ZAGREB / RIJEKA – Iako su se ubojstva koja se moglo nazivati mafijaškim likvidacijama događala i ranije, pravi »val« u Zagrebu započeo je još 1997. godine, kada je ubijen Ivan Šakota.

Ako se izuzmu slučajevi Vjeke Sliška, čije atentator ubijen 50 metara od samog mjesta ubojstva, te Ive Pukanića, gdje se osudilo izvršitelje, svima drugima je zajedničko da počinitelji nikad nisu pronađeni.

U riječkoj regiji u posljednjih 25 godina zabilježeno je tek nekoliko slučajeva ubojstava koja bi se mogla svrstati u »klasične« likvidacije. Zapravo tek dva slučaja zaslužuju da budu svrstana u rang likvidacije kakva se ovih dana dogodila na zagrebačkom području: jedno je smaknuće poznatog lošinjskog odvjetnika i poduzetnika Hrvoja Lešića i njegovog sina Domagoja, a drugo likvidacija Branka Bijelića, vlasnika riječkog kafića »Sport«. Oba slučaja još su neriješena, istražitelji još nisu uspjeli raskrinkati ubojice.

  IVAN ŠAKOTA » snajperskih hicem likvidiran 28. lipnja 1997. ispred kafića Kvak u blizini Kvaternikovog trga. Jedan od takozvanih »mladih lavova«, svojevrsnog »trećeg klana«, pogođen je bočno, što je bio jedini način za ubit ga, obzirom da je imao pancirku. Izdahnuo je na rukama prijatelja Špejtima Tačija.

  ŠPEJTIM TAČI » ubijen 4. srpnja 1997. tako da je ubojica pucao s motora dok se on nalazio u vozilu. Zanimljivo, i Tačiju pancirka koju je nosio nije bila od pomoći. Oba ova slučaja policijski su odrađena traljavo, primjerice, za Šakotino se balističara zvalo tek 15 dana nakon same pucnjave.

  MIJAT VRDOLJAK » u blizini svoje kuće ubijen 22. kolovoza 1997. Ni njemu nije pomogla pancirka, jer ga je kod telefonske govornice izrašetao nepoznat počinitelj iz »škorpiona«. Vrdoljaka se spominjalo kao jednog od najopasnijih utjerivača dugova u zagrebu tih godina.

  OMER ZAHIROVIĆ » ubijen u studenom 1997. u vlastitoj kući, a i supruga mu je bila ranjena u prepadu. Zahirović je netom bio izašao iz zatvora, gdje je ležao jer je na kockarnicu u vlasništvu Zlatka Bagarića bacio bombu, od koje je ranjen Zoran Petrović-Ivica.

  ŽELJKO ŠOBOT » kojeg se povezivalo s veleprodajom i prometom narkotika, ubijen je u ožujku 1999. u neposrednoj blizini mjesta gdje je skončao i Tači. Intrigantno je da je i on ubijen dok je sjedio u vozilu, očigledno čekajući nekog. Policija je pronašla strojnicu »ero« iz koje je ubijen, koja je bila registrirana na MORH, ali iz vojske nikad nije stigao odgovor tko je dužio to oružje.

  IBRAHIM DEDIĆ » kontroverzni bankar kojeg se povezivalo s podzemljem, a koji je mjesecima prije likvidacije govorio da mu prijete ubijen je početkom srpnja 1999.

  ZORAN DOMINI » nedužni prolaznik ubijen 2000. godine čiji je jedini grijeh bio da se nalazio u blizini kad je netko ispalio raketni projektil na vozilo Vjeke Sliška. Nakon toga dolazi do uhićenja »knežijaca«, a mnogi će kazati kako je tome kumovala i promjena vlasti na samom početku 2000. godine.

  VJEKO SLIŠKO » kralj poker automata i ondašnji prijatelj Vinka Žuljevića, ubijen je 2001. godine niti 20 metara od mjesta na kojem je stradao Zoran Domini. Njegov stariji brat MARKO SLIŠKO ubijen je dvije godine poslije ispred vlastitog doma.

  BRANKO BIJELIĆ » kontroverzni riječki ugostitelj usmrćen je u rujnu 2004. godine, s pet hitaca iz vatrenog oružja. Beživotno tijelo ujutro je u automobilu ispred njegove vile na Biviju pronašla kućna pomoćnica. Vjeruje se da ga je likvidirao profesionalac. Nakon ubojstva mnogo se nagađalo o tome tko ga je i zašto. Dio priča povezivao ga je s Odjelom za posebne zadatke nekadašnje Udbe te njenim akcijama i likvidacijama u inozemstvu. Neki spekuliraju i da je Bijelićevo ubojstvo naručeno iz krugova koji imaju veze i s Đurekovićevom likvidacijom.

  DINKO POKROVAC » nogometni menadžer i kamatar stradao je početkom lipnja 2005., a crnu bilježnicu, u koju je upisivao dužnike, policija nikada nije pronašla.

  LLULZIM LJULJI KRASNIQI » ubijen u ožujku 2006. godine rafalima u predvorju zgrade u Travnom, gdje je živio. Ljuljija se povezivalo s albanskim klanovima, kao i trgovinom narkoticima.

  HRVOJE i DOMAGOJ LEŠIĆ » ubijeni su iz zasjede kod groblja u Svetom Jakovu na Lošinju 21. listopada 2006. hicima u prsa. Tijela ubijenih pronašli su austrijski turisti. Istraga je došla do pretpostavke da je susret Hrvoja Lešića s nepoznatom osobom bio dogovoren, ali je očevid je pak pokazao da su hici ispaljeni s udaljenosti, tako da i nije bilo konverzacije između ubojice i žrtava prije ispaljivanja hitaca. Ubojstvo je bilo naručeno, a Domagoj je bio samo kolateralna žrtva.

  DAVOR ZEČEVIĆ ZEC » nepoznat netko snajperskim hicem ubio je početkom prosinca 2007. godine, čovjeka kojeg se često spominjalo kao »hitmena« zločinačke organizacije i za kojeg se znalo da je odličan snajperist.

  VINKO RODIĆ BINGULA » brata Lazara Rodića koji je deset godina ranije ubio Zlatka Bagarića likvidiran je početkom 2008.

  IVO PUKANIĆ I NIKO FRANJIĆ » ubijeni u listopadu 2008. ispred redakcije Nacionala.