Vinko Petek procesuiran je kao osoba koja je teško kazneno djelo počinila u neubrojivom stanju / arhiva NL
Psihijatrijska bolnica Rab jedna je od četiriju bolnica u Hrvatskoj koje ispunjavaju sigurnosne uvjete za prisilni smještaj neubrojivih osoba, a osim rapske, to su i bolnice u Vrapču, Popovači i na Ugljanu
RIJEKA Vinko Petek, 75-godišnji umirovljeni časnik JNA koji je u stanju paranoidne psihoze hicima iz pištolja ubio sustanara u neboderu na riječkim Rastočinama, posljednji je čovjek koji je u Rijeci procesuiran kao osoba koja je teško kazneno djelo počinila u neubrojivom stanju. Sud mu je, zbog opasnosti da bi zbog teže duševne smetnje mogao počiniti novo teže kazneno djelo, odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi. Odluka suda temeljila se na mišljenju psihijatrijskih vještaka da Petek u vrijeme delikta nije bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom.
Po regulama hrvatskog zakonodavstva, neubrojiva osoba ne oglašava se krivom i ne izriče joj se zatvorska kazna, već se utvrđuje da je u neubrojivom stanju počinila kazneno djelo te joj se određuje prisilan smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, ako vještak utvrdi da je opasna po okolinu, da bi mogla ponoviti kazneno djelo i pledira za prisilan smještaj. Ova problematika regulirana je poglavito Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Prisilni smještaj, što se temelji na mišljenju psihijatrijskog vještaka, neubrojivoj osobi određuje se na rok od šest mjeseci, nakon što se u sudskom postupku utvrdi da je počinila neko kazneno djelo. No, da bi neubrojiva osoba bila tako smještena u psihijatrijsku ustanovu, odluka suda mora biti pravomoćna i izvršna što, primjerice, u slučaju Vinka Peteka još nije jer je on na nedavnu odluku vijeća sutkinje Ike Šarić najavio žalbu na presudu koju treba dobiti i u pisanoj formi. Ali, bude li i stav Vrhovnog suda istovjetan onom riječkog suda, Petek će nakon toga najvjerojatnije biti smješten u Psihijatrijsku bolnicu Rab.
Najčešći delikti zbog kojih neubrojive osobe završavaju u psihijatrijskoj ustanovi vezani su za agresiju prema osobama u krugu obitelji, objašnjava sutkinja Loreta Sršen. Na popisu kaznenih djela za koja su procesuirane neubrojive osobe nalaze se ubojstvo, pokušaj ubojstva, nasilničko ponašanje u obitelji, prijetnja, napad na službenu osobu, silovanje, razbojstvo, teška krađa, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti i druga.
Oni koji su neubrojivi počinili najteže delikte znaju provesti godine i godine u bolnici. Primjerice, jedan pacijent – koji je procesuiran u Rijeci zbog ubojstva – u bolnici je 15 godina.
Ambulantno liječenje
Za tu je psihijatrijsku ustanovu nadležan riječki Županijski sud, a u pravilu se neubrojive osobe koje se procesuiraju u Rijeci i smještaju u rapsku bolnicu. Psihijatrijska bolnica Rab jedna je od četiriju bolnica u Hrvatskoj koje ispunjavaju sigurnosne uvjete za prisilni smještaj neubrojivih osoba, a osim rapske, to su i bolnice u Vrapču, Popovači i na Ugljanu, koje imaju forenzičke odjele za liječenje neubrojivih osoba.
No, osoba nakon procesuiranja za neko kazneno djelo i ne mora biti prisilno smještena u ustanovu, moguće je da bude određeno i ambulatno liječenje na slobodi. U tom slučaju određuje se najbliža psihijatrijska ustanova, a to je, kada su u pitanju osobe iz riječke regije, Klinika za psihijatriju riječkog KBC-a, objašnjava nam Loreta Sršen, sutkinja riječkog Županijskog suda za prisilni smještaj neubrojivih osoba, koja trenutno »skrbi« o više desetaka neubrojivih osoba.
Zakonska regulativa nalaže da neubrojiva osoba, koja je prisilno smještena u ustanovu, mora imati odvjetnika, a uglavnom je to odvjetnik po službenoj dužnosti. U Psihijatrijskoj bolnici Rab neubrojive osobe smještaju se u zatvoreni odjel u zasebnoj zgradi. Iako su takvi pacijenti pod paskom osoblja i, uvjetno rečeno, zaključani, imaju mogućnost šetnje i izlaska u park, ali su nadgledani.
Riječanima je još u sjećanju monstrum Aleksandar Relja koji je u bolnici na Rabu, kao opasan psihički zatvorenik, izdržavao kaznu zbog ubojstva djevojčice na Mlaki pa je pušten na terapijski izlazak za kojeg je ponovio zločin, ubio drugu djevojčicu. No, pored toga što je, kako je zaključeno, doktor koji je tada liječio Relju napravio niz sigurnosnih i profesionalnih propusta, odobrivši mu privremeni izlazak, u međuvremenu se mnogo toga na bolje promijenilo u ovoj problematici, tvrde nam ljudi bliski ovoj temi. Uz ostalo, sada postoji mnogo više i bržeg obavještavanja između bolnice, pravosuđa i policije, a upućeni u problematiku navode nam da je cijeli sustav i zakonska regulativa na višoj razini.
No, s druge strane, pažnju javnosti prošlog je ljeta izazvao nestanak Drage Babića, pacijenta rapske Psihijatrijske bolnice, čovjeka koji je svojedobno pokušao ubiti dvoje ljudi na riječkom području pa si htio oduzeti život hicem u glavu. Poznavatelji situacije navode nam da je bjegunac čovjek za kojeg je, s obzirom na njegovo psihofizičko stanje, upitno može li nekome nauditi. Valja reći i da je Babić bio pacijent bolnice u građanskom tretmanu, a ne forenzičkom, da nije nikada suđen za ono što je napravio jer je zaključeno da je psihički u takvom stanju da ga se ne može procesuirati. Od prošlog ljeta nema nikakvih vijesti o njemu.
Produljenje smještaja
Prema zakonu, barem 15 dana prije isteka prvih šest mjeseci psihijatrijska ustanova je dužna podnijeti prijedlog za produljenje prisilnog smještaja, ako to smatra oportunim, odnosno treba podnijeti prijedlog za ostale dvije mogućnosti, a to su ambulantno liječenje na slobodi ili otpust iz bolnice, ako ocijeni da od takve osobe nema opasnosti za okolinu, ni za sebe. Nakon toga, sudac zakazuje raspravu u psihijatrijskoj ustanovi, a u riječkom slučaju to je u rapskoj bolnici, kojoj obavezno moraju prisustvovati, osim suca Županijskog suda u Rijeci za prisilni smještaj neubrojivih osoba, i voditelj odjela forenzičke psihijatrije, neubrojiva osoba i njen odvjetnik. Odluku hoće li neubrojiva osoba i dalje prisilno ostati u ustanovi, donosi sudac. Nakon prvih šest mjeseci, daljnji prisilni smještaj određuje se na godinu dana, pa se postupak stalno ponavlja.
– Načelno, prisilni smještaj može trajati najviše do maksimalne kazne propisane za kazneno djelo zbog kojeg je neubrojiva osoba završila u ustanovi. U forenzičkom tretmanu više od tog vremena ne može više prisilno ostati u bolnici. Ali, ako je zaključak psihijatara da osoba ipak treba još ostati u bolnici, ako je ocjena da bi izlaskom iz bolnice moglo biti ugroženo njeno zdravlje, njena ili sigurnost nekog drugog, može ostati dalje u građanskom psihijatrijskom tretmanu – pojašnjava sutkinja Loreta Sršen.
U psihijatrijskoj bolnici na Rabu pacijenti imaju radno-okupacijsku terapiju. I radno su angažirani u krugu bolnice, u što, primjerice, ulazi uzgoj lavande i rad u kuhinji, a bave se i slikanjem. Sud se, inače, redovito izvješćuje o psihičkom stanju pacijenta. Neubrojiva osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i interesa, ima odvjetnika, a u kontaktu sa sucem koji redovito dolazi u rapsku bolnicu može reći sve što ju, recimo, tišti. Psihijatrijska bolnica kontaktira i s centrom za socijalnu skrb te se brine i za prihvat osobe nakon izlaska iz bolnice.
Privremeni izlazak
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama predviđa i privremeni izlazak neubrojive osobe iz psihijatrijske ustanove radi njezine forenzičke terapije i rehabilitacije te socijalne adaptacije ili iz drugih opravdanih razloga.
– Ali, da bi se privremeni izlazak odobrio, mora postojati visok stupanj vjerojatnosti da za vrijeme izlaska neće ugroziti vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost sebe samoga ili nekoga drugoga – naglašava sutkinja Sršen.
O prvom terapijskom izlasku neubrojive osobe i o kasnijim izlascima dužim od 15 dana odlučuje sud, na temelju obrazloženog pisanog prijedloga voditelja odjela u psihijatrijskoj bolnici. Ako je osoba puštena na takav terapijski izlazak, obavještava se i policija. K tome, redovito se određuje da osoba koja privremeno izlazi mora uzimati terapiju, da ne smije napuštati mjesto prebivališta, vodi se računa da postoji netko tko će skrbiti o njoj, a redovito se određuje i obaveza svakodnevnog telefonskog javljanja psihijatrijskoj bolnici.
Kad su u pitanju riječki Županijski sud i Psihijatrijska bolnica Rab, čini se da se u ovoj domeni primjenjuju i viši standardi od minimalnih, o svim terapijskim izlascima pacijenata izvješćuje se policija, a poglavito o rješenjima za privremeni izlazak kojima su nekoj osobi koja se pušta određene neke zabrane. Odluku o ostalim izlascima donosi voditelj odjela, o čemu psihijatrijska ustanova izvješćuje sud.
Sutkinja Loreta Sršen napominje da se vrlo rijetko, iznimno, zna pojaviti problem oko terapijskog izlaska. No, dogodi se da osoba bude vraćena s terapijskog izlaska zbog toga što je zatečena u nekoj neprimjerenoj situaciji ili policija izvijesti da je osobu vidjela izvan mjesta prebivališta. Najčešće na inicijativu osobe bliske neubrojivoj bude vraćena natrag u ustanovu, a bliskoj osobi je zapravo i dužnost da skrbi o neubrojivoj. Ima situacija da se osoba puštena na terapijski izlazak sama vrati prije vremena. Osjeti da joj je zapravo bolje u bolnici, da se tamo osjeća bolje, ispunjenije i sigurnije, pa se vrati natrag i prije no što je trebala.
