Ostao bez 150.000 kuna

Dvojac umirovljeniku ukrao životnu ušteđevinu glumeći policajce

Vanja Vesić

Umirovljenik Ivan Vorih iz zagrebačkog naselja Prečko pogriješio je što je u stan pustio lažne policijske inspektore. Glumili su da trebaju napraviti popis serijskih brojeva novčanica kakve su tobože pronađene pri uhićenju lažnih maserki



ZAGREB Nesretni 73-godišnji umirovljenik Ivan Vorih ostao je bez 150 tisuća kuna životne ušteđevine nakon što je u utorak pustio u stan dvojicu nepoznatih muškaraca koji su se lažno predstavili kao policajci u civilu na zadatku! Glumili su policijske inspektore i da trebaju njegovu pomoć u prepoznavanju lažnih prodavačica masažnih pomagala koje su uhitili. Nažalost, 73-godišnjak, stanar zgrade u zagrebačkom naselju Prečko povjerovao je nepoznatim ljudima koji su mu na ulazu pokazali »legitimaciju«, po svemu sudeći lažnu ispravu nalik na policijsku.


Beskrupulozni prevaranti imali su već unaprijed lukavo smišljeni scenarij i najvjerojatnije saznanja da žrtva ima novac u kući. Glumili su da trebaju napraviti popis serijskih brojeva novčanica kakve su tobože pronađene pri uhićenju lažnih maserki, požalio se Vorih, i ispričao nam detalje nemilog događaja.


– Došla su dvojica na vrata i kazali mi da su policajci i da bi sa mnom trebali porazgovarati. Pokazali su mi svoje isprave i ja sam ih pustio. Nisam ništa posumnjao. Bili su to mladi ljudi u ranim 30-im godinama života, jedan od njih s bradom. Sve je to trajalo manje od 15 minuta. Sjeli smo i onda su mi rekli da su uhvatili žene koje po kućama prodaju masažne uređaje i onda pokradu ukućane. Htjeli su da pođem s njima u postaju na prepoznavanje i obećali da će me vratiti doma. Ja sam baš jedan takav uređaj kupio prije dvije, tri godine od prodavačica koje idu od vrata do vrata. Evo ga tu pored kreveta, sigurno je da su ga ta dvojica primijetili, pokazao nam je Vorih na aparat i nastavio:




– To je trebala biti neka veza, da je riječ o istim ženama, a ja sam im trebao pomoći. Sada ispada da su ti lažni policajci i te žene ista družina. Sve su znali i smislili. Tražili su novac da popišu brojeve. Imao sam novčanice u eurima, više od 20 tisuća i dao im ih. U međuvremenu smo se dogovarali za odlazak u postaju. Oni su novac trebali odnijeti u policiju da ga usporede. Trebao sam se obući, a kako teško hodam zbog operacije na nozi, rekao sam im da mi trebam neko vrijeme da se pripremim. Jedan od njih rekao mi je da se obučem i da onda možemo krenuti. Drugi je već otišao iz stana i čekao vani u autu. Izašao sam iz stana na hodnik, a još me prvi čovjek upitao trebam li pomoć. Rekao sam da toliko mogu sam. Ipak sam na prvom katu. On je produžio do kolege. Kad sam izašao iz zgrade na ulici, nije bilo nikoga. Nije bilo ni njih, ni auta. Shvatio sam da sam pokraden. Odmah sam nazvao kćerku da dođe po mene i da odemo na policiju, rezigniran je bio Vorih i dodao:


– Ostao sam bez novca, no tko zna što se još moglo dogoditi, s obzirom na to kakve sam ljude pustio u kuću, zaključio je naš sugovornik koji je radni vijek proveo kao bravar i zavarivač. Zbog zdravstvenih razloga uslijed otežanih uvjeta rada morao je ranije u mirovinu. Životna ušteđevina trebala je ostati za skromne umirovljeničke dane. Nažalost, sve je nestalo u 15 minuta.