Jadranka Volarić

Majka žrtve monstruoznog Kulišeka: ‘Cijeli dan plačem, strepila sam do zadnjeg trena’

Portal Novilist.hr

Foto Marko Gracin, Vedran Karuza

Foto Marko Gracin, Vedran Karuza

 U meni se miješa osjećaj tuge jer mi nikad ništa više neće vratiti sina, ali i zadovoljstvo jer je nakon dugih pet godina sudskog procesa pravda napokon zadovoljena, ispričala je Jadranka Volarić



RIJEKA Vrhovni sud potvrdio je presudu riječkog Županijskog suda, kojom je na 38godina zatvora osuđen Dino Kulišek zbog monstruoznog masakra hladnim oružjem u stanu u Crikvenici.


Kulišek je tom prilikom ubio 22-godišnje Ivana Jagodića, a pokušao je ubiti njegovu djevojku, tada 19-godišnju Meriem Demo, kojima je nožem zadao ukupno šezdesetak ubodnih reznih rana.


Potvrda nepravomoćne kazne stigla je samo dan prije isteka maksimalnog zakonskog roka u kojem bi Kulišek mogao biti zadržan u pritvoru. Da konačna presuda nije stigla na vrijeme, Kulišek, koji je u privoru proveo maksimalne četiri godine i devet mjeseci, iz pritvora bio pušten u subotu da sa slobode dočeka krajnje rješenje Vrhovnog suda. 




Budući da je riječ o kazni dugotrajnog zatvora, Kulišek na ovu presudu ima pravo na još jednu žalbu.


– Osjećaji su pomiješani, cijelo jutro plačem. U meni se miješa osjećaj tuge jer mi nikad ništa više neće vratiti sina, ali i zadovoljstvo jer je nakon dugih pet godina sudskog procesa pravda napokon zadovoljena. S mog sina, koji je u javnosti prikazan kao narkoman i sotonista, napokon je skinula ljaga, što mi je u konačnici bilo jednako bitno kao i da se krivca osudi.


Naime, svi koji su znali mog sina znaju da je on bio dečko koji je samo širio ljubav, komentirala je presudu za 24 sata Jadranka Volarić, majka ubijenog Ivana Jagodića.


Brutalni masakr


Brutalni masakr hladnim oružjem odvio se 13. srpnja 2014. godine, između 14.30 i 15.30 sati, kada je ubojica došao na vrata stana u crikveničkoj Ulici kralja Tomislava u kojem je Jagodić živio i mladića krenuo ubadati nožem. Jagodić ga je uspio izgurati iz stana i zatvoriti vrata, no Kulišek ih je udarcem tijela izbacio iz ležišta. 


Pokojni je zazivao pomoć, pobjegao u dnevni boravak pa na balkon, ali ubojica ga je dohvatio i izmasakrirao s preko 40 uboda nožem, od kojih su najmanje tri bila smrtonosna – u pluća, srce i u vratnu arteriju. Dok se sve to događalo, iz spavaće sobe izašla je Jagodićeva djevojka Meriem, koja je zapomažući Kulišeka molila za milost.



Iznenađen njenom prisutnošću te bojeći se da bi bila svjedokom, njoj je zadao 15-ak uboda, od čega dva kada je već ležala na podu i pravila se da je mrtva, što ju je u konačnici spasilo, naravno, zahvaljujući samo hitnoj medicinskoj intervenciji. Zbog zadobivenih ozljeda ista i danas pati od nebrojenih posljedica, među kojima i od trajno oštećenog živca ruke zbog čega se ne može ni potpisati.


(Ne)ubrojivost


Osnova Kulišekove obrane, u prvotnom te ponovljenom suđenju, bilo je dovođenje u pitanje njegove ubrojivosti tijekom samog čina.


Nakon tri oprečna vještačenja, naručeno je i četvrto, praktički nadvještaćenje nadvještaćenja, koje je u konačnici dalo rezultata 3:1 u korist mišljenja da je ubojica za vrijeme krvoprolića bio ubrojiv te mnoge situacije simulirao.


– Znao sam da se to mora dogoditi. Zadnjih mjesec-dva imao sam osjećaj da će biti nešto, kao da je suđeno. S kojom sam točno namjerom došao pred vrata stana Ivana Jagodića? Ne znam. Mada sam znao da mora doći do ubojstva. Glasovi u mojoj glavi govorili su mi da imam misiju, da moram ubiti vraga, nožem u srce. U snu mi se najprije pojavljivao vrag s rogovima, a kasnije je taj vrag bio u obliku Jagodića. Mislio sam, ako ubijem vraga, ubit ću nešto zlo.


Ako bi nastupila smrt Sotone, mislio sam, onda bi prestalo zlo. Većina glasova u mojoj glavi odobravala je, čak me nagovarala na to. Na kraju mi je pukao film, pokucao sam mu na vrata, napravio što sam napravio i otišao, izjavio je 2017. godine na prvom suđenju Kulišek, ispričavši da je s njegovom psihom sve bilo u redu do jeseni 2013. godine, kada je shvatio da ne može »slobodno« razmišljati, da mu se u glavu ubacuju glasovi.


Jagodić mu je najprije bio prijatelj, a s njim se prestao družiti mjesec dana prije događaja, kada je nastao problem oko marihuane koju mu nije nabavio.


– Strepila sam do zadnjeg dana, ali napokon sam odahnula. Pravda je, iako spora, napokon zadovoljena, presuda je napokon pravomoćna, a krivac sad ima vremena da u zavoru razmišlja o svom zločinu, s olakšanjem je zaključila majka pokojnog Ivana Jagodića, javljaju 24 sata.