ZAGREB - Krunski svjedok “lagao” je na suđenju, a njemački sudac “krivotvorio”, tvrdi u srijedu u intervjuu za Deutsche Welle Krunoslav Prates, u Njemačkoj osuđen na doživotni zatvor zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Zbog suučesništva u njegovu ubojstvu suđenje u Njemačkoj čeka i nedavno izručeni bivši dužnosnik jugoslavenske i hrvatske službe državne sigurnosti Josip Perković kojega je Prates izvješćivao.

Prates, bivši agent Udbe, osuđen je u Njemačkoj 2008. zbog suučesništva u ubojstvu bivšega direktora Ine Stjepana Đurekovića koji je ubijen 1983. u blizini Muenchena.

Presuda se temelji i na iskazu Udbina operativca Vinka Sindičića, a Prates u prvom intervjuu otkako je u zatvoru kaže: “To je čista glupost i laž”.

Sindičić je na sudu rekao da je Đureković ubijen kako bi tadašnji visoki partijski dužnosnik Mika Špiljak zaštitio svoga sina Vanju, također tada jednog od direktora u Ini, koji je navodno bio umiješan u financijske malverzacije oko izvoza nafte. Po riječima Pratesa koji je sad “u zatvoru na jugu Njemačke”, Đurekovića je “vjerojatno ubila Udba”. “Pretpostavljam da ga je ubila Udba, poimence ne znam tko ga je ubio”, kaže. Ali “apsurd” je “priča da je iza toga Mika Špiljak”.

Prates je rekao kako je na intervju pristao jer je “spreman otvoreno govoriti o onome što me budete pitali i što vas bude interesiralo”.

Novinaru Deutsche Wellea rekao je kako je s jugoslavenskom tajnom službom prvi put stupio u kontakt u Njemačkoj 1975. “Angažirao me g. Perković. Moj je zadatak bio da ga izvještavam o događajima u emigraciji”.

Po riječima osuđenoga Pratesa koji najavljuje i pokušaj obnove procesa, s Perkovićem se samo čuo “telefonom, uvijek vrlo kratko, uvijek iz telefonske govornice i to iz Muenchena. Sastajali smo se jednom do dvaput na godinu kad sam ja išao na godišnji odmor. Ja sam mu javio unaprijed kamo idem i onda bismo se sastali i par sati pričali. To je bio sav naš kontakt”, rekao je.

Tvrdi da nije dobivao plaću nego da su mu “podmireni troškovi, za telefon” i što je “morao ići iz svoga mjesta u Muenchen, to je oko 35 kilometara”. “To je bilo pokriveno”, rekao je, a više, “nit sam tražio, nit sam dobio”, kaže.

Sud u Muenchenu je utvrdio da je Prates upravo Perkoviću predao ključeve garaže koju je Đureković koristio kao tiskaru, a Perković je, kako stoji u presudi iz 2008. kojom je Prates osuđen na doživotni zatvor, ključeve predao nepoznatim osobama koje su Đurekovića 28. lipnja 1983. dočekale u garaži te su ga usmrtile.

Đureković je ubijen u garaži u bavarskome mjestu Wolfsrathausenu. Prates za Deutsche Welle opisuje kako je on pronašao Đurekovićevo mrtvo tijelo. “Otvorio sam (vrata) samo dopola i vidio sam njegove noge i krv. Krv je već bila potpuno crna, gotovo crna, odmah se vidi da je stara krv. I njegove noge. On je uvijek nosio nekakve smeđe hlače, tako da mi je odmah bilo jasno. Povirio sam iza vrata i vidio krv. Bilo mi je upravo zlo”, Pratesova je verzija događaja za koji je pravomoćno osuđen na doživotni zatvor.

Sa svojim nekadašnjim šefom Perkovićem koji u njemačkom pritvoru čeka suđenje za Đurekovićevo ubojstvo, sada nije u kontaktu, rekao je: “Sada nisam jer ne mogu bit”.

Početkom siječnja Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo objavio je Sindičićevu izjavu da je na muenchenskom sudu “lažno teretio” Pratesa, Perkovića te Zdravka Mustača kojega je Hrvatska odbila izručiti Njemačkoj. Za svoj je muenchenski iskaz Sindičić rekao da je “dan uz ogromne prijetnje i potpuno po uputama osoba iz njemačkih vlasti”, te da nije “ništa drugo nego čista laž”.

Na suđenju Perkoviću, Prates očekuje da “ako bude sve po ovome što imam, ako mu se sudi prema mojoj presudi, bit će oslobođen”. “Imam sve dokaze da to nije bilo tako i da je i sam sudac jako puno stvari krivotvorio i da je presuda vrlo loša i da je to jedan apsurd”, kaže Prates za DW i dodaje da se osjeća nepravedno osuđenim i najavljuje borbu za obnovu postupka.

“Osjećam se žrtvom njemačkoga pravosuđa. Želim obnoviti postupak, prikupio sam sve dokaze, samo što je u Njemačkoj jedna od najtežih stvari obnoviti postupak. Nije dovoljno da imate dokaz, nego je jako jako teško uspjeti u tome”, tvrdi Prates.