Atentator na Ivu Pukanića

Mafalani tužio državu: Krvario sam iz usta i prao se u hladnoj vodi

Ana Raić Knežević

Bio sam godinu dana u samici s prozorom koji se nije mogao otvoriti, kaže Mafalani koji traži 147 tisuća kuna odštete



ZAGREB » »Bio sam godinu dana u samici s prozorom koji se gotovo nije mogao otvoriti. Bio je i ograđen limom zbog navodne moje zaštite. Zatim sam sobe dijelio s jednim cimerom, no wc-čučavac nije uopće bio ograđen, niti je bilo dovoljno mjesta za stolom za dvije osobe. Iz sigurnosnih razloga uvijek sam u šetnju išao sam i to u neko čudno doba. I tuširao sam se nakon svih, kada više ne bi bilo tople vode.«


   Prepričao je to Amir Mafalani, koji služi 16-godišnju osudu za sudjelovanje u ubojstvu Ive Pukanića i Nike Franića, a zbog uvjeta u zatvoru tužio je Republiku Hrvatsku i traži 147 tisuća kuna odštete. Jučer je na ročište na Općinski građanski sud u Zagrebu doveden uz iznimne mjere osiguranja – vezan lancima i u pratnji »do zuba« naoružanih specijalaca. U svom iskazu prisjetio se da je u zatvor u listopadu 2008. godine stigao s frakturom nosa i ozljedom ligamenata ramena što ih je zadobio tijekom uhićenja.


   – Nisam se dva mjeseca mogao dići iz kreveta, no unatoč tome ozljede nisu sanirane. U nekoliko navrata otkazivana je operacija kojom su trebale biti izvađene pločice iz moje desne ruke. Tvrdili su da se to čini jer bi operativni zahvat morao biti izveden u javnoj bolnici. Ni problemi s nosom nikada mi nisu sanirani iako sam čak zbog toga krvario na usta, opisivao je Mafalani kojem je ozljeda ligamenata ramena potvrđena tek prije dva mjeseca u bolnici u Varaždinu.




   – Zabranjeni su mi bili i pozivi i paketi. Nisam imao baš nikakve privatnosti. Sve pod izgovorom da su u pitanju sigurnosne mjere. Tijekom šetnje se nisam smio ni sa kim mimoići niti me itko smio vidjeti. Soba mi je često pretraživana iako za to nije bilo nikakve potrebe, zaključio je Mafalani, a što je sve prolazila kako bi vidjela sina u zatvoru, posvjedočila je i njegova majka Branka.


   – Tek preko cimerove obitelji uspjela sam mu poslati pizzu u zatvor, pa su ju podijelili. Ostali pak imaju pravo na mesne pakete više puta godišnje. I kontakti s odvjetnikom bili su mu otežani te su se uglavnom odvijali preko mene. Ponekad su me ostavili čekati i po pet sati pred zatvorom i tek bih na kraju dobila dozvolu ući i vidjeti sina. Sjedili smo razdvijeni staklom, zbog čega ga nisam mogla ni zagrliti, pričala je Branka Mafalani sutkinji Ivani Požar.


   Zbog fizičkih boli što su mu nanijete tijekom uhićenja i policijskog ispitivanja Mafalani je pokrenuo još jedan parnični postupak u kojem traži 225 tisuća kuna odštete od države.