Ispitan i posljednji svjedok

Ježić na suđenju Nikoli Tomcu: Nisam suodlučivao o raspodjeli novca od transfera Darija Smoje

Slavica Kleva

Foto I. Tomić

Foto I. Tomić

Bivši predsjednik NK Rijeke Robert Ježić jučer je došao na sud i ponovio da mu službeni detalji vezani uz Smojin transfer nisu bili poznati, da je za ugovor saznao kada je izašao u javnost, a kasnije su o njemu pričali samo kao »financijskoj stavci«



RIJEKA  Četiri puta Robert Ježić, nekadašnji predsjednik NK Rijeke, liječničkom dokumentacijom pravdao je nedolazak na sudska ročišta u postupku koji se vodi protiv Nikole Tomca, bivšeg direktora NK Rijeka. Jučer je došao i pred vijećem kojim predsjeda sutkinja Damira Delost ponovio iskaz, istovjetan onome koji je dao tijekom istražnog postupka, ali i na prvom suđenju Tomcu prije gotovo šest godina. Općinsko državno odvjetništvo u nogometnoj sagi koja traje punih osamnaest godina, tereti Tomca da namjenska sredstva pristigla 1997. godine na račun NK Rijeke, tadašnjih 500 tisuća njemačkih maraka od prodaje igrača Darija Smoje u talijanski klub AC Milan, nije isplatio i transferirao tvrtki Tomarex Sport Trade u vlasništvu menadžera Predraga Naletilića temeljem sporazuma koji su Rijeka i Naletilićeva tvrtka sklopili mimo službenoga transfera. Novac namijenjen tvrtki Tomarex Sport Trade Tomac je, kaže se u optužnici, koristio  protivno njihovoj namjeni i tako pribavio korist za HNK Rijeku.


Siromašan klub


I u ponovljenom postupku ispitan je niz svjedoka tadašnjih čelnika NK Rijeke, između ostalih Žarko Tomljanović, Ivan Frančišković, Franjo Šoda, Janko Povše, Duško Grabovac, Miroslav Uljan, Ivan Štokić. Stalna sudska vještakinja Diana Tomljanović Butković svjedočila je o spornim fakturama, a na sljedećoj raspravi bit će dopunski saslušana o nerazjašnjenoj temeljnici za knjiženje u kojoj se spominje pozajmica na dan 31. prosinca 1999. godine. Tomčev odvjetnik Velimir Došen inzistirao je na ponovnom saslušanju Hrvoja Šarinića, ali je odustao kada je medicinskom dokumentacijom potvrđeno da je teško bolestan i da naprosto ne može svjedočiti, ne samo fizički nego i psihički. Premda se Ježić nekih detalja iz  tih vremena kada je obnašao čelne funkcije u nogometnom klubu, između ostalog 2003. godine i predsjednik Kluba, ne sjeća, ostao je dosljedan svemu što je i do sada iskazivao kao svjedok. 


– Službeni detalji vezano za transfer Smoje meni nisu bili poznati, nisam vidio sporazum kada je sačinjen, o njemu sam doznao kasnije kada je i javnost o tome obaviještena. Sjećam se da je transfer izveo tadašnji predsjednik Kluba Franjo Šoda  i da je smijenjen zbog nezadovoljstva transferom. Nisam našao ugovor  sačinjen s Tomarexom, ali je točno i to da ukoliko postoji potreba, a za tadašnji NK Rijeku mogu reći da je bio »siromašan klub«, tada se namjenska sredstva mogu iskoristiti za prioritete u klubu, na primjer plaćanje vode, struje, za igrače, nastavio je Ježić. Na pitanje zamjenika općinskog tužitelja Igora Vrankovića  je li ikada donijeta odluka o raspodjeli tih spornih 500 tisuća njemačkih maraka, Ježić se nije mogao sjetiti. »Transfer je proveden 1997. godine, a nije mi poznato je li bila donijeta odluka kojom se određuje iznos ispod kojeg se ne bi mogao realizirati transfer«, kazao je Ježić.  Zamjenik općinskog tužitelja ga je zatim pitao kada je saznao za novac i transfer. 




– Teško mi je reći, ali vjerojatno  onda kada je sve postalo javno i kada je zapravo sve bilo provedeno. Ali nisam sudjelovao u donošenju odluke o raspodjeli tih novaca, rezolutno je odgovorio Ježić. 


Rješavanje »repova«


Svjedoku je nadalje predočen zapisnik sa sjednice Izvršnog odbora Kluba održane u travnju 2002. godine na kojoj se raspravljalo kako riješiti problem koji se pojavio, dug prema Tomarexu. – To je bilo puno kasnije od nastanka obveze i koliko se sjećam, na sjednici se nije raspravljalo o nastanku obveze i tko je donio odluku o raspodjeli sredstava već kao o financijskoj stavci i kako riješiti problem. Kao predsjednik sam zatražio stručna i pravna mišljenja o poziciji kluba u tom problemu jer su postojale indicije, odnosno postavilo se pitanje valjanosti  predmetne obveze, ali mislim da taj problem nikada konačno nije riješen, rekao je Ježić, ali se nije mogao sjetiti je li se razgovaralo o valjanosti prve isplate Tomarexu u iznosu 364 tisuće njemačkih maraka i je li o tome razgovarao  s Ivanom Frančiškovićem, jednim od čelnika NK Rijeke. 


– Kada sam postao predsjednikom 2003. godine  tražio sam fakturu Tomarexa jer sam htio razriješiti »repove«, dodao je Ježić. Na pitanje odvjetnika  Došena  je li Tomac mogao donijeti samostalnu odluku o raspodjeli 500 tisuća maraka, Ježić je odgovorio da je s jedne strane  mogao, ali je komunikacija postojala s drugim tijelima kluba i redovito se izvještavalo  o troškovima što je bio uobičajen način rada. 


– On jest bio prvi operativac i imao je  određen oblik samostalnosti ali to je samo načelan stav, odgovorio je svjedok. Tomac je imao primjedbe na Ježićev iskaz navodeći da je predsjedništvu podnosio tjedna, mjesečna i godišnja financijska izvješća. 


– Predsjedništvo se sigurno nije sastajalo na tjednoj bazi, a od jedne do druge sjednice predsjedništva direktor je samostalno donosio odluke na koji način će raspoređivati sredstva, što je prioritet, odnosno što mu je bitno. Moguće je da je direktor kluba o tome obavijestio predsjednika kluba, odgovorio je Ježić, nakon čega je otpušten iz sudnice. Suđenje se primaklo samom kraju, osim financijske vještakinje za sljedeću raspravu se očekuju završne riječi tužitelja i obrane.