Odgovornost

PRESUDA NAKON OSAM GODINA Dječak koji je u Bribiru pao s bicikla mora dobiti odštetu

Fiore Vežnaver

Reuters

Reuters

Dječak je slomio ruku u padu s ceste koja prolazi kroz Bribir bez zaštitnog zida, pa mu Županijska uprava za ceste mora platiti 36 tisuća kuna jer je odgovorna za sigurnost prometa

RIJEKA Županijska uprava za ceste Primorsko-goranske županije dužna je na ime neimovinske i imovinske štete isplatiti 20.170 kuna mladiću koji se prije osam godina, tada kao devetogodišnjak, ozbiljno ozlijedio kada je u Bribiru pri vožnji bicikla izletio s neograđene lokalne ceste. Presudio je tako Općinski sud u Rijeci, koji je odredio i da je tužena Županijska uprava za ceste dužna nastradalom mladiću nadoknaditi troškove postupka u iznosu od oko 15,7 tisuća kuna. Epilog je to parnice radi naknade štete pokrenute tužbom iz prosinca 2013. godine, u kojoj se navodi da je dječak nesreću doživio 28. svibnja 2010. godine, pored crkvice sv. Stjepana u Bribiru, kada je s bicikla pao preko zida na neograđenom dijelu lokalne ceste, na kojoj su izvođeni sanacijski radovi. U tužbi se naglašavalo da je Županijska uprava za ceste primorsko-goranske županije propustila ograditi taj dio ceste zaštitnom ogradom, postavljenom tek nakon što je stradao ovaj učenik drugog razreda osnovne škole.

Visinska razlika




Dječak je pri padu zadobio prijelom podlaktice i nosnih kostiju, izbijen mu je sjekutić, a zadobio je i više posjekotina na licu i nosu. Nakon nesreće nalazio se na bolničkom liječenju 11 dana, te dvaput podvrgnut operativnom zahvatu. Tužbenim zahtjevom tražila se upravo svota novca koja je na kraju i dosuđena. Tijekom postupka tužba je preinačena, ali je sud ocijenio da ona ne može biti prihvaćena, pa je na kraju Županijska uprava za ceste dužna platiti čak i nešto manji iznos od onog na koji, po zaključku suda, tužitelj ima pravo na namirenje.



Majka nastradalog, sada 17-godišnjeg mladića, prisjetila se da on nakon stradavanja u psihičkom smislu više nije bio isto dijete. Osim što je na ruci nosio gips četiri-pet tjedana, pojavili su se problemi u pamćenju i koncentraciji, te problemi u nogama, šeprtljavom hodanju. Nastavu u školi je pohađao po individualnom programu, zbog lošeg pamćenja i straha da samostalno hoda izvan kuće. Po licu su mu ostali trajni ožiljci, napomenula je majka, ukazujući da je na mjestu nesreće, još dok joj je sin bio u bolnici, postavljena zaštitna ograda. Jedna je susjeda u svom svjedočenju naglasila da je nekoliko godina ranije na istom mjestu jedan čovjek traktorom sletio s ceste i poginuo. Voditelj odjela održavanja zaštite cesta u Županijskoj upravi za ceste u svom je svjedočenju osporio da je postojala obveza ŽUC-a da postavi zaštitnu ogradu uz cestu.


Riječki Općinski sud ocijenio je izvorno postavljeni tužbeni zahtjev osnovanim u pretežitom dijelu. »Sud smatra da je tuženik (Županijska uprava za ceste PGŽ) kriv za nastanak štetnog događaja, i to poglavito zato jer tuženik, na kojemu je u tom pravcu bio teret dokaza, ni na koji način nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje«, navodi se u presudi suda koji je zaključio i da tuženik nije dokazao da je stradali dječak na bilo koji način doprinio nastanku vlastite štete, odnosno njegovi roditelji, koji su ga zastupali u parnici, pored odvjetnika. U presudi se navodi i da se sud na temelju neposrednog opažanja (obavljen je očevid na licu mjesta) uvjerio u to da je postojala izrazita visinska razlika (oko dva i pol metra) između ceste, po kojoj se devetogodišnjak vozio biciklom, i livade na koju je pao. I na temelju laičkog zaključivanja na prvi pogled može se vidjeti da je prostor, na kojemu je dječak stradao, bez zaštitne ograde vrlo opasan, a to je protivno onome što je zakonodavac imao na umu kada se u Zakonu o cestama propisuje da javne ceste, što su i lokalne, moraju biti građene i održavane na način da omogućuju sigurno prometovanje.

Dječji strah


Sutkinja napominje i da nije bez važnosti činjenica da se gotovo na istom mjestu ranije dogodila nesreća u kojoj je jedna osoba poginula. – To još više doprinosi zaključku suda o postojanju odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog događaja, podvlači se u presudi. Tužena Županijska uprava za ceste već u odgovoru na tužbu osporavala je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da nije postojala obveza da postavi zaštitnu ogradu na lokalnoj cesti, niti je ozljeđivanje dječaka u bilo kakvoj vezi s radovima. Isticala se i odgovornost dječaka za nastanak događaja. Tijekom postupka provlačila se i teza kako bi, da je ograda i postojala u vrijeme događaja, stradavanje dječaka možda bilo i teže, jer bi spuštanjem po nizbrdici udario u tu ogradu. U parnici je saslušan i vještak, specijalist kirurgije i traumatologije, koji je naveo da djeca u dobi od devet godina potpuno različito doživljavaju strah od odraslih osoba, a da 11 dana, koliko je bio u bolnici, za dijete te dobi predstavlja čitavu vječnost. Presuda nije pravomoćna, stranke mogu podnijeti žalbe, o kojima će arbitrirati županijski sud.