SPLIT - Sudac Županijskog suda u Splitu Vladimir Živaljić u četvrtak je oko podneva otišao popiti kavu na “štekatu” obližnjeg lokala, u posebno dobrom raspoloženju: ništa čudno, na pauzu je sudac Živaljić otišao nakon što je doznao kako je njegova presuda u potpunosti potvrđena na Vrhovnom sudu, kao jedna od uistinu rijetkih iz Splita koje su posljednjih godina “iz prve” prošle na višoj instanci. Posebno kad se zna o kojem je slučaju riječ: pravomoćna je naime postala presuda kojom je Ediju Mišiću (30) izrečena zatvorska kazna od 15 godina zbog ubojstva Margarit Selene Macedo Graciano.
Strašan zločin dogodio se krajem kolovoza 2012. godine na Marjanu: 31-godišnja Meksikanka pronađena je (nakon dva dana intenzivne potrage, jer je policiju o njenom nestanku uzbunio brat s kojim je bila na proputovanju Hrvatskom) prekrivena granjem u jednoj udubini s južne strane Marjana, gotovo dekapitirana. Odmah je krenula potraga za ubojicom, redale su se fantastične teorije jedna za drugom, da bi na koncu nakon mjesec i pol dana policija uhitila Mišića, povremenog konobara iz Splita koji je obožavao trčati po Marjanu. Iako svjedoka nije bilo, niti su ikakve prethodne veze imali djevojka i njen krvnik, postojali su brojni forenzički dokazi da je upravo Edi Mišić ubojica – njegov otisak prsta na traci kojom su vezane ruke nesretne Meksikanke, njegov ruksak s nožem kojim je počinjeno ubojstvo ostavljen nedaleko od tijela (upravo je takav kuhinjski nož nedostajao iz seta u obiteljskom stanu gdje je Mišić stanovao) kao i njegov dres “Milana” s natpisom “Reksi”.
Koliko je (čak i svjetske) medijske pažnje izazvao sam zločin toliko je, činilo se, bila kontroverzna i presuda. Tužilaštvo je naime teretilo Mišića za ubojstvo na osobito okrutan način, dakle kvalificirani oblik ubojstva (“teško ubojstvo”) za koji se može dobiti i do 40 godina zatvora. Međutim, pravna kvalifikacija često nije jednaka onoj životnoj: za ubojstvo na okrutan način potrebno je da žrtva pati kroz jedan dulji period vremena, što u ovom slučaju, kako je utvrđeno tijekom postupka, nije bilo – mišljenje sudskog vijeća i Vladimira Živaljića (a što je potvrđeno odlukom Vrhovnog suda) jest da nije dokazano da je mlada Meksikanka bila pri svijesti u trenutku likvidacije niti da je patila. Pitanje motiva (potencijalni seksualni motiv tužilaštvo, s dokazima kojima je raspolagalo, nije ni pokušalo dokazati) nije utvrđeno. Težina zločina ipak je “honorirana” kroz maksimalnu moguću zakonom predviđenu sankciju za “obično” ubojstvo.
O cijelom slučaju se inače toliko razglabalo po splitskim kafićima u posljednjih godinu i pol dana da je čak i ulica imala što “reći”: pojavila su se dva grafita, kao i većina takvih uradaka (iako iz prve djeluju bešćutno) imaju drugi značenje, u ovom slučaju naglašavaju činjenicu da će ubojica prije ili kasnije izaći iz zatvora: “Čuvamo ti Reksija” i “Vratit će se Reksi, nabildan i seksi”.
