RIJEKA - Slučaj Zorana Antičevića (41) iz Rijeke, optuženog za financijske makinacije »teške« tridesetak milijuna kuna, definitivno ide u suđenje, nema nagodbe, a glavna rasprava u sudskom procesu zakazana je za studeni. Glavna je to odrednica s jučerašnjeg pripremnog ročišta u riječkom Županijskom sudu, održanom pred sutkinjom Jesenkom Kovačić.

Na dva ranija sudska ročišta spominjala se mogućnost nagodbe Antičevića s tužiteljstvom, prvo pripremno ročište sredinom svibnja je upravo i bilo odgođeno kako bi se Antičeviću dala mogućnost da krene u proces sporazuma s tužiteljstvom.

Bilo je, čini se, u početku dobrih naznaka da bi se nagodba mogla realizirati, ali se to ipak nije dogodilo. Tužiteljstvo je ponudilo veću kaznu zatvora za njega, nego što je on to bio spreman prihvatiti. – Glavna rasprava zakazana je za studeni, kada će optužba izvoditi svoje dokaze protiv optuženika – izjavio je Antičevićev branitelj, odvjetnik Ljubo Kostič.

Oštetio državu

Antičević – po zanimanju automehaničar, rodom iz Zenice (BiH), s adresom u Ulici Prvog maja u Rijeci – tereti se da je s računa četiriju tvrtki, u kojima je bio osnivač i direktor, podignuo ukupno oko 26 milijuna kuna, novac kojeg nije koristio za poslovanje poduzeća, već osobne potrebe i druge svrhe koji nisu u vezi s djelatnosti tvrtki. Tereti se i da je oko 5,5 milijuna kuna »zamračio« jer nije plaćao PDV, pa je na taj način oštetio državni proračun. Optužen je za ukupno 12 kaznenih djela: po četiri zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, utaju poreza i nevođenje poslovnih knjiga.

Za razdoblje od početka 2015. do veljače 2017. godine Antičević se tereti da je makinacije izveo koristeći četiri tvrtke, od kojih su tri bile j. d. o. o., a jedno d. o. o.. Tri od četiri firme osnovane su s temeljnim kapitalom od samo deset kuna, a dvije su imale sjedište na istoj adresi na kojoj je i njegova adresa stanovanja.

Antičević je optužen da je isisao oko 26 milijuna kuna s računa tvrtki u kojima je bio osnivač i direktor, postupajući s ciljem da okoristi »sebe i druge, zasad neutvrđene osobe«, podižući novac kojeg nije koristio za poslovanje. S dvije tvrtke temeljnog kapitala od po deset kuna je tako podignuo po 9,5 milijuna kuna.

Bez poslovnih knjiga

Neplaćanjem PDV-a ostao je državi dužan oko 5,5 milijuna kuna, od čega se samo na jednu tvrtku, temeljnog kapitala od deset kuna, odnosi dug prema državnom proračunu od 2,4 milijuna kuna. Antičević se u istrazi branio šutnjom, tako da su zasad bez odgovora neka pitanja, prije svega ona vezana za enigmnu tako velikih prihoda Antičevićevih tvrtki.

Tužiteljstvo je, pored dokumentacije, u istrazi prikupilo iskaze više svjedoka, među kojima i čovjeka koji je ispričao da je Antičevića upoznao 2008. godine u zatvoru, a nakon izlaska su se nastavili družiti.

Antičević mu je jednom prilikom predložio da otvori firmu na svoje ime, što je on i učinio, te dao punomoć okrivljeniku da može raspolagati novčanim sredstvima na računima te tvrtke. Tako je on bio osnivač i direktor samo na papiru, dok je Antičević stvarno vodio firmu, bio je ovlašten raspolagati novcem.

Čudio se iznosu novčanih transakcija

​U istrazi su saslušane i dvije djelatnice poreznog inspektorata koje su obavile porezni nadzor nad dvjema tvrtkama Antičevića. Pojasnile su da su osobno otišle do sjedišta firmi, posebno zbog jedne tvrtke koja je ostvarila promet od preko deset milijuna kuna, a nije prijavljen nikakav porez.

No, nisu zatekle nikoga, pa su ostavile obavijest o poreznom nadzoru, nakon čega se u Poreznu upravu sam javio Antičević. Čudio se iznosu provedenih novčanih transakcija po žiro računu tvrtke, te naveo da je to bez njegovog znanja radio njegov poslovni partner. Porezne inspektorice je nakon toga telefonom nazvao taj Antičevićev poslovni kompanjon, tražeći odgodu nadzora na mjesec dana, dok se ne vrati iz inozemstva.

No, poslije tih mjesec dana, porezna uprava nije uspjela s njim uspostaviti kontakt. Dopisi su se poslije toga slali na adresu tvrtke u Ulici 1. maja, ali su se vraćali s naznakom da nisu podignute. U takvoj situaciji, poreznici su rekonstruirali poslovanje Antičevićevih tvrtki papirima koji su bili dostupni, te putem kontakta s poslovnim partnerima.

Tužiteljstvo u optužnici ukazuje na frapantan nedostatak dokumentacije u poslovanju Antičevićevih tvrtki. Ne postoji ni jedan ulazni račun dobavljača da je plaćen u gotovini, ne postoje ponude, ni putni nalozi, isplatnice ili računi za gorivo, dokumentacija iz koje bi se mogla potvrditi svrha isplata novca kojeg je Antičević podizao u gotovini.