Pravomoćna presuda

Vrhovni sud pooštrio kaznu Kostrenjaninu koji je slao ucjenjivačka pisma bogatim Riječanima

Fiore Vežnaver

Joso Noković nalazi se u pritvoru od sredine ožujka 2014. / Foto Vedran KARUZA

Joso Noković nalazi se u pritvoru od sredine ožujka 2014. / Foto Vedran KARUZA

Riječki sud je bivšem pravosudnom policajcu izrekao kaznu zatvora od tri godine i osam mjeseci, a suci Vrhovnog suda su odredili da Noković mora odslužiti četiri godine i pet mjeseci



RIJEKA – Vrhovni sud Republike Hrvatske pooštrio je, iako ne značajno, kaznu na koju je 52-godišnji Joso Noković iz Kostrene lani osuđen presudom riječkog Županijskog suda zbog serije ucjenjivačkih i iznuđivačkih pisama u kojima je tražio isplatu novca, pa i velikih svota. Riječki sud je bivšem pravosudnom policajcu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i osam mjeseci, a suci Vrhovnog suda su mu odmjerili devet mjeseci više, što znači da Noković u konačnici mora odslužiti četiri godine i pet mjeseci zatvora.


Budući da se Noković nalazi u pritvoru još od sredine ožujka 2014. godine, nakon ove pravomoćne presude Vrhovnog suda ispada da je odslužio oprilike dvije trećine kazne, a ostaje mu za odležati još godinu i pet mjeseci zatvora.


Pojedinačna djela


Noković je pisma poslao vlasniku i predsjedniku Uprave Plodina Mili Ćurkoviću te drugim članovima Uprave i Nadzornog odbora te tvrtke, kao i nizu poznatih Riječana nastanjenih u tzv. »aleji bogataša« u Kostreni. Prijetio je žrtvama da će im kuće dignuti u zrak, a njima i obiteljima ugroziti život, pa i likvidirati ih, ako ne plate.




Na činjenicu da je jedinstvena zatvorska kazna izrečena Nokoviću na kraju veća, utjecala je činjenica da je Vrhovnisud zaključio da svih osam delikata koje je počinio Noković predstavljaju pojedinačna kaznena djela, dok je riječki Županijski sud pet točaka optužnice, što su ga teretile za pokušaj iznude, pretočio u dva produžena kaznena djela. Prvostupanjski sud je kao produženo kazneno djelo iznude okvalificirao slučajeve ucjenjivačkih pisama Ivanu Štokiću, Borisu Brneliću i Vladimiru Brusiću, a još dvije točke optužnice bile su pretočene u jedan produženi delikt, u slučaju pisama vlasniku kafića i prodavaču automobila, dok je Vrhovni ocijenio da je riječ o pojedinačnim deliktima.



Joso Noković je u svojoj obrani na suđenju naglašavao da mu je iskreno žao zbog onog što je učinio ljudima koji su dobili pisma.


– Kasnije sam shvatio da je sve otišlo predaleko. Priznajem da sam napisao ta pisma, ali nije mi bila namjera domoći se novca. Koji mi je bio motiv? Da se ljudi malo preplaše, neka vide što je strah. Neki od njih bili su mi susjedi, kao, primjerice, Ivan Štokić (bivši direktor propale Riječke banke, op. n.), Borislav Brnelić (predsjednik Nadzornog odbora Jadroagenta) i Vladimir Brusić (bivši direktor brodogradilišta »3. maj«). Imaju kuće višemilijunske vrijednosti, tko to može zaraditi poštenim radom? Zapravo, nije mi smetalo što su se obogatili, nego zato što su bili bahati – ustvrdio je Noković u svojoj obrani.



Kostrenjan je presudom riječkog suda bio osuđen za manji broj kaznenih djela od onih za koje mu je počeo proces, bio je osuđen za četiri pokušaja iznude i ilegalno posjedovanje streljiva, zapravo jednog velikog probojno-pancirnog zapaljivog metka (najprije se teretio i za ilegalno posjedovanje pištolja, ali je od te inkriminacije optužba odustala još ranije na suđenju).


Vrhovni sud se složio sa stajalištem riječkog Županijskog suda, vijeća sutkinje Jesenke Kovačić, da se kod prve točke optužnice, slučaja ucjenjivanja rukovodećih ljudi Plodina, radi o pokušaju iznude, što je tvrdio i Nokovićev odvjetnik Klaudio Dekleva, dok je optužba držala da se ne radi samo o pokušaju, već je kazneno djelo i dovršeno.


Otvaranje računa


Najveću pojedinačnu zatvorsku kaznu – godinu i deset mjeseci – Nokoviću je riječki sud upravo i izrekao zbog iznuđivačkih pisama rukovodećim ljudima Plodina. U optužnici su inkriminacije oko pisama ucjenjivačkog sadržaja bile precizirane u sedam točaka, no najintrigantnija je bila prva točka u kojoj su se navodila pisma upućena čelnim ljudima Plodina, sa zahtjevima za isplatom svota od pola milijuna do 800 tisuća eura. Noković je prijetio da će proizvode što se prodaju u Plodinama zatrovati opasnim supstancama, primjerice drogama. Ucjenjivač je prijetio da će neispunjenje zahtjeva ili obavještavanje policije sankcionirati napadom na život primatelja pisama i njihovih obitelji.


Poslije je tražio da Plodine otvore račune s pet bankovnih kartica, uz polaganje početnog iznosa od 20 tisuća eura na svakom računu. Iznio je detaljne upute kako mu trebaju predati kartice, te dostavljanje šifriranih podataka. Plodine su pribavile jednu American Express s položenih 10.000 kuna i četiri Visa kartice sa 100 kuna te ucjenjivaču dostavile PIN brojeve. Pripremljen je, sukladno uputama, paket s bankovnim karticama i šest novčanica od po 500 eura, ali do predaje nije došlo jer je ucjenjivač uhićen 18. ožujka 2014. godine.



– Zašto je optuženik uzeo na zub ove ljude? Nakon povratka iz rata vidio je sebe kao čovjeka koji nije uspio u životu, da ne živi onako kako zaslužuje. Njegova logika je bila: dok sam ja gubio zdravlje na ratištu, neki su se obogatili. Kroz pisanje je mislio da će ublažiti društvene nepravde, da će tajkuni koji su se obogatili nekako završiti na sudu – objašnjavao je na suđenju psiholog iz Klinike za psihijatriju Vrapče.



Vijeće riječkog Županijskog suda Nokoviću je objavilo presudu u veljači prošle godine, nakon godinu dana suđenja, procesa na kojem je bivši pravosudni policajac poricao da je slao pisma s namjerom da se domogne novca. Obrazlagao je razloge svog nezadovoljstva, da je duže vrijeme bio u Domovinskom ratu, dok su se za to vrijeme neki drugi obogatili. Htio ih je iznuđivačkim pismima malo zastrašiti, ali nije uzeo ni kune. Noković je na suđenju tvrdio da je u nekim situacijama, što su bile blizu realizacije toga da uzme novac, nije zatim ni kontaktirao s ucjenjivanim osobama. No, sudsko vijeće je zaključilo da je ipak postupao s namjerom da se domogne novca, smatrajući da je mogao i drukčije prijetiti, ali je stavljao novac kao uvjet, prijeteći da će se dogoditi zlo ako se ne preda novac.