Satima je potrajalo ročište u nastavku suđenja petorici optuženih koji se optužnicom terete da su propustima u svome radu doveli do nesreće u kojoj je 2009. godine život izgubila 18-godišnja Lea Margan iz Pašca. Djevojka je u padu u neograđenu i nezaštićenu građevinsku jamu zadobila teške ozljede glave kojima je nakon četiri dana borbe podlegla u riječkom KBC-u. Na optuženičkoj se klupi zbog toga nalaze 55-godišnji Miro Musa iz Zagreba, 41-godišnji Hrvoje Mišta iz Njivica, 34-godišnji Davor Vrkić iz Šmrike, 53-godišnji Zvonimir Zubović iz Rijeke i 43-godišnji Valter Diracca iz Rijeke.

Od četvero pozvanih svjedoka, odazvala se samo vještakinja za graditeljstvo čije se svjedočenje, nakon što je započelo, odvijalo u maratonskom ritmu s nebrojeno mnogo postavljenih pitanja. Iako su u sudnicu sve stranke ušle već ujutro, svjedočenje vještakinje nije odmah započelo jer je obrana smatrala da je, primjerice, vještakinja u svom nalazu i mišljenju trebala odgovoriti na činjenična pitanja poput onog kako se po propisu nešto moralo ograditi.

(Ne)kompetencija

Branitelji optuženika smatrali su da se veliki dio vještačkog nalaza odnosi na pravna pitanja koja treba rješavati sud te da se tu radi o situaciji u kojoj se vještače pravni propisi.

– Ja sam vještakinja za graditeljstvo, a nisam vještakinja zaštite na radu. Slučaj se dogodio 2009. godine, kada još nije postojao program obuke za osobe koje bi bile isključivo vještaci zaštite na radu. Vještačila sam 2010. godine te se smatram kompetentnom za vještačenje onoga što mi je naloženo. Bazirala sam se na fotografijama očevida, inspekcijskom nalazu i izjavama svjedoka. Svjedoci nisu poimence spominjali osobe zadužene za mjere zaštite na radu. Glavni nadzorni inženjer, ako utvrdi neke propuste, dužan je o tome izvjestiti investitora i inspekcijske organe. Iz troškovnika i dokumentacije proizlazi da su u skladu sa zakonom predviđena sva zaštitna sredstva u smislu postavljanja adekvatnih ograda, mostova za prijelaze i prometne signalizacije. U prometnom projektu su pisali svjetlosni signali koji po noći moraju biti upaljeni. Konstatirala sam neku nelogičnost u troškovniku koja se odnosi na prometnu signalizaciju, a koja je priznata u duplom iznosu, dok su količine zaštitne ograde bile smanjene. Međutim, ne znam jesu li sve te količine materijala potrošene jer se ne odnose samo na ovu spornu dionicu, već na kompletne radove. Ne znam je li sada to uopće više moguće utvrditi, odgovarala je vještakinja na postavljene upite. Kako je u nekoliko navrata odgovorila s »ne znam« i »vjerojatno« obrana je upozorila da vještak ne može na taj način odgovarati te da se radi o kaznenom postupku za ozbiljno djelo.

Posvjedočila je i kako je šef gradilišta trebao pripremati privremene situacije, ali i da je za to mogao zadužiti drugu osobu, no svakako na koncu da je to sam trebao parafirati. Nadalje, i da su od strane izvođača razne osobe obavljale upis u građevinski dnevnik, ali je navela da ne zna kakva su ovlaštenja imali. Također, i kako glavni inženjer nije imao obvezu prisustvovati operativnom sastanku, ali je morao voditi građevinski dnevnik.

– Nije obavezno za sva zaduženja na gradilištu izvjestiti investitora koji bi sa svoje strane trebao imati odgovornu osobu za zaštitu na radu. Od strane investitora je to trebao biti voditelj projekta. Svaki radnik je obavezan poštovati mjere zaštite na radu. Ovlaštenici zaštite na radu sada moraju imati položen ispit, a trebali su i tada jer je nekoliko dana ranije stupio na snagu novi zakon, iskazivala je vještakinja. Kada joj je postavljeno pitanje pripadaju li ova pitanja vezano uz pad u rupu u građevinska pitanja ili u područje zaštite na radu, odgovorila je da bi danas pripadala u zaštitu na radu te kako se građevinski inženjeri mogu specijalizirati za područje zaštite na radu.

(Ne)ovlašteni

Posebice su se koplja »lomila« oko petooptuženog Valtera Diracce čiji je branitelj, riječki odvjetnik Goran Marjanović, vještakinju upitao na temelju čega je zaključila da je on na gradilištu kao glavni operativni izvršitelj bio odgovoran za zaštitu na radu.

– Na ovom gradilištu je bio imenovan kao glavni operativni izvršitelj, iako to nije zakonska obveza, vjerojatno jer su druge osobe istovremeno rukovodile s više gradilišta pa nisu mogli biti na ovom. Tako je na sebe automatski preuzeo odgovornost za funkcioniranje gradilišta. Konkretna odgovornost i zadaci proizlaze iz ugovora, no za Valtera Diraccu ja nisam raspolagala ugovorom o radu. No, ograđujem se jer nisam vidjela niti dobila njegov opis poslova, odnosno ugovor o radu, objašnjavala je svjedokinja sudu. Zamjenik Županijskog državnog odvjetnika Igor Bijelić predložio je sudu da se od tvrtke Dira-gradnja pribavi ugovor o radu i pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta kojim bi se pojasnio Diraccin položaj, a čemu se obrana nije protivila. Vijeće kojim predsjeda sudac Saša Cvijetić odlučilo je da će se predloženi podaci zatražiti, saslušati neki od svjedoka koji nisu došli te je iduća rasprava zakazana za 10. studenog.