Kriza društva i kriza obitelji

Najgora kriza obitelji događa se u selima, ne u gradovima

Vanja Vesić

Zaboravite idilične slike velike obitelji na okupu, na imanju, u polju. To su zablude, prošlo-svršeno vrijeme. U selima vlada besperspektivnost i propast 



ZAGREB Zagrebačka policija evidentirala je tijekom prošle godine 601 kazneno djelo na štetu djece, odnosno maloljetnika na području Zagreba, što je za 13, 6 posto manje nego 2011. godine. I dok se obrađuju podaci za tekuću godinu, vrijedi spomenuti da najveći broj prijavljenih kaznenih djela na štetu maloljetnika otpada na zapuštanje i zlostavljanje djeteta, odnosno povrede dužnosti uzdržavanja od strane roditelja ili skrbnika – ukupno 395 evidentiranih slučajeva u 2012. Statistički gledano, svaki dan je najmanje jedno dijete žrtva nebrige ili zapuštanja u obiteljskom krugu, a to je jasni pokazatelj trenda u odnosu na ranije promatrano razdoblje. 



Uzmemo li da su u 2012. godini prijavljena 142 slučaja nasilja u obitelji, dva slučaja snimanja dječje pornografije, 8 podvođenja djeteta, vidi se da ponekad nije lako biti dijete.


Naravno, treba uzeti u obzir da mnoga kaznena djela koja se događaju iza četiri zida nikad ne dođu do policije i socijalnih službi. Malodobne žrtve često se ne usude prijaviti kazneno djelo, a traume ostaju za cijeli život. U tom smislu edukacija i osvještavanje djece o važnosti zdrave i iskrene komunikacije unutar i izvan obitelji ovdje se čini presudnom. Najgori scenariji smrti djece i maloljetnika kao posljedica ubojstva, lani srećom nisu zabilježena ni u pokušaju, ističe se u statistici Izvješća.




Nažalost, to se ne bi moglo reći za 2011. – ubijeno je troje djece i maloljetnika, a još petero je bilo metom pokušaja ubojstva. Tome treba dodati čak 3.062 slučajeva nasilja u zagrebačkim obiteljima na razini prekršaja. Praktički, to je jedan rang ispod kaznenog djela koji također može dovesti do tragedije. Veliki broj prekršaja nasilja u obitelji doista govori o krizi i poremećaju sustava vrijednosti i značaja obitelji, forme zajednice koja se često zloupotrebljava u dnevno-političke svrhe i tendenciozno brka s univerzalnim ljudskim pravima. Brojke su neumoljive i u kontekstu javnih polemika pomalo na ironičan način razotkrivaju koji stvarni faktori ugrožavaju današnju obitelj.



   – Kod nas je zavladala epidemija indiferentnih i popustljivih roditelja. Postavlja se pitanje što je to uopće danas suvremena hrvatska obitelj? Djeci su dali ulicu i računalo, neki novi mobitel i misle da su zadovoljili svoju ulogu. Obitelji su frustrirane, nezadovoljne, dijelom zbog opće krize koja vlada društva, a dijelom iz zbog nasljeđa poraća. Ne vide mogućnost napretka i promjena. Uglavnom se piše o fizičkom nasilju, no, treba posebnu pažnju posvetiti zanemarivanju, psihičkom zlostavljanju djeteta. Te žrtve pate, nevidljive su i zatvorene u četiri zida pred monitorom. Za nekoliko godina imat ćemo klinike za odvikavanje od ovisnosti od interneta, upozorava sociolog i pedagog dr. Zlatko Miliša sa Sveučilišta u Osijeku. 


– Najgora kriza obitelji nije u gradskim sredinama kako se misli. Ona se događa na selu. Kao stručnjak istraživao sam i došao do podataka koji su i mene iznenadili. Prošao sam s kolegama Slavoniju i Dalmatinsku zagoru. U ruralnim sredinama mladi nemaju ništa, a dogodio se raspad starih patrijahalnih obitelji. Neka adekvatna zamjena nije se dogodila. Štoviše, mladi na selu pokušavaju imitirati svoje vršnjaka iz grada, prestići ih, više su pred tv-ekranom nego oni iz grada, jer nemaju nikakvih alternativnih sadržaja. Medijski idoli postaju njihovi ideali. Zaboravite idilične slike velike obitelji na okupu, na imanju, u polju. To su zablude, prošlo-svršeno vrijeme. U selima vlada besperspektivnost i propast – upozorava Miliša navodeći kako se sociologe nerijetko proziva za širenje moralne panike a da ne predlažu rješenja: 


   – Rješenja ima a to je izgradnja centara za mlade i saveza za odgoj, platforme za pomoć roditeljima u odgoju djece. U Njemačkoj i Francuskoj takvi modeli postoje i daju dobre rezultate. U Hrvatskoj nema ni jednog od ta dva modela. Zato i imamo raširenu pojavu autodestruktivnosti i delinkvenciju kod mladih. Promjena pravne regulative neće ništa donijeti. Ona neće otkloniti uzroke problema. Mi trebamo djelovati preventivno – naglašava dr. Zlatko Miliša.