Foto I. Tomić
Sljedećeg tjedna bit će izrečena presuda bivšem pravosudnom policajcu koji je slao ucjenjivačka pisma nizu poznatih osoba nastanjenih u tzv. Aleji bogataša u Kostreni te čelnim ljudima Plodina
RIJEKA Iskreno mi je žao zbog onog što sam učinio tim ljudima koji su dobili pisma, ne znam kako da im se ispričam. Kasnije sam shvatio da je sve otišlo predaleko. Priznajem da sam napisao ta pisma, ali nije mi bila namjera domoći se novca. Koji mi je bio motiv? Da se ljudi malo boje, malo preplaše, neka vide što je strah. Neki od njih bili su mi susjedi, kao, primjerice, Ivan Štokić (bivši direktor propale Riječke banke, op. n.), Borislav Brnelić (predsjednik Nadzornog odbora Jadroagenta) i Vladimir Brusić (bivši direktor brodogradilišta 3. maj).
Ako je netko na tjeralici Interpola zbog umiješanosti u ubojstvo Đurekovića, pa valjda bi ga policija trebala isporučiti Njemačkoj, a ne štititi ga od mene. Imaju kuće višemilijunske vrijednosti, tko to može zaraditi poštenim radom. Zapravo, nije mi smetalo što su se obogatili, nego zato što su bili bahati.
Prazne prijetnje
Izjavio je to u svojoj obrani 51-godišnji Joso Noković iz Kostrene, bivši pravosudni policajac, koji se nalazi na optuženičkoj klupi zbog serije ucjenjivačkih i iznuđivačkih pisama u kojima je tražio isplatu većih svota novca. Pisma je, po optužbi, poslao vlasniku i predsjedniku uprave Plodina Mili Ćurkoviću te drugim članovima uprave i nadzornog odbora te tvrtke, kao i nizu poznatih Riječana nastanjenih u tzv. Aleji bogataša u Kostreni. Prijetio je žrtvama da će im kuće dignuti u zrak, a njima i obiteljima ugroziti život, pa i likvidirati, ako ne plate. Jučer je okončana glavna rasprava u sudskom procesu, ostala je još samo presuda koju će vijeće riječkog Županijskog suda, kojem predsjeda sutkinja Jesenka Kovačić, objaviti sljedećeg tjedna.
– Pitate me zašto sam tražio novac, ako tvrdim da mi nije bio cilj doći do njega? Pa, što ću tražiti od ljudi kojima je novac vrh. Kada njima uzmete novac, uzeli ste im sve, ustvrdio je Noković.
– Od 1996. do 2014. godine imao sam mogućnost nekome od njih barem razbiti prozor, a nisam ni to napravio. Brusić i Štokić nisu ni reagirali na moja pisma, a nije im se dogodilo ništa. Mogao sam i svakog dana javljati da je postavljena bomba u nekom marketu Plodina, a nisam. A posebno nema smisla zaključak optužbe oko prijetnji da ću heroinom zatrovati prehrambene artikle. Pa, kako da zatrujem hranu opasnim supstancama, kao što je heroin, kada za to nemam novaca. Najjače sredstvo kojem imam kući jest ono za čišćenje WC-a, kazao je.
Nokovićev branitelj, odvjetnik Klaudio Dekleva, pitao je optuženog zašto nije odustao od prijetnji ljudima iz Plodina, kada je, kako kaže, odustao od dvojice drugih poduzetnika, kada je praktički samo trebao uzeti novac.Game over
– To je kao kad igrate videoigru: igrate dok ne prestanete. Igra je prestala kada sam uhićen. A moram reći da je komunikacija s Plodinama bila malo provokativna. Javljali su se, da nisu, vjerojatno ne bih dalje poduzimao ništa, objasnio je Noković, napominjući da je sada pod terapijom, da uzima 15 lijekova, samo za depresiju tri tablete dnevno, dok se u inkriminirano vrijeme nije liječio (ima PTSP).
– Zašto je uzeo na zub ove ljude? Nakon povratka iz rata vidio je sebe kao čovjeka koji nije uspio u životu, da ne živi onako kako zaslužuje. Njegova logika je bila: dok sam ja gubio zdravlje na ratištu neki su se obogatili. U mirovini je počeo raditi inventuru životnih postignuća. Većinu krivnje sklon je prebaciti na sustav, imao je potrebu da mu se sustav ispriča, obešteti za sve nepravde, htio je satisfakciju. Na tragu tog motiva počeo je pisati pisma. Sam kaže, a ja mu vjerujem, da mu nije u prvom planu bilo da dobije novce, nego je želio neku vrstu isprike. Kroz pisanje je mislio da će ublažiti društvene nepravde, da će tajkuni koji su se obogatili nekako završiti na sudu, izjavio je jučer psiholog Jadranko Galić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, jedan od dvojice potpisnika nalaza psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja.
Noković je u sudnici objašnjavao što mu je smetalo kod pojedinih ljudi koji su od njega dobili ucjenjivačko pismo.
– Kod zubara, jednog od oštećenika u ovom slučaju, popravak jednog zuba košta tri moje mirovine. Trebao bih mu 15 godina davati svoju mirovinu da popravim sve zube, konstatirao je optuženi, dodajući da ga je zasmetala i situacija koju je imao s prodavačem automobila od kojeg je kupio auto, pa ga ucijenio za 50 tisuća eura. Ovaj mu je spočitnuo da previše koči kada su nakon prekratkog vremena sagorjele pakne. No, čini se da su Nokovića posebno iritirali problemi koje je imao kupujući u marketu Plodina. I dalje se vrlo dobro sjeća detalja oko situacije kada je na blagajni ispalo da je sam izvagao točno kilogram banana manje nego što treba.
– Ispao sam lopov, čitava Kostrena bila je oko mene u marketu, to je bilo čisto ponižavanje, naglasio je Noković, tvrdeći da je maltretiran i tako što se tražilo da opere boce prije no što ih zamijeni za novac, te da je imao niz situacija da namirnice nisu bile svježe.
– Moram priznati da mi je laknulo kada sam na kraju uhićen i sve to prekinuto, zaključio je u svojoj obrani Noković, ponovivši niz puta jučer da mu je žao zbog svega.