Suđenje iza zatvorenih vrata

Na vlastiti zahtjev ga odveli iz bolnice: Majka i otac negiraju krivnju za smrt teško bolesnog djeteta

Fiore Vežnaver

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Optužnica tereti Hanu Gržetić iz Omišlja i Viktora Brnobića iz Kostrene da su grubo prekršili prava djeteta koje je preminulo zbog, smatra tužiteljstvo, neliječenja posljedica ne-Hodgkinovog limfoma



RIJEKA U riječkom Županijskom sudu jučer je, iza zatvorenih vrata, počelo suđenje 39-godišnjoj Hani Gržetić iz Omišlja i 42-godišnjem Viktoru Brnobiću iz Kostrene, roditeljima dječaka koji je u dobi od nepunih deset godina preminuo zbog, kako smatra tužiteljstvo, neliječenja posljedica ne-Hodgkinovog limfoma, zloćudne bolesti. Riječko Županijsko državno odvjetništvo roditelje tereti da su grubo prekršili djetetova prava, uslijed čega je prouzročena smrt djeteta. Prijeti im od tri do 15 godina zatvora.


S obzirom na to da je suđenje pred vijećem kojem predsjeda sudac Domagoj Vučkov zatvoreno za javnost, nisu poznati detalji s jučerašnje rasprave, ali se neslužbeno saznaje da je dvoje optuženih izjavilo da se ne smatraju krivima. Na jučerašnjoj višesatnoj raspravi kao svjedoci su saslušani liječnici, prije no što je suđenje prekinuto, a nastavak zakazan za mjesec dana.



Sudsko vijeće je prije početka suđenja prihvatilo prijedlog obrane i donijelo rješenje kojim se s glavne rasprave isključuje javnost, pa tako i novinari, zbog zaštite osobnog i obiteljskog života optuženika i žrtve. Zamjenica riječke Županijske državne odvjetnice Tea Radovani izjavila je prije toga da se protivi isključenju javnosti, ukazujući da su optuženici već istupali u javnosti pa da sada ne vidi razlog da se javnost isključi s rasprave. Branitelj Hane Gržetić, odvjetnik Ljubiša Drageljević, na to je konstatirao da je ovo »eklatantan primjer gdje treba isključiti javnost«, ukazujući na neke odrednice iz osobnog života optuženice, uz ostalo da je u novom braku, demantirajući da je ona kontaktirala s medijima. Nakon što je ovom prijedlogu potporu dao i branitelj drugooptuženog, odvjetnik Klaudio Dekleva, sudsko vijeće donijelo je odluku da se javnost isključi s cijelog suđenja.





Gržetić i Brnobić, koji više ne žive zajedno, terete se da su kao roditelji djeteta kazneno djelo počinili u razdoblju od 6. kolovoza do 5. rujna 2015. godine, nakon što su liječnici u riječkom KBC-u utvrdili najvjerojatniju limfatičnu neoplazmu ne-Hodgkinovog limfona. Unatoč višekratnom informiranju liječnika o prirodi bolesti i štetnim posljedicama neliječenja, uključujući i smrtni ishod, odbili su daljnje terapijske postupke i liječenje djeteta po protokolima službene medicine te konvencionalnim metodama suvremene medicine, pristajući na sve posljedice, navodi optužba.


Mišljenje u Avianu 


Optužuje ih se da su na izričiti vlastiti zahtjev odveli dijete iz bolnice i onemogućili mu potrebnu dijagnostičku obradu i liječenje hematološko-onkoloških bolesnika te uskratili pravo na liječenje. U optužnici se navodi da su drugo mišljenje zatražili tek 1. rujna, kad je u klinici u Avianu u Italiji verificirana dijagnoza akutne limfoplastičke leukemije T-fenotipa, što je očekivani klinički tijek neliječenja T-staničnog ne-Hodkinovog limfoma, pa su i tada odbili liječiti dijete po protokolima službene medicine i konvencionalnim metodama suvremene medicine. U optužnici se navodi da je uslijed neliječenja došlo do brzog napredovanja zloćudne bolesti i njenog širenja po svim vitalnim organima, što je posljedično dovelo do smrti djeteta 5. rujna 2015. godine.


Podsjećamo da je dosad obrana ustrajala na tezi da je optužnica neutemeljena.



Tužna priča, kojom se bavi ovaj sudski postupak, odjeknula je u javnosti nekoliko dana prije dječakove smrti. Dječak je dovezen u Dječju bolnicu Kantrida gdje mu je dijagnosticiran rak limfnih čvorova, ne-Hodgkinov limfom. Nakon jednog dana provedenog na Kantridi, roditelji su ga izvukli iz bolnice, potpisavši izlazak uz izliku da žele još jedno mišljenje. Liječnici su ih pokušavali odgovoriti od tog plana, ali ih nisu poslušali. Otac Viktor tada je u razgovoru za Novi list rekao da je želio drugo mišljenje, a liječnicima otvoreno kazao da kemoterapija ne dolazi u obzir. »Želio sam probati alternativne načine liječenja, samo da mog sina ne ubije kemoterapija«, objašnjavao je tada otac Viktor.


Inače, dijete je nakon razvoda roditelja živjelo s majkom, a u danima što su uslijedili preko centara za socijalnu skrb pokrenuti su i postupci za lišavanje roditeljske skrbi. S dječakom su pak roditelji otišli 1. rujna u Aviano te dobili dijagnozu da je bolest progradirala… Dva dana kasnije stigla je odluka Centra za socijalni rad o oduzimanju djeteta, ali su u međuvremenu roditelji s bolesnim dječakom otišli u Gorski kotar. Djetetu je bivalo sve gore, pozvana je Hitna pomoć, ali je nesretnik umro dva sata kasnije.



– Osnovni prigovor obrane jest da nema osnove da dvoje optuženih odgovara za kazneno djelo za koje se tereti jer za to nema valjanih dokaza – napominjao je u ranijoj fazi kaznenog postupka, tijekom rasprave o utemeljenosti optužnice, odvjetnik Ljubiša Drageljević, branitelj prvookrivljene, majke djeteta.


Manjkavo vještačenje 


Obrana je u prigovoru na optužnicu ukazivala, među ostalim, na manjkavo medicinsko vještačenje koje, po njoj, nije odgovorilo na niz bitnih pitanja, a i obrani nije omogućeno da postavi upite i razjasni neke dubioze. Obrana je u tom prigovoru napominjala da nije utemeljena optužba da roditelji nisu poduzimali ništa na liječenju djeteta, već je to bilo na »njihov način«, te naglašavala da je riječ o specifičnom slučaju, da je od prve dijagnoze do smrti djeteta prošlo tek 29 dana. Podvlačio se stav da smrt djeteta nije nastupila zbog roditeljske uskrate adekvatne medicinske skrbi djetetu, već iznimne težine njegove bolesti. Pitanje je bi li dijete preživjelo kemoterapiju.


Obrana je naglašavala i da su, ukoliko su zdravstveni djelatnici i službenici državnih tijela bili uvjereni u ispravnost dijagnoze i životne ugroze djeteta, unatoč protivljenju roditelja i njihove uskrate suglasnosti za provođenje biopsije i posljedične kemoterapije, na osnovi Zakona o zaštiti pacijenata, mogli dječaka podvrgnuti dijagnostičkom i terapijskom postupku.


Majka djeteta u istrazi je poricala da je počinila kazneno djelo za koje se tereti, ističući da je poduzela sve u okviru nekonvencionalnih metoda liječenja dijagnosticiranog karcinoma, uvjerena u potencijalnu uspješnost. Objašnjavala je da je nakon toga, zajedno s bivšim suprugom, pokrenula i konvencionalno liječenje pregledom u Avianu i narudžbom na liječenju u Zagrebu, ali je dijete u međuvremenu preminulo.