Završio u ekstradicijskom pritvoru

NEUGODNA PROŠLOST Krčkom pituru prijeti izručenje Italiji zbog atentata na multimilijardera u Francuskoj

Fiore Vežnaver

Francuski grad Menton gdje se 1994. odigrao pokušaj atentata koji je podigao Italiju na noge

Francuski grad Menton gdje se 1994. odigrao pokušaj atentata koji je podigao Italiju na noge

Kosića Italija traži kako bi odslužio šest godina i sedam mjeseci zatvora, kaznu koju je dobio kao član skupine osuđene zbog danas već zaboravljenog atentata na talijanskog milijardera Guida Sermenghija. Pokušaj ubojstva je propao, ali je ubijen nevini prolaznik, sredovječni vodoinstalater iz Monaka



RIJEKA Neugodna prošlost snažno je ovih dana pokucala na vrata Antona Kosića (51) iz mjesta u okolici grada Krka: uhićen je temeljem europskog uhidbenog naloga i završio u ekstradicijskom pritvoru u Rijeci zbog zločina što se u Francuskoj zbio – još prije 23 godine. Krčanin u riječkom zatvoru iščekuje hoće li biti izručen Italiji, koja ga traži kako bi odslužio šest godina i sedam mjeseci zatvora, kaznu koju je dobio kao član skupine osuđene zbog već zaboravljenog atentata na talijanskog milijardera Guida Sermenghija u gradiću na francuskoj rivijeri. Slučaj je zanimljiv i po tome što je pokušaj ubojstva propao, ali je ubijen nevini prolaznik, sredovječni vodoinstalater iz Monaka.


Anton Kosić – po zanimanju pitur, koji je sve do prije nekoliko dana imao i registrirani ribarski obrt – već je zaboravio na ovaj ovaj slučaj i proces u Italiji, kada je ovih dana po njega na Krk, gdje živi s majkom, došla policija i privela ga u Rijeku, a onda je završio u ćeliji riječkog zatvora. Kosić ne poriče da mu se zbog ovog slučaja sudilo u Italiji (optužba je tvrdila da je dao motocikl ubojicama), ali tvrdi da nije imao pojma u što će se uplesti kada je motor spremio u svoju garažu u Milanu. On i njegovi odvjetnici sada najviše upiru u zastaru izvršenja kazne, naglašavaju okolnost da je iscurilo vrijeme kada se mogao izručiti Italiji i odslužiti kaznu.


Presuda iz 1999.


Kosić je uhićen temeljem naloga kojeg je u svibnju 2015. godine izdalo Vrhovno državno odvjetništvo pri Apelacijskom sudu u Milanu. Zašto je Krčanin tek sada uhićen po nalogu koji je na snazi bio više od dvije godine, posebno je pitanje. No, činjenica jest da Italija traži njegovo izručenje radi izdržavanja kazne zatvora od šest godina i sedam mjeseci, izrečene presudom milanskog Apelacijskog suda u svibnju 1999. godine, koja je postala pravomoćna u svibnju 2001. Krčanin Kosić se tereti da je jedan od ljudi koji su umiješani u ubojstvo Francuza Christiana Ballestre, koji je ubijen greškom, umjesto prave mete, talijanskog bogataša Guida Sermenghija. Tereti se da je čuvao i dao ubojicama motocikl kojim su se odvezli u Menton, gradić na francuskoj rivijeri, u kojem je počinjen zločin.



Anton Kosić je u Italiju otišao u vrijeme kada će prostore bivše Jugoslavije zahvatiti ratni vihor. Pitur po struci, našao je posao u Milanu. Jednom prilikom upoznao je Antonija Ferraru, vlasnika »suzukija«, motocikla kojeg će napadači koristiti u atentatu. Ispostavilo se da Ferrara duguje jednom geodetu oko 70 milijuna lira. Kako bi prebio dio duga, geodet je Ferrari predložio, a on prihvatio, da mu preda svoj motocikl. No, problem se pojavio kada geodet, koji je bio i jedan od Kosićevih poslodavaca, nije imao gdje staviti motocikl. »Kosiću, može li se na neko vrijeme motocikl ostaviti kod tebe, u tvoju garažu«, pitali su Krčanina, koji je na to pristao. Kosić će nakon svega reći da je pregledao dokumente vozila, vidio da je motor legalan, sve je po papirima bilo u redu. Okolnost da je spremio motor u svoju garažu na koncu će ga stajati višegodišnje kazne zatvora, mada Kosić tvrdi da nije imao pojma u što se tako upleo, da nije znao da će vozilo biti iskorišteno za zločin. Nakon nekoliko dana geodet je došao po »suzuki«. Dan kasnije već je prostrujila vijest o neuspjelom atentatu na talijanskog bogataša. Prema Kosićevim riječima, prošlo je možda i godinu dana, a da ga karabinjeri nisu kontaktirali, mada se u međuvremenu u Italiji vodila velika istraga i akteri slučaja su uhićeni. Kosić objašnjava da je u istrazi vođen na prepoznavanje kao sudionik intrige, ali je za njega to sve prošlo dobro. Ipak, na kraju je i on optužen, ali se svo vrijeme branio sa slobode. Sudilo mu se zajedno s ostalim optuženicima, a pred kraj procesa, na prijedlog svog odvjetnika, otišao je iz Italije i vratio se natrag u Hrvatsku. Kosić nakon svega vjeruje da je već za prvog razgovora o tome može li kod sebe spremiti motor bilo sve isplanirano, a on iskorišten kako bi se trag vezan za vozilo korišteno u atentatu što manje vezao za talijanskog geodetam, koji je na kraju dobio 20-ak godina zatvora.Svih tih 15-ak godina nitko se nije zanimao za njega u vezi ovog slučaja, objašnjava Kosić, jedino je jednom prilikom, prije niz godina, preko policije izražen interes oko nekih tragova u vezi slučaja Sermenghi.


Kosićev odvjetnik predlaže da se rješenje o pritvoru ukine, jer nema mjesta određivanju istražnog zatvora, odnosno da se Kosiću umjesto pritvora odrede mjere opreza. Procedura je takva da bi o žalbi na pritvor trebalo odlučiti izvanraspravno vijeće riječkog Županijskog suda, a na drugoj sjednici sudsko vijeće treba donijeti odluku izručuje li se Kosić Italiji ili ne. No, i na tu odluku Kosić ima pravo žalbe, ali o njoj arbitrira Vrhovni sud.


Magnum 44


Slučaj o kojem je svojedobno brujila cijela Italija, neuspjeli atentat na talijanskog poduzetnika i bogataša, tada 70-godišnjeg Guida Sermenghija, dogodio se u jutarnjim satima 24. travnja 1994. godine, u blizini njegove vile u francuskom gradiću Menton, smještenom uz granicu s Italijom. Radilo se o klasičnoj sačekuši, vrlo popularnoj u mafijaškim likvidacijama, poglavito na jugu Italije: dvojica plaćenih ubojica na snažnom motociklu, »suzukiju«, krenula su za Sermenghijem nakon što je izašao iz svoje velebne vile u »citroenu XM«, tada skupocjenoj limuzini. U trenucima što su uslijedili, napadači su pucali iz pištolja »magnum 44«, što je tada u talijanskim medijima bilo posebno apostrofirano, jer je to bilo omiljeno oružje filmskog junaka, okrutnog, ali pravičnog, policijskog inspektora Callahana. U Sermenghijev auto ispaljena su četiri hica, ali je on čudom ostao živ, ni jedan metak nije ga niti okrznuo. Zadobio je tek male ogrebotine od rasprsnutog stakla. No, jedan metak je prošao kroz karoseriju i pogodio nevinog prolaznika, 58-godišnjeg Christiana Ballestru, monegaškog vodoinstalatera. Ostao je mrtav na mjestu zločina, nakon što mu je zrno probilo aortu.


Trag u Milanu


Već su prvi indiciji istragu odveli u Milano, prema bivšoj supruzi čovjeka koji je bio meta atentata. Između njih dvoje tada je u tijeku bila parnica nakon njihovog razilaženja. Sve je ukazivalo da je motiv Marije Terese Piva, lijepe i bogate 57-godišnje gospođe iz visokog društva, bio domoći se imetka, nasljedstva Sermenghija, bogataša za kojeg se smatralo da teži barem 200 milijardi ondašnjih talijanskih lira (danas oko 100 milijuna eura, no treba uzeti u obzir da je tada vrijednost te svote novca bila mnogo veća). Unatoč tome što je u brakorazvodnoj parnici predviđeno da mjesečno dobiva 11,5 milijuna lira (više od pet i pol tisuća eura), luksuzni stan, 760 milijuna lira u dionicama (oko 400 tisuća eura) i drugo, primjerice, vrijedne slike, kao što je i jedan Picasso. Ispostavilo se uskoro da je u lancu dramatične intrige i njena odvjetnica, afirmirana advokatica iz Milana.


S druge strane, i materijalni tragovi vezani za zločin doveli su do ljudi upletenih u slučaj, prije svega onih na kojima je bila realizacija atentata. Izgleda da su neke stvari nakon atentata izvedene šlampavo ili u prevelikoj žurbi, tako da je na jednom stepeništu kod casina pronađena kaciga, koju je koristio napadač na motociklu, rukavice i ključevi »suzukija«. Pronađen je i ostavljeni motor, a pokazalo se da se nađenim ključevima može upaliti motor. Otkrivanje motocikla korištenog u zločinu dovelo je do nekoliko karika u lancu upletenih u slučaj, među ostalim i do Antona Kosića.


Četiri doživotne kazne


Nakon okončane istrage, zbog zločina je na optuženičku klupu sjelo desetero optuženih. Milanski sud izrekao je četvero glavnookrivljenih doživotne kazne zatvora, a šestero manje važnih karika lanca u atentatu ukupno 121 godinu zatvora. U procesu, kojeg su talijanski mediji pomno pratili i predstavljao je prvorazredni društveni događaj, glavne figure na optuženičkoj klupi bile su Maria Teresa Piva, koja je naručila ubojstvo i dobila doživotnu kaznu. Istu kaznu dobio je i njen tadašnji životni partner Livio Celotti te odvjetnica Katia Re, koja je zastupala bivšu Sermenghijevu suprugu u brakorazvodnoj parnici i postupku oko imovine, a povezala je naručiteljicu ubojstva s onima koji će pucati. Posljednji na listi s doživotnom osudom bio je Ciro Magrelli, čovjek koji je ispalio četiri hica.


– Nitko nije trebao umrijeti, posebno je na suđenju naglašavala odvjetnica Katia Re, tvrdeći da je to samo trebala biti lekcija za Semerghija jer se nije odnosio fer prema bivšoj supruzi. Odvjetnica nije poricala da je imala svoje prste u angažmanu napadača, ali je tvrdila da je milijarder trebao dobiti malo batina, koji udarac, a nikako biti ubijen. – Napadači su prešli granicu, bili brutalni i htjeli posijati smrt na svoju ruku, mi to nismo tražili, isticala je odvjetnica.


Panama Papers


Ona i bivša Sermenghijeva supruga na suđenju su u jednom trenutku i ustvrdile da su povukle »narudžbu« za napad na talijanskog milijardera, pa su se talijanski mediji pitali, ako je to istina, tko je zapravo naručio likvidaciju Sermenghija, zbog čijeg su pokušaja ubojstva osuđena i dvojica pripadnika N’ Draghette, kalabrijske mafijaške organizacije.


– Moja bivša supruga je đavo – izjavio je Guido Sermenghi u jednom intervjuu dok je još bila u tijeku istraga.


Zanimljivo je da se njegovo ime spominjalo i u aferi Panama Papers, dokumentima koji su procurili iz panamske odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca i razotkrili načine na koji su moćni političari, poslovni ljudi, sportaši i drugi uglednici, ali i meksički narkotrafikanti, skrivali i prali svoj novac i izbjegavali poreze.


Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista