Mračne stvari

Kulišekov prijatelj: ‘Mjesec dana prije ubojstva se promijenio, spominjao je sotonizam i da čuje glasove’

Fiore Vežnaver

Foto Marin Aničić

Foto Marin Aničić

Spominjao je unutarnje glasove, da ga progone neki glasovi, da ne može spavati. Jednom, kada smo trenirali trčeći trim-stazom, odjednom je stao i najprije me pitao čitam li mu misli, a onda me pitao o sotonizmu i sličnim stvarima



RIJEKA Dino Kulišek se mjesec dana prije ubojstva drastično promijenio. Postao je sasvim drugačiji, nije više razgovarao na isti način. Događalo se da cijelo vrijeme šuti, a onda bi se odjednom počeo smijati, bez ikakvog razloga. Počeo me ispitivati za »mračne stvari«, spominjao crnu magiju, pitati mogu li mu čitati misli… Spominjao je unutarnje glasove, da ga progone neki glasovi, da ne može spavati. Jednom, kada smo trenirali trčeći trim-stazom, odjednom je stao i najprije me pitao čitam li mu misli, a onda me pitao o sotonizmu i sličnim stvarima. Začudilo me to, jer je inače bio pobožan, išao je u crkvu. Rekao sam mu da kako može u to vjerovati, ako vjeruje u Boga.


Izjavio je to jučer mladi pomorac, 23-godišnjak iz Dramlja, svjedočeći u nastavku suđenja Dinu Kulišeku, njegovom vršnjaku iz istog mjesta, optuženom za jezivi zločin u zgradi u crikveničkoj Ulici kralja Tomislava prije dvije godine, ubojstvo 22-godišnjeg Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo. Svjedok – koji je bio dobar prijatelj optuženog, ali se isto tako družio i sa žrtvom zločina – pojašnjavao je u sudnici riječkog Županijskog suda da mu je Kulišek znao govoriti kako čuje neke glasove u glavi, kako svi čuju kako on razmišlja. »Pitao me da li i ja to čujem. Nisam ga baš razumio što želi reći. Govorio je da, kada čuje te loše glasove, osjeća neke odvratne mirise, kako ne može spavati«, kazao je mladi pomorac.


Situacije s čitanjem misli onda nije shvaćao ozbiljno, no nakon tragičnog slučaja drukčije gleda na to pitanje s Kulišekom, za kojeg nikad ne bi rekao da je u stanju počiniti ono za što je optužen. Svjedok se prisjetio i nekoliko posebnih prilika u kojima se optuženi čudno ponašao. Jedna od njih bila je potencijalno pogibeljna situacija kada je s njim bio na motoru, a Kulišek počeo juriti jednosmjernom ulicom u kontrasmjeru.




– Zaletio se 60-70 kilometara na sat tamo gdje se može 40. S druge strane naišao je auto, počeo sam mu govoriti: »Stani, stani!«, ali on nije uopće reagirao. Proklizali smo motociklom i zabili se u stepenice – opisao je mladić. Ispričao je i o slučaju što se zbio godinu dana prije ubojstva, na zadnji dan škole. Tek su počeli piti pivo, dakle nisu bili pijani, a Kulišek je iznenada problijedio, počeo se tresti, srušio se na pod, a onda »samo tako ustao«. U posljednje vrijeme Kulišek mu je djelovao »dosta slomljen«. Jednom mu je rekao da mu ništa ne ide u životu, nakon što je nekoliko puta našao pa izgubio posao.


Ispričao je da je za činjenicu da se dogodilo ubojstvo saznao istog dana preko Facebooka. Poslije ga je nazvao jedan prijatelj, pa majka, koja mu je rekla da ga je kod kuće tražila policija. Otišao je nakon toga na policiju, pitali su ga je li vidio Kulišeka, koji je u tim trenucima još bio u bijegu, no mogao im je reći samo da ga je vidio dan ranije. Dan prije ubojstva pomogao mu je iznijeti stvari iz kuće do ceste.


– Mislio sam da se seli u Rijeku. Ne znam zašto, nismo previše pričali jer je djelovao slomljen. Ranije je spominjao da će tražiti posao – objasnio je svjedok.



Zastupnica optužbe Tatjana Čarapić ukazala je psihijatrici dr. Sanji Poljarević iz zagrebačke Bolnice za osobe lišene slobode, koja je također jučer saslušana, da ima različitu dijagnozu od psihologa, donesenu istog dana, a na to dobila odgovor da »psiholozi imaju drugačije parametre«. Tužiteljica je pitala i da li se njena dijagnoza temeljila samo na razgovorima s pacijentom, te je li učinjena kakva organska pretraga. Psihijatrica je odgovorila da je nalaz CT-pretrage kod njega bio uredan, a EEG »blaže disritmičan«. »Jeste li analizirali mogućnost da Kulišek manipulira vama«, pitao je optuženikov branitelj, odvjetnik Goran Marjanović, aludirajući na to da je Kulišek mogao »odglumiti« svoje psihičko stanje. »Uvijek postoji mogućnost manipulacije, ali to liječnik zamijeti. Kod prijema pacijenta nisam imala taj dojam, a ni kasnije«, napomenula je liječnica, čija je prva dijagnoza nakon što je u bolnicu stigao iz riječkog zatvora, bila – akutni psihotički poremećaj.



Prisjetio se i da se Kulišek odselio iz roditeljskog doma i nekoliko mjeseci prije ubojstva, kada je iz kuće roditelja izbivao mjesec dana. Svjedok je najprije rekao da ne zna razlog tome, ali je poslije konstatirao da je uzrok tome bila droga, da su njegovi roditelji otkrili da uzima marihuanu, nakon što su nabavili testere, pa se s njima posvađao. U sudnici je pročitan iskaz svjedoka iz istrage, na saslušanju u tužiteljstvu prije dvije godine. Tada je izjavio kako ne zna zašto bi Kulišek ubio Jagodića, ali da misli kako se u pozadini nalaze Kulišekove psihičke smetnje, da novac ne bi trebao biti razlog jer je, koliko je njemu poznato, dug vraćen. Jučer je pomorac iz Dramlja kazao kako se 20-ak dana prije ubojstva njihovo društvo, u kojem je bio i Kulišek, našlo s Jagodićem.


– Postojao je neki dug između njih. Dino je Ivanu vratio novac, a on njemu mobitel (drugi svjedoci su ranije ispričali da mu je Ivan »zaplijenio« mobitel, dok mu ne vrati novac za drogu koju mu Dino nije isporučio, op. n.). Tada su se pomirili, Ivan je otišao svojim putem. No, u zadnje vrijeme se njih dvojica nisu baš družila – kazao je svjedok, dodajući da ne zna je li dug bio vezan za drogu i jesu li Ivan i Dino inače konzumirali drogu. Mladić je za ubijenog rekao da je, u odnosu na optuženog, bio »življi, ali mračniji dečko«. »Nosio je crnu odjeću, oblačio se darkerski, slušao je i takvu glazbu. No, nije mi se činio kao loš dečko«, ustvrdio je 23-godišnjak, koji je poznavao i Ivanovu djevojku Meriem. Kazao je da ga je Kulišek nekoliko puta nazvao telefonom dok je bio u Bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu.


– Prvi put me pitao vidim li se s Meriem. Rekao mi je da joj prenesem kako joj se ispričava – prisjetio se svjedok. Drugi put ga je nazvao i pitao je li ispriku prenio Meriem. Kulišeku, koji je tada »frfljao« i odavao dojam da je pod sedativima, prešutio je u kakvom je ozbiljnom zdravstvenom stanju nesretna djevojka.