Slučajna država

ZASTARA POJELA KAZNU: Bivša direktorica Turističke zajednice Ičića neće u zatvor zbog podmićivanja tužitelja

Fiore Vežnaver

Silvija Puhar je od 2011. godine nedostupna pravosuđu / snimio  M. ANIČIĆ

Silvija Puhar je od 2011. godine nedostupna pravosuđu / snimio M. ANIČIĆ

Bivša direktorica Ureda Turističke zajednice Ičića neće morati izdržavati kaznu od šest mjeseci zatvora koju je dobila zbog podmićivanja bivšeg opatijskog tužitelja Braslava Bartulovića.



Silvija Puhar – 44-godišnjakinja čija je posljednja poznata adresa u Poljanama iznad Ičića – nikad neće morati izdržavati kaznu od šest mjeseci zatvora zbog kaznenog djela protuzakonitog posredovanja. Sankciju Silviji Puhar, za koju se službeno navodi da je u sada u bijegu i nedostupna hrvatskom pravosuđu, »pojela« je, naime, apsolutna zastara izvršenja kazne.


Riječ je o kazni koju je Puhar dobila u procesu za aferu s podmićivanjem u kojoj je prvo ime bio bivši opatijski Općinski državni odvjetnik, 58-godišnji Braslav Bartulović. Silvija Puhar, u vrijeme afere direktorica Ureda Turističke zajednice Ičića, Bartuloviću je dala tisuću eura jer je posredovao i pomogao joj da dobije lokacijsku dozvolu za nekretninu. Zbog toga je u veljači 2010. godine osuđena u riječkom Županijskom sudu, kao i ostala dva aktera procesa, a u žalbenom postupku joj je Vrhovni sud u rujnu te godine prvostupanjsku kaznu od uvjetnih šest mjeseci zatvora pretvorio u bezuvjetnu kaznu.


U studenom 2011. godine pokrenut je postupak izvršenja kazne zatvora, a dva mjeseca kasnije izdan i nalog za raspisivanje tjeralice jer ju se nije moglo pronaći. No, tjeralica nikad nije dala rezultata, Silviju Puhar se nije moglo pronaći kako bi izdržala zatvorsku kaznu. Hrvatsko pravosuđe nema informacija gdje se ona nalazi, mada se svojedobno proširila glasina da je otišla u Ameriku. Na koncu je riječki Županijski sud donio rješenje kojim je obustavio izvršenje kazne zatvora jer se ona ne može izvršiti, kako to nalaže Kazneni zakon, kada protekne šest godina od pravomoćnosti presude.


Požurivanje dozvole




Silviji Puhar sudilo se pod inkriminacijom da je početkom 2006. godine zatražila od Braslava Bartulovića, tadašnjeg Općinskog državnog odvjetnika u Opatiji, da u lokalnom uredu državne uprave požuri izdavanje lokacijske dozvole po zahtjevu nje i njene majke. Optužba je tvrdila da je Bartulović, koristeći svoj utjecaj, to i učinio te je njen zahtjev riješen nedugo kasnije, u ožujku 2006. godine. Silvija Puhar je devet mjeseci kasnije Bartuloviću kao nagradu predala tisuću eura.


Ne postoji izravan pismeni ili usmeni dogovor za mito i posredovanje, ali slijed događaja i iskazi svjedoka potvrđuju da je dogovora bilo i da je Bartulović očekivao dobit, zaključak je riječkog Županijskog suda, s kojim su se složili i suci Vrhovnog suda. Pritom su se pozvali i na priznanje Silvije Puhar u istrazi, koja je tada ispričala da je njena obitelj strahovala da će zemljište iznad Ičića ući u takozvani zeleni pojas. Zato je preko Bartulovića tražila da iskoristi svoj položaj i utječe da dobiju lokacijsku dozvolu. Bartulovića je poznavala, a domjenak kod ondašnjega gradonačelnika Opatije iskoristila je da ga zamoli za tu uslugu. Rekla je da će mu se odužiti, on je odgovorio da ne treba. Devet mjeseci kasnije, kad je skupila novac, donijela mu je kuvertu s novcem u ured.


Presudom iz veljače 2010. godine vijeće riječkog Županijskog suda, kojem je predsjedavala sutkinja Ika Šarić, bivšeg opatijskog tužitelja Braslava Bartulovića je osudilo na devet mjeseci zatvora, zbog dvaju kaznenih djela, primanja mita i protuzakonitog posredovanja. Silvija Puhar je, zbog protuzakonitog posredovanja, osuđena na uvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci, kao i Marko Mićanović, poduzetnik iz Poljana, koji je Bartuloviću dao mito od 500 eura da protiv njega ne pokreće postupak.



Bartulović je bio dugogodišnji opatijski glavni tužitelj, sve do trenutka kad se počelo šuškati da je umiješan u slučaj mita. Da to možda nisu samo naklapanja, moglo se nazrijeti kad je nedugo potom smijenjen s mjesta šefa opatijskog tužiteljstva, ali uz formulacije o zaostacima na poslu. Nakon smjene dao je otkaz i na novo mjesto zamjenika u opatijskom državnom odvjetništvu, navodno revoltiran smjenom, i otišao u odvjetnike. Kako se ništa nije događalo, neki su mislili da je smjenom slučaj okončan. Na Bartulovićevu epizodu se zaboravilo, dok godinu dana nakon smjene nisu osvanule inkriminacije USKOK-a.



Pooštrene kazne


No, Vrhovni sud je u rujnu 2010. godine svojom presudom značajno pooštrio kazne za sve troje optuženih. Braslavu Bartuloviću udvostručena je kazna zbog primanja mita i protuzakonitog posredovanja, kazna mu je s prvotnih devet povećana na 18 mjeseci zatvora. Kazne su uvelike pooštrene i za ostalo dvoje okrivljenih, Puhar i Mićanoviću su uvjetne kazne pretvorene u bezuvjetne od šest mjeseci, suci Vrhovnog suda odredili su da moraju u zatvor. Kazne su povećane nakon žalbe USKOK-a koji je smatrao da su okrivljenici nedovoljno kažnjeni i da prvotne kazne ne predstavljaju opomenu i primjer drugima. Vrhovni sud je prihvatio sve osnovne postavke riječkog Županijskog suda, ali je za Bartulovića dodao da kazna mora biti veća i zato što nije iskazao kajanje te da je trebao biti onaj koji se prvi bori protiv korupcije, a on joj je podlegao.


Situacija je takva da je Bartulović čak i poslao kaznenu prijavu državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, optuživši Silviju Puhar i Marka Mićanovića da su mu dali novac. No, suci su zaključili da je Bartulović tu prijavu poslao kako bi se pokušao spasiti kad je shvatio da je sve otkriveno.


Vrhovni sud je u ljeto 2013. godine odbio zahtjev Braslava Bartulovića za izvanredno ublažavanje kazne. Tražio je da mu se kazna smanji za 14 mjeseci zatvora zbog bolesti u obitelji, ukazujući i da mu nisu dovoljno cijenjene njegove ratne zasluge (po podacima iz Registra branitelja, u borbenom sektoru je proveo oko devet i pol mjeseci).