Obitelj Unussich ističe da je paradoks da taj kobni paviljon u kojem se dogodila strašna nesreća uopće nije bio zapečaćen, vrpce su stavljene i skinute u svega nekoliko sati, tek dovoljno vremena da pulska policija odradi očevid
BALE »To je bilo ubojstvo. Oni iz kampa znali su da su vrata opasna«, ljutito veli Igor Unussich, brat Alexa Unussicha iz Trsta koji je smrtno stradao u baljanskom kampu Mon Perin. »Ova tragedija se ne može zaključiti tako, bez razloga i odgovornih, bez objašnjenja«, smatra Igor Unussich, a prenosi tršćanski dnevni list Il Piccolo. Kako smo već izvjestili, Aleks Unussich protekle je srijede iskrvario nakon što su se pod nerazjašnjenim okolnostima rasprsnula staklena vrata u toaletu. Krhotine su mu ozlijedile vrat, prsa i trbuh, a prema dosad poznatim detaljima, kobna je bila ozljeda vrata.
Obitelj Unussich, prema pisanju talijanskog lista, ističe da je paradoks da taj kobni paviljon u kojem se dogodila strašna nesreća uopće nije bio zapečaćen, trake su stavljene i skinute u svega nekoliko sati. Kada je policijski očevid završen, piše Il Piccolo, gosti su ponovno tu imali pristup, te su prešli prag gdje se nalaze druga vrata jednaka onima koja su eksplodirala. Ta vrata nisu izuzeta, maknuta, nego jednostavno ostavljena otvorena. Tek jučer poslijepodne stavljena je obavijest gdje se navodi da gosti ne smiju dirati staklena vrata, koja će biti uklonjena. Kada se dogodila tragedija u srijedu navečer, nešto poslije 20 sati, došle su i odgovorne osobe kampa, navodi dalje Igor Unussich.
U subotu, tri dana nakon tragedije, na Facebook stranici kampa, pojavio se izraz sućuti obitelji Unissich. »Okupljamo se oko njihove boli i uz njih smo u ovom teškom trenutku koji nas je sve potresao. Aktivno surađujemo s istražnim organima kako bi se utvrdile sve okolnosti nesreće. U međuvremenu, po zahtjevu naših klijenata, počeli smo uklanjati staklene stijenke u našim sanitarnim čvorovima«, piše na FB stranici.
– Došli su da bi mi priopćili da će oni platit prijevoz lijesa iz Hrvatske do Trsta. Nisu govorili o odgovornosti, nego jednostavno o »nesreći«. Samo su rekli da će platiti prijevoz i otišli. Kako piše Il Piccolo, bijesna je i Aleksova sestra Tanja, koja se zove kao i njegova supruga, i živi u Trstu.
– Želim pravdu, ne zbog sebe, nego za dvogodišnju curicu Saru koja je vidjela oca kako umire i neće ga više vidjeti. Kada je policija otišla, tamo su se opet počela igrati djeca, kao da se ništa nije dogodilo. Nema vijesti o istrazi. Nadam se da će rasvijetliti događaj i definirati tko je kriv, zaključuje autor teksta u Il Piccolu. Obitelj je slučaj predala u ruke tršćanskog odvjetnika Silvana Polija, koji namjerava kontaktirati odvjetnike u Zagrebu, koji nisu povezani s kampom, kako bi u Hrvatskoj pokrenuli istragu.
Direktor kampa Mon Perin Massimo Piutti za naš je list izjavio da se utvrđuje kako je došlo do puknuća staklene stjenke i da je u tijeku istraga slučaja, ali i potvrdio da to nije prvi slučaj pucanja staklenih stijenki u tom kampu. Prema dosad poznatim činjenicama o stradavanju Alexa Unussicha, staklena vrata su se rasprsnula bez da ih je itko pritom dirao. Staklo je puklo u tisuće komadića, a krhotine su se razletjele posvuda. Nažalost, ozljede koje je pritom zadobio 44-godišnji Alex Unussich bile su pogibeljne.
