ZAGREB – Bivši major JNA Dragoslav Gračanin posvjedočio je danas u Zagrebu, na ponovljenom suđenju za zlostavljanje ratnih zarobljenika u Kerestincu, da ga je tukao i bivši načelnik vojne Sigurnosno-informativne službe (SIS) Josip Perković.

Zbog ratnog zločina u Kerestincu, odnosno zlostavljanja zarobljenika, sudi se bivšem zapovjedniku tzv. Konačišta ratnih zarobljenika u Kerestincu Stjepanu Klariću i četvorici njemu podređenih vojnika koji su i na ponovljenom suđenju odbacili optužbe.

Gračanin, koji je na početku rata napustio JNA, uhićen je nakon što je u vojarni na Črnomercu, gdje je prije rata predavao elektrotehniku, Hrvatskoj vojsci ponudio pomoć. No, 11. siječnja 1992. završio je u vojnom zatvoru u Gajevoj ulici, gdje su ga pretukla dvojica muškaraca, čiji je identitet kasnije utvrdio. Riječ je, kaže, o »majstoru« Josipu Perkoviću, kojem se sada sudi u Njemačkoj zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, i »šegrtu« Ivanu Ivankoviću. Obojica su kao svjedoci ispitani na prvom suđenju.

Perković je na prvom suđenju posvjedočio da je nakon saznanja o zlostavljanjima naredio smjenu straže u Kerestincu i na razgovor pozvao tadašnjeg zapovjednika vojne policije Matu Laušića, koji mu je poslije rekao da se stanje sredilo i da je osnovan sanitet.

Bivši major JNA i Hrvat po nacionalnosti rođen u Beogradu, nakon Gajeve završio je u Kerestincu, gdje je prema optužnici Klarić kao zapovjednik sudjelovao u zlostavljanjima i ostalima dopuštao da to rade, propustivši spriječiti podređene da muče zarobljenike, dok su ostali kao pripadnici Hrvatske vojske, odnosno osiguranja mučili zarobljenike i nečovječno postupali.

Svjedok je zaključio kako je od zarobljavanja bio samo objekt, prvo u vlasništvu Klarića, a zatim Laušića, nakon što je Vojna policija preuzela zapovjedništvo nad Kerestinecem. Protiv njega se, kaže, nije vodio nikakav postupak, osim maltretiranja.

Raniji iskaz u kojem je opisao razna zlostavljanja u Kerestincu kojem su bili podvrgnuti on i ostali zarobljenici, Gračanin je na ponovljenom suđenju pred sudskim vijećem zagrebačkog Županiskog suda proširio novim detaljima.

»Zarobljenika izveli i ujutro vratili prebijenog«

 Jednom su, kazao je svjedok, došla dva vojnika s obilježjima HV-a kojima je stražar rekao »izaberite koga hoćete« pa su oni odabrali zarobljenika kojeg je prozvao »Sivi«, jer je bio siv od batina, izveli su ga van i ujutro vratili prebijenog.

Kada je pao snijeg, muškarac kojeg su zvali »šogor« tražio je od njih da budu sat vremena goli na snijegu. Za obavljanje nužde na 20 metara udaljenom WC-u imali su 60 sekundi, a u slučaju kašnjenja po povratku u sobu dobili bi batine.

Svjedok se prisjetio da su ih jednom stražari postrojili u sobi okrenute prema zidu, a kasnije je doznao da su to bili predstavnici iz Sabora, kojim je Klarić govorio ukazujući na zarobljenike »ovaj je bacao mine« ili »ovaj je klao«.

Za Viktora Ivančanina, jednog od petorice optuženika, Gračanin je rekao da njega nije tukao, ali je ustvrdio da je tukao ostale zarobljenike. Njegovom greškom je, kaže, 20. ožujka 1992. nakon batina prevežen u bolnicu Sveti Duh, ali je preko jednog stražara poslao poruku »vani« nakon čega su ga posjetili predstavnici Crvenog križa kojima je opisao »crnu sobu« u kojoj je bio pretučen. Kad je vraćen u Kerestinec Matan Matanović je tražio od njega da stoji iako je bio gotovo nepokretan i propao.