SPLIT – Neobično je to naše, hrvatsko, pravosuđe. I to najblaže rečeno, jer “čudnovatih” odluka ima u svim fazama postupka. Kod presuda, po pitanju visine sankcije, javnost i sama može izvući neke zaključke (najnoviji primjer iz Zagreba, gdje je stanoviti provalnik za krađe iz vila stanovitih “zaslužnih” pojedinaca dobio četiri godine zatvora, dok je u Splitu svojedobno stanoviti bivši policajac dobio četiri godine i 11 mjeseci za ubojstvo), u ranijim fazama postupka neke odluke često ostanu nepoznate široj publici.

Pa je stoga zanimljivo usporediti dva recentnija slučaja, po pitanju odluka o produljenju istražnog zatvora. Tako je u Splitu određen istražni zatvor za 23-godišnjeg Jozu Čabraju, osumnjičenog da je ubio Marina Matijaša (20) u nedjelju ujutro u Kaštelima. Čabraja je priznao da je pucao, no brani se da je potegnuo okidač “u strahu” te da nije htio ubiti mladića. Riječ je inače bila o dogovorenom fizičkom obračunu dvije skupine mladih Kaštelana, ukupno je u Kaštel Novom gdje je došlo do tragedije bilo preko 20 mladića, koji su trenutno u statusu svjedoka koje tek treba ispitati tužilaštvo. No, Čabraji je određen boravak iza rešetaka po dva osnova: zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja djela. Zasad ništa neobično, no intrigantni detalj došao je od samog Čabraje: ponudio je naime (mimo neke posebne intervencije svog branitelja, barem u sudnici) jamčevinu u iznosu od 350 tisuća kuna (ili nekretninu te vrijednosti), što je sudac i prihvatio!

I radio je zapravo po naputku viših instanci: već neko vrijeme, doznajemo u splitskoj “palači pravde”, postoji usmeni nalog da se u svakom mogućem slučaju pritvaranje zamijeni za jamčevinu! Jer, tvrde naši sugovornici da im je tako obrazloženo, boravak osumnjičenih u pritvoru košta državu, dok kod određivanja jamčevine uvijek postoji (sretna) varijanta po kojoj se prekrše uvjeti jamstva te novci ostaju u državnom proračunu!

U ovom konkretnom slučaju je međutim situacija malo zamršenija. U redu, ukoliko Čabraja pokuša utjecati na svjedoke i za to tijela kaznenog progona doznaju (makar je to prilično teško za povjerovati), slijedi mu povratak u zatvor, a ostaje i bez 350 tisuća kuna. Takozvana win-win situacija, ali što ako Čabraja (kojem je istražni zatvor, podsjetimo, određen i zbog opasnosti od ponavljanja djela) nekoga usmrti tijekom boravka na slobodi? Nije nemoguće, jer u Kaštelima je situacija naelektrizirana, napadi iz osvete apsolutno nisu isključeni. Zaključak je dakle da ljudski život vrijedi otprilike tih 50-ak tisuća eura.

Drugi je slučaj županice (još uvijek) Marine Lovrić-Merzel. Iza rešetaka je već nekoliko mjeseci, a nedavno je i produljen boravak u zatvoru, jer nije ispitano još nekoliko svjedoka od njih preko stotinu. Koliko god bila kriva ili nevina za kaznena djela (iz gospodarskog kriminala) za koja se sumnjiči, koliko god se to moglo percipirati kao “pogodovanje” sisačko-moslavačkoj županici, ipak se nekako čini logičnim da se njena svojedobno ponuđena jamčevina od dva milijuna kuna objeručke prihvati. Ako je naime već takva praksa pa se jamčevina prihvaća i osumnjičenima za ubojstvo…