Na odluku o Perkovićevu izručenju, temeljem europskog uhidbenog naloga, koju je izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda donijelo 8. siječnja žalio se njegov odvjetnik Anto Nobilo, ali i državno odvjetništvo, koje također smatra da se Perkovića ne može izručiti zbog zastare
Na odluku o Perkovićevu izručenju, temeljem europskog uhidbenog naloga, koju je izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda donijelo 8. siječnja žalio se njegov odvjetnik Anto Nobilo, ali i državno odvjetništvo, koje također smatra da se Perkovića ne može izručiti zbog zastare.
Državno odvjetništvo tvrdi da je sud povrijedio zakon te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da u tom slučaju nije nastupila zastara kao apsolutna zapreka za predaju. Svoju su žalbu potkrijepili tvrdnjom da je zastara za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, zbog kojeg Njemačka traži Perkovićevo izručenje, nastupila 29. srpnja 1998. Iako su na sudu kao predstavnici Njemačke zalagali za izručenje pojasnili su da su bili dužni podnijeti žalbu radi pravilne primjene zakona.
I Perkovićev odvjetnik u žalbi tvrdi da je izvanraspravno vijeće zbog zastare moralo odbiti Perkovićevo izručenje, ali i da je tijelo pod predsjedanjem suca Ivana Turudića pogriješilo kada je odlučilo neispitivati tzv. dvostruku kažnjivost. Podsjetio i da je tužiteljstvo dva puta odbacilo prijave protiv Perkovića za Đurekovićevo ubojstvo, a uvjeren je i da njegov klijent u Njemačkoj ne bi imao pošteno suđenje, iako je ta država primjer vladavine prava.
Ako Vrhovni sud potvrdi Perkovićevo izručenje, Nobilo je najavio podnošenje ustavne tužbe kojom će od najvišeg pravosudnog tijela zatražiti privremenu mjeru suspenzije izručenja.
Argumente o zastari Županijski je sud odbacio tvrdnjom da se kod zahtjeva za izručenjem ne ispituje tzv. dvostruka kažnjivost za 32 kaznena djela navedena u katalogu EUN-a, zbog čega nije niti ulazilo u utvrđivanje nastupa zastare.
