Nitko od svjedoka nije imao lijepu riječ za Danijelu Rasperger / Foto Silvano JEŽINA
Optužena se predstavljala kao pravnica (iako ima srednju školu op.a.). Klijenti su znali ostavljati novac u omotnici, koji bih ja uplatila na privatni račun okrivljene, a u dva sam navrata uplatila i na račun njezina supruga, rekla je svjedokinja
RIJEKA – Upoznale smo se tijekom ljeta 2009. godine i nakon višemjesečnog poznanstva otvorile zajedničku firmu Mi-Da sa sjedištem u Samoboru. Ona je bila elokventna, poznavala velik krug ljudi, a ja kao građevinski inženjer struku, pa smo se dogovorile zajednički istupati na tržištu, a sve vezano za ishodovanje papira, građevinskih dozvola, prenamjene objekata i slično. Radile smo oko dvije, dvije i pol godine. Sve dok nisu počeli problemi. Počele su me stranke zvati, da je posao plaćen a nije obavljen, pa kad sam vidjela da se stvari počinju komplicirati, odlučila sam izaći iz tvrtke. Tako je započela svjedočenje žena koja je radila s Danijelom Rasperger (54), optuženom da je od 2009. do 2016. prevarila više od pet osoba za ukupni iznos nešto veći od dva milijuna kuna. Rasperger na ročišta dolazi iz istražnog zatvora u kojemu je od početka kolovoza prošle godine.
– Optužena se predstavljala kao pravnica (iako ima srednju školu op.a.). Klijenti su znali ostavljati novac u omotnici, koji bih ja uplatila na privatni račun okrivljene, a u dva sam navrata uplatila i na račun njezina supruga. Imala sam veliko povjerenje u nju, no, sada tako nešto ne bih učinila. Problemi su započeli u ljeto 2011. godine kada su me zvali klijenti, jer poslove sam zapravo obavljala ja, a novac bi uzimala okrivljena. U konačnici, kako je riječ o dva, tri klijenta i financijski prilično velikom novcu, poslove sam za njih odradila praktički badave, pojasnila je svjedokinja.
Druga svjedokinja opisala je kako je okrivljenoj Rasperger dala u više navrata ukupno 32 tisuće eura, ne bi li joj ova isposlovala povoljan kredit u austrijskoj banci od 25 tisuća eura i po kamati od 3, 5 posto.
– Uvijek je tražila neki novi papir, uvijek je trebalo još nešto doplatiti, sav novac sam joj dala »na ruke«, rekla je svjedokinja.
– Kad sam početkom 2011. godine shvatila da se ništa pozitivno nije dogodilo, otišla sam ravno kod okrivljene u Matulje gdje je živjela, no nitko nije otvarao vrata. Auto joj je bio parkiran ispred kuće. U trenutku sam samo vidjela kako je ušla u vozilo i dala gas. Kad bih zvala uvijek je bilo nešto u očekivanju, uvijek je bila riječ o jednom ponedjeljku i tako je prošla cijela godina, odgovorila je svjedokinja na pitanje tužiteljice koliko je to trajalo.
Sljedeća svjedokinja zatražila je usluge optužene ne bi li riješila vlasnički spor s Gradom Rijekom oko poslovnog prostora.
– Ona mi je obećala da se dio duga prema Gradu Rijeci u iznosu od 60 posto može riješiti nagodbom i otpisom kamata. Sveukupno sam joj za to na ruke dala oko 200 tisuća kuna.
I sljedeći svjedok sa Svetog Kuzma potvrdio je da je za adaptaciju starine na ime dokumentacije optuženoj, koja mu se predstavila pravnicom, sveukupno predao 2.335 eura i 34.950 kuna. Potvrdio je da ga je s okrivljenom upoznala susjeda s kojom je odrastao. Njoj je veli posudio desetak tisuća eura, ali kako mu nije vraćala, tužio ju je i dobio parnicu i sada je u očekivanju realizacije ovrhe. Na žalost, s njom više ne razgovaram. Na pitanje odvjetnika Grohovca zašto nije pokrenuo parnicu i protiv okrivljene, svjedok je odgovorio: »Pa ne možeš je uhvatiti ni za glavu ni za rep!
Optužena je na kraju ispitivanja imala prigovore na istinitost kazivanja svjedoka. Postupak se nastavlja ispitivanjem drugih oštećenika.
