U sedam dana u Hrvatskoj nestalo šest maloljetnih osoba, najmlađem Denisu Gašparoviću je 14 godina

www.nestali.hr

Na području rada Policijske uprave primorsko-goranske trenutno se traga za 81 osobom, a profil svake nestale osobe objavljen je u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba

Hrvatska trenutno traga za 2.574 nestalih osoba, a u posljednje 23 godine bilo je prijavljeno više od  24 tisuće slučajeva, navodi se u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba (NENO). Od početka godine zaključno s 25. kolovozom raspisano je čak 1.587 objava za nestalima, s time da treba uzeti u obzir kako neke osobe, pogotovo mlađeg godišta više puta napuštaju i vraćaju se u svoje domove, a objave s njihovim fotografijama iznova se izdaju u javnost. Brojke se praktički se mijenjaju na dnevnoj bazi.

Slučaj iz 1961.

Najstariji slučaj nestanka neke osobe u RH datira još iz 1961.  Traganje policije za nestalima vremenski nije određeno. Mjere traganja traju sve dok postoji i najmanji trag. Proglašenje nestale osobe umrlom može predložiti svaka osoba koja za to ima pravni interes, ali i državni odvjetnik.

Kao ilustrativni primjer povodom današnjeg Međunarodnog dana nestalih osoba 30. kolovoza,  spomenimo da je tijekom prošlog vikenda i radnog tjedna u Hrvatskoj evidentiran nestanak 11 osoba, od kojih maloljetnih  šest, a najmlađem je 14 godina. Riječ je o Denisu Gašparoviću iz Josipdola koji je nestao ovog četvrtka iz Zagreba. Nažalost, objavljena fotografija je iz 2007., a to će sigurno otežati prepoznavanje. Praksa je pokazala da se među prijaviteljima javljaju i oni koji iz različitih razloga nemaju odgopvarajuće fotografije nestalog člana obitelji. Kako se većina maloljetnika ipak vrati se u svoje domove, treba vjerovati da će tako biti i s Gašparovićem.

Od 1991. do 1995.

Od ukupnog broja građana za kojima policija traga najveći broj odnosi se na nestale uslijed ratnih zbivanja tijekom 90-tih, čak 70 posto ili oko 1.700 osoba, ističe se u Nacionalnoj evidenciji. Ipak, kad su u pitanju ratna stradavanja i preciznije brojke, vrijedi spomenuti da su slijedom propisa Međunarodnog odbora Crvenog križa i Ujedinjenih naroda (UN) u lipnju Hrvatska i Srbija usuglasile podatke i utvrdile da je tijekom rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. nestalo 1.606 osoba bez obzira na nacionalnost.

I stranci na listi policije

– Suprotno od uopćenog mišljenja, hrvatska policija traži i strane državljane koji su nestali u RH. Policija će tragati za svakom osobom čiji se nestanak prijavi. U slučaju prijave nestanka stranog državljanina policija će poduzimati sve mjere i radnje u cilju pronalaska takve osobe. Nakon pronalaska policija će sukladno Bečkoj konvenciji obavijestiti diplomatsko predstavništvo zemlje iz koje potječe i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH.

 Riječ je o svim ljudima koji su živjeli na teritoriju Hrvatske. Neki od njih bili su državljani Hrvatske, a neki su prijavljeni kao nestali tek kada su se njihove obitelji doselile kao izbjeglice u Srbiju, činjenica koja je i predstavljala problem oko usuglašavanja točnih brojki. U ratnim vihorima na području bivše Jugoslavije evidentirano je preko 11 tisuća osoba kojima se izgubio svaki trag.

Dobrovoljan odlazak

 Zašto ljudi nestaju u uobičajenim mirnodopskih prilikama pitanje je koje javnost često postavlja čitajući vijesti i na našim stranicama o nestanku svojih sugrađana. Odgovor nije jednoznačan jer je riječ o problematici koja se tiče struke kriminalista, psihologa, sociologa i pedagoga s obzir na bitne razlike među osobama koje se evidentiraju u Nacionalnoj evidenciji. Prema dosadašnjoj policijskoj praksi znatan dio ljudi odlazi dobrovoljno iz različitih razloga poput bijega od obitelji, supružnika, zbog narušenih obiteljskih ili partnerskih odnosa, zbog financijskih problema i dugova pa sve do želje za uzimanjem novog identiteta.

U slučaju nestanka…

– Za prijavu nestale osobe, ne trebate čekati da prođe 24 sata od njezina nestanka. Najbolje je da nestanak policiji prijavite što prije, odnosno čim posumnjate u nečiji nestanak. Zapamtite, »svježi« trag lakše se slijedi.–  Razmislite i s policijskim službenicima podijelite korisne podatke koju mogu pomoći u traganju za nestalom osobom.  – Opravdanje poput »moja je majka nestala već dva puta ovaj mjesec, ne mogu ponovno prijaviti njen nestanak u policiji« – nije mudro. Bez obzira koliko puta prijavili da je ista osoba nestala po svakoj se prijavi postupa i traga za osobom. Ne postoji ograničenje, cilj je pronalazak osobe.

 Nerijetko, ljudi nestaju i uslijed zdravstvenih razloga, iznenadnog trajnog ili privremenog duševnog oboljenja ali i prirodnih nepogoda koje ih zateknu te nesreća prilikom planinarenja, alpinizma, ronjenja, ribarenja, speleoloških poduhvata, lova i sličnih aktivnosti. Nažalost, dio nestalih osoba izvrši i samoubojstvo na teško dostupnim i pristupačnim mjestima pa ih je teško ili nemoguće pronaći.

Žrtve kriminala

Među ljudima kojima se izgubio svaki trag ima i žrtava najtežih kaznenih djela, od ubojstava, trgovanja ljudima, trgovina ljudskim organima, otmice i zlostavljanja. Trgovanje ljudima se ne događa nekom drugom – upozorava Katrin Gluić, hrvatska inspektorica Odjela organiziranog kriminaliteta Ravnateljstva policije, jedna od osmero u svijetu policijskih službenika kojoj je prije dvije godine američki državni tajnik John Kerry dodijelio priznanje za međunarodnu borbu protiv krijumčarenja ljudi. U Hrvatskoj, od 2002., od kada je uspostavljen Nacionalni referalni sustav pružanja pomoći i zaštite identificiranim žrtvama trgovanja ljudima, do sada identificirane su 103 žrtve trgovanja ljudima, tzv. traffickinga.

Gluić nagalašava da žrtve trgovaca ljudima mogu biti i žene i muškarci svih dobnih skupina. Posebno ranjive skupine su mlađe ženske osobe koje žive u državama lošijeg ekonomskog stanja, upravo u zemljama jugoistočne Europe. Riječ o osobama koje žele sebi osigurati egzistenciju, a bez životne perspektive i nade olako pristaju na naizgled odlične poslovne ponude i objavljene oglase. Trgovci ljudima imaju razrađenu taktiku uvlačenja žrtava u lanac ropstva.

Primamljivi oglasi

– Sam postupak trgovanja ljudima odvija se u nekoliko faza. Prva faza odnosi se na vrbovanje potencijalnih žrtava objavljivanjem nejasnih ali primamljivih oglasa za posao u inozemstvu s velikom zaradom u izuzetno kratkom roku, raznih agencija za zapošljavanje, manekenstvo, čuvanje djece ili putem poznanika, a u nekim slučajevima i otmicom. Potom slijedi faza transporta korištenjem legalnih ili krivotvorenih putnih isprava ili ilegalnim prebacivanjem žrtava preko državne granice. U fazi transporta žrtve još uvijek vjeruju da su sebi osigurale bolju budućnost i najčešće ne sumnjaju u loše namjere počinitelja i u potpunosti im vjeruju. Završno, slijedi radno ili seksualno iskorištavanje žrtve te one najčešće bivaju stavljene u dužničko ropstvo iz kojeg je gotovo nemoguće izaći jer se dug iz dana u dan povećava – upozorava Gluić i ističe vrlo važnu napomenu.

Žrtvama su ti kriminalci ponekad njima poznate osobe, odnosno prijatelji ili poznanici, koji ostavljaju dojam ugodnih, elokventnih i profesionalnih osoba koji im nude mogućnost odrađivanja administrativnih poslova, prijava boravišta, ishođenja radne dozvole, a sve u cilju oduzimanja putnih isprava i osobnih dokumenata kako bi se spriječio njihov bijeg i povratak domu.

Zoran Marević i Marija Gebauer

Na području rada Policijske uprave primorsko-goranske trenutno se traga za 81 osobom, a profil svake nestale osobe objavljen je u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba. Među najintrigantnijim nestancima u našoj županiji, a koji su još uvijek obavijeni velom tajne, su nestanci Zorana Marevića, Krčana koji je posljednji put viđen 28. srpnja 2005. godine i Marije Gebauer, Crikveničanke nestale 1. rujna 2003. godine. Oba slučaja je »Novi list« godinama pomno pratio, a nedavno je na desetu godišnjicu Marevićeva nestanka, njegova obitelj odlučila ponuditi nagradu od 100.000 eura za korisnu informaciju koja bi razriješila ovaj misteriozan slučaj.   

Zoran Marević je prije deset godina, tog 28. srpnja, oko 20 sati posljednji put viđen u društvu dvije do danas nepoznate muške osobe, za stolom ugostiteljskog objekta na Dunatu – lokalitetu između Krka i Punta gdje je kasnije pronađen i motocikl kojim se Zoran ondje dovezao. Od tada mu se izgubio svaki trag, a sve piste i tragove koje je slijedila policija do dana današnjeg nisu dovele do pozitivnog ishoda. U više navrata su iz neslužbenih izvora stizala saznanja da je Zoran najvjerojatnije ubijen iste večeri kad je viđen na Dunatu i da je njegovo tijelo zakopano negdje na Krku, no da li je kazneno djelo u pozadini njegova nestanka i dalje se može samo pretpostavljati.

Marija Gebauer, odnosno Micika kako su je od milja zvali, dobrodržeća 77-godišnjakinja, posljednji put je viđena prije gotovo dvanaest godina, neposredno nakon što je za veliku svotu novca prodala svoju lijepu kuću, nadomak crikveničke plaže. Nakon toga je nestala i ona i novac.  Paralelno s potragom za Micikom i novcem, počela je i borba za kuću, a obitelj koja je tvrdila da je platila kuću tužila je Miciku sudu, tražeći da se njihov predugovor za kupnju kuće prizna kao ugovor. No, tu je bilo mnogo problematičnih stvari. Ta priča o kući je završena tek nedavno. Sud nije priznao sporni predugovor, a kuću je na koncu naslijedio Micikin brat iz Dubrovnika jer je ona sudski proglašena mrtvom. Tajna njene sudbine i danas golica mnoge, a većina vjeruje da je ubijena.