Iskoristili ugled riječke tvrtke

Lažni računi JGL-a: Kako su prevaranti izvukli i “oprali” 3 i pol milijuna kuna iz faktoring tvrtki

Vanja Vesić

Prevaranti iskoristili ime i ugled riječkog JGL-a / Ilustracija V. Karuza

Prevaranti iskoristili ime i ugled riječkog JGL-a / Ilustracija V. Karuza

Kako bi bili uvjerljiviji, lažirali su i internet stranicu farmaceutske tvrtke iz Rijeke, te tvrtki za otkup dugovanja poslali lažne račune ukupnog iznosa od gotovo 7,9 milijuna kuna. No, računi su bili sve veći pa su otkupljivači duga posumnjali...



ZAGREB   Na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu započelo je suđenje četvorici optuženih za skandaloznu prijevaru i pranje novca. »Zaradili« su ukupno 3,5 milijuna kuna lažiranjem dugovanja poznate riječke farmaceutske kompanije Jadran Galenski laboratorij (JGL), koristeći se krivotvorenom dokumentacijom i lažnom internet stranicom tvrtke. Respektabilnu kompaniju predstavljali su kao dužnika pred licenciranom tvrtkom koja se bavila otkupom dugovanja i za tu namjeru nastupali s vlastitom firmom kao tobožnjim vjerovnikom.


Optuženi 37-godišnji Tin Borovčak, 33-godišnji Davor Bender Jurković i 41-godišnja Meri Delić negirali su krivnju, dok je suoptuženi Mario Radoš odlučio ne iznositi obranu.


Lažni web


Riječ je o slučaju o kojem smo pisali početkom veljače 2016. godine kada su policija i DORH otkrili da su prevaranti ohrabreni uspjehom namjeravali na isti način »dići« još dodatnih 4,1 milijun kuna. Srećom, tvrtka Aleja Faktoring koju su optuženici angažirali za otkup dugovanja posumnjala je u dokumentaciju, ali tek nakon trećeg zahtjeva za isplatu »duga«.





Na suđenju se doznalo da su Radoš i Borovčak angažirali stanovitog Zvonimira Bračića kojeg su ovlastili da im podiže novac u banci, a gotovinu šalje autobusom, po potrebi i u München. Službenica Zagrebačke banke opisala je »teklića« kao starijeg gospodina nalik na beskućnika kojeg je susrela u njihovom društvu prilikom otvaranja računa. Nije slučajno da su za svoje rabote odabrali osobu s društvenih margina, uhodanu praksu koju su koristili i vinovnici sličnih afera »pranja novca«.



Prema optužnici, Borovčak i Radoš kupili su poslovne udjele postojeće tvrtke Rad Auto Marko. Radoš je postavljen za direktora, a Borovčak je nastupao kao stvarni voditelj poslovanja. U travnju prošle godine Borovčak i Radoš kontaktirali su tvrtku Aleja faktoring koja se bavi otkupom nedospjelih potraživanja, tvrdeći da JGL duguje 1,5 milijuna kuna njihovoj firmi Rad Auto Marko. E-mailom su im poslali upit o otkupu potraživanja, a u privitku su im priložili falsificiranu dokumentaciju o dugu. Ujedno, na na internet stranicama Poslovne Hrvatske registrirali su lažnu stranicu JGL d.d. na koju su upisali lažne podatke o bonitetu farmaceutske kompanije, kontakt brojeve telefona, imena menadžera kao odgovornih osoba s izmišljenim e-mail adresama direktora. Čak su i lažirali potpis i pečat stvarne osobe iz JGL-a.


Dostavili su im i krivotvorenu skeniranu izjavu o dugu koju je tobože potpisao Dražen Jakšić, izvršni direktor korporativnih financija JGL-a.


Treća – nesreća


Na početku Aleji faktoring nije bilo ništa sumnjivo. Navedenog dužnika kontaktirali su preko upisanih informacija na web-adresi Poslovne Hrvatske ne sumnjajući da, da se iza svega krije teška prevara i da zapravo komuniciraju s prevarantima. Aleja faktoring najprije je isplatila 1,457.633,80 kuna preuzetog duga. Očekivao, dvojica glavnih prevaranata nisu tu stala.


U ime svoje firme Rad Auto Marko nedugo zatim poslali su još jedan dopis o dugovanju, u još većem iznosu – 2,3 milijuna kuna. I to im je upalilo. Raspamećeni uspjehom nisu se ni tu zaustavili. Uputili su i treći zahtjev za isplatom tobožnjeg duga – gotovo dvostruko većim od prethodnog – ukupno 4,1 milijun kuna. Firmi za otkup duga sada je već postalo sumnjivo. U Aleji Faktoring odlučili su »sondirati« JGL i konačno shvatili da se pojavljuju dva identična poslovna subjekta. No, samo je jedan mogao biti pravi. Uslijedio je »hladan tuš« Iz Jadran Galenskog laboratorija – s dotičnom tvrtkom Rad Auto Marko nikad nisu surađivali, a još manje imali nekakva dugovanja prema njoj.


Slučaj su promtno prijavili policiji, a istražitelji su se dali u intenzivnu potragu za prevarantima i tijeku novca.


Istovremeno, družina se dala u akciju »pranja novca« i mahnite transakcije milijuna s jednog računa na drugi. Borovčak i Radoš utanačili su s Jurkovićem i Delićem prikrivanje uplaćenih 3,5 milijuna kuna pa su na prvi Jurkovićev račun uplatili 368.475 kuna, a na drugi 736.500 kuna koje je on podigao i dao Radošu.


Ubrzano »pranje«


Transfer novca su prikazali su sklopljenim ugovorom o prodaji nekretnine u Pirovcu, a koju je tobože za 100.000 eura Jurković prodao Radoševoj firmi. No, ta kuća uopće nije bila njegova pa je ugovor i raskinut. Zatim su dalje s računa njihove tvrtke prebacili 1,360.500 kuna na račun tvrtke Mario usluge j.d.o.o. dok je preostalih 1,034.000 kuna s računa Rad Auto Marka prebačeno na konto firme Delmerion koju vodi suoptužena Meri Delić.Borovčak je istražiteljima rekao da je Radošu pomogao u registraciji tvrtke i raspolaganja žiro-računom i tako kupovao automobile. Novac od kupaca na račun je polagao Radoš. Bender-Jurković Odvjetništvo je uvjeravao kako ne poznaje Borovčaka i Delić, a da je Radoša upoznao u kafiću te mu je ponudio da za njega kupi neku zemlju.