Joso Noković se ne osjeća krivim

Suđenje bivšem zatvorskom čuvaru koji je ucjenjivao bogate Riječane: “Nisam to radio zbog novca”

Fiore Vežnaver

Foto R. Brmalj

Foto R. Brmalj

"Pisma su išla, ali nije im bio cilj domoći se koristi, jer nije pričinjena ni najmanja šteta. To nije bilo zbog novca", izjavio je Noković, optužen da je poslao seriju ucjenjivačkih i iznuđivačkih pisama vlasniku Plodina Mili Ćurkoviću i više ljudi nastanjenih u takozvanoj "Aleji bogataša" u Kostreni



RIJEKA – Danas je na Županijskom sudu u Rijeci počelo suđenje bivšem pravosudnom policajcu Josi Nokoviću, optuženom da je poslao seriju ucjenjivačkih i iznuđivačkih pisama vlasniku Plodina Mili Ćurkoviću i više ljudi nastanjenih u takozvanoj “Aleji bogataša” u Kostreni.


Noković je na početku suđenja izjavio da se ne smatra krivim. “Pisma su išla, ali nije im bio cilj domoći se koristi, jer nije pričinjena ni najmanja šteta. To nije bilo zbog novca”, izjavio je Noković, najavivši da će iznijeti obranu u kasnijem tijeku postupka.

Danas su saslušana dvojica svjedoka – poštar koji je dostavljao pisma u Kostreni i policijski istražitelj koji je radio na rješavanju slučaju.


Noković je u pritvoru a suđenje se nastavlja 26. ožujka. Danas je trebao svjedočiti i Mile Ćurković, ali nije došao, dok je iz Plodina došlo obrazloženje da je na službenom putu.




Osim Ćurkoviću, prijetio je ubojstvom i dizanjem vile u zrak nekad poznatom direktoru riječke banke Ivanu Štokiću.  Na listi onih koje je ucjenjivao su i Franjo Božinović, bivši vlasnik cafe bara »East river« na Vežici, kojem je prijetio trovanjem pića u lokalu, zatim vlasnik trgovine automobila Vladimir Kivela, počasni konzul Čilea u Rijeci Boris Brnelić i bivši direktor 3. maja Vladimir Brusić.


Unatoč teškim optužbama, obrana optuženog je tvrdila da Noković nije ni izbliza opasan ucjenjivač kao što ga opisuje optužnica. Smatra da su njegovi postupci splet socijalnih i zdravstvenih teškoće od kojih pati kao razvojačeni branitelj. Obrana je u istrazi tvrdila da se radi o praznoj skribomaniji prouzročenoj posttraumatskim posljedicama iz rata i ogorčenošću što je kao borac ostao bez ičega, a smatra da su se neki obogatili. Obrana tvrdi da je s pisanjem ucjena optuženik nastavio i u zatvoru te navodi da je dosad napisao više od 2.000 stranica.


  Istraga je bila tajna pa ćemo širu obranu tek čuti tek na sudu. Zasad znamo samo dio verzije sa sudskog hodnika koju je uhićeni Joso Noković prepričavao naglas svima koji su htjeli slušati, dok je čekao prva saslušanja…


   – Nikad u životu nisam ništa loše napravio. To je obična glupost i šala, a oni su se za to uhvatili. Samo sam htio malo potresti i ustrašiti Ćurkovića. Ni njega ni te ljude ni ne poznajem… Duboko mu se ispričavam…


– Drugi su se bogatili dok smo mi trunuli u rovovima. Mene je sustav samljeo a sad će me ispljunuti – jadao se. Među razlozima napada na Plodine spominjao je i ljutnju jer su ga u Plodinama jednom lažno optužili da je ukrao neko voće, a to nije bila istina. Spominjao je i da su ga razbjesnili jer su mu prodali loše meso… Iz kruga njegove obrane doznajemo da će za raspletanje slučaja morati sudjelovati i psiholozi i psihijatri. Zasad su činjenice prilično kontradiktorne.