Prekasno

Tko je zakazao i pustio poremećenog ubojicu roditelja? Strašni zločin u Zagrebu mogao se spriječiti

Vanja Vesić

Svoje teško psihičko stanje nije htio niti mogao skrivati. Na društvenim mrežama pisao je uznemirujuće i morbidne poruke o ubojstvu svoje majke miješajući ih istovremeno s homofobijom, vjerskim fanatizmom, slavljenju Alojzija Stepinca i Zlatka Sudca



ZAGREB Psihičkom bolesniku Ivanu N.(41) koji je u subotu ubio vlastitog oca Ivka (77) prerezavši mu grkljan kuhinjskim nožem u zajedničkom stanu Županijski sud u Velikoj Gorici odredio je jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i rizika ponavljanja nedjela. Podsjećamo, netom nakon stravičnog ubojstva u zagrebačkom Travnom doznalo se da je Ivan N. prije 21 godinu nožem izbo vlastitu majku a potom njezino ismasakrirano tijelo skrivao pet dana u smočnici. U istom novozagrebačkom stanu ovog vikenda presudio je ocu. Nakon više od dva desetljeća prisiljnog liječenje nedavno je pušten da se liječi na slobodi. Kako je to uopće bilo moguće iako je, pokazalo se na najgori mogući način, predstavljao opasnost za okolinu i druge ljudske živote. Prema aktualnom Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi može trajati najdulje do isteka najviše kazne za izvršeno nedjelo. To se dogodilo i u ovom slučaju pa je po sili zakona 41-godišnjak pušten na slobodu.


Sad kad je ubio i oca u Remetincu čeka ga razgovor s psihijatrom vještakom koji će procijeniti – je li ubrojiv. Nažalost, prekasno. Navodno, i Centar za socijalnu skrb Zagreb bio je nadležan za ovu obitelj pa se i od njih očekuje očitovanje. No, s obzirom na predstojeće psihološke vještačenje u zatvoru, rezultate bi vrijedilo usporediti i s prethodnom ekspertizom vještaka, kakva god bila. Tko je sve pogriješio u lancu odgovornosti naizgled je kompleksno pitanje. Pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali vide glavni problem u odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, točnije izmjenama koje su nastale 2014. godine. Stariji zakon nije ograničavao trajanje liječenja maksimalno do isteka presuđene kazne, točnije, izrijekom nije definirao rokove. S obzirom na međunarodne odredbe, napose Konvenciju o ljudskim pravima i slobodama, donesene su izmjene Zakona. I to loše, barem u praktičnoj primjeni.


Što je presudilo da je Ivan N. bio na slobodi odgovore bi trebalo dati nadležna pravosudna tijela. Svoje teško psihičko stanje nije htio niti mogao skrivati. Na društvenim mrežama pisao je uznemirujuće i morbidne poruke o ubojstvu svoje majke miješajući ih istovremeno s homofobijom, vjerskim fanatizmom, slavljenju Alojzija Stepinca i Zlatka Sudca.