čovjekom USKOK-a Mladenom Bajićem i znam da je prevrnuo očima na Kanijevu izjavu da se ne radi o terorističkom činu pa sam zaključio da se ni on ne slaže s takvom pravnom ocjenom, kazao je Jelinić.
No, na takvo svjedočenje reagirala je zastupnica države koja je od suca Damira Vinkete zatražila da uđe u zapisnik primjedba da »okretanje očiju« ne može nikako stajati, naprosto zato jer je riječ o hijerarhijskoj instituciji.
Propusti države
– Kako bi Bajić mogao imati dijametralno suprotan stav odluci jednog od njegovih zamjenika i potom izraziti neslaganje takvom gestom, pitala se tužiteljica.
– Premda teoretski može biti i Ivo Sanader, uostalom sve sam to napisao u knjizi, pojasnio je svjedok Jelinić. Na pitanje odvjetnika Duška Miočića, Jelinić je potvrdio da je otvoren prostor za likvidaciju Pukanića onog trenutka kada mu je skinuta policijska zaštita.
– Tvrdim da je to veliki propust hrvatske države. Šest mjeseci atentatori su se šetali Zagrebom, a da to SOA nije primijetila. Naravno da sam dugo imao osjećaj ugroze nakon događaja, kazao je svjedok.
