Oslobađajuća presuda

Bivši direktori Industrijske zone Kukuljanovo i Brodomaterijala Josip Rechner i Mile Biondić nisu zloupotrijebili ovlasti

Slavica Kleva

Foto: Marko Gracin

Foto: Marko Gracin

Rechner i Biondić oslobođeni su optužbe da su s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske grubo prekršili zakon i pravila poslovanja u pogledu uporabe i upravljanja imovinom



RIJEKA Za 75-godišnjeg Josipa Rechnera, bivšeg direktora Industrijske zone Kukuljanovo, i 64-godišnjeg Milu Biondića, bivšeg direktora Brodomaterijala, vijeće kojim je predsjedala sutkinja Mladenka Paro Rudić, donijela je oslobađajuću presudu za optužbu da su kao odgovorne osobe u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi za svoju i drugu pravnu osobu grubo prekršili zakon i pravila poslovanja u pogledu uporabe i upravljanja imovinom, a prema državnim proračunima uskratili sredstva koja im pripadaju.



– Postoji materijalna dokumentacija u vidu sporazuma iz kojeg je razvidan pravni posao između Brodomaterijala i Grada Bakra kojim se kompenzira dio duga komunalne naknade prema Brodomaterijalu, a da se pritom zemljište nije prenijelo u vlasništvo Grada Bakra. Čak da se i prenijelo, isto je bilo višestruko opterećeno hipotekama. Dio predmetnog zemljišta od strane Brodomaterijala kasnije se prodaje trećim osobama i Biondić mora znati da je to zemljište dio pravnog posla s Gradom Bakrom po cijeni koja je ispod cijene koja je sukladno propisima trebala biti određena.


Branitelji ističu da nema pravnog kontinuiteta u novom Kaznenom zakonu što se tiče postupanja okrivljenika budući da zakonski opis navedenog kaznenog djela kriminalizira samo ona protupravna postupanja primjerena pribavljanju protupravne imovinske koristi, a koja govore o pribavi koristi »sebi ili drugoj osobi«.




I u postupanju Josipa Rechnera očituje se povreda tuđih imovinskih interesa, znao je da ne postoji zakonsko uporište kao niti odluka čelnika Grada Bakra kojima je ovlašten da za komunalne doprinose sklapa ugovore s trećim osoba. Usprkos tome, postupa na štetu Grada Bakra koji je s druge strane i većinski vlasnik Industrijske zone koju kao odgovorna osoba zastupa Rechner – kazala je između ostalog zastupnica optužnice.



Ovom nepravomoćnom presudom u kojoj je zapravo sutkinja prihvatila pravni stav branitelja optuženih da nema pravnog kontinuiteta, stavljena je točka na inkriminacije koje sežu u daleku prošlost, poslovanje između spomenutih pravnih subjekata prije dvadesetak godina. Optužnicom je bio obuhvaćen i nekadašnji gradonačelnik Grada Bakra Marjan Los koji je u međuvremenu preminuo pa inkriminacije iz optužnice iz 2009. godine, a nakon, kako je naglasio Biondićev odvjetnik Saša Jelušić, vrlo aljkave istrage, izmjenom zakonskih odredbi nemaju pravnog kontinuiteta.


Proveli kompenzaciju


– Jedini zakoniti ishod ovog kaznenog postupka može biti presuda kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe. Manjkavo i površno provedeni istražni postupak te potom bez potrebne dublje pravne analize odluka vijeća o potvrđivanju optužnice, dobili su ovo viđenje u situaciji da se kroz dokazni postupak moralo utvrđivati neke činjenice koje su po prirodi stvari trebale biti utvrđene ili u predistražnom ili u istražnom postupku. Držim da kroz ocjenu nepostojanja pravnog kontinuiteta, kako je to gore obrazloženo, sud nema niti potrebe ulaziti u analizu provedenih dokaza – između ostalog je u završnim riječima apostrofirao odvjetnik Jelušić.



– U pogledu ugovora od 31. svibnja 1996. godine, Rechner nije niti prodavatelj niti kupac pa stoga nije jasno na koji bi to način okrivljenik postupao protivno Zakonu o trgovačkim društvima. U pogledu ugovora što ga je Industrijska zona sklapala s pojedinim društvima koja su kupila zemljište na području Industrijske zone, potrebno je istaknuti da Industrijska zona d.o.o. jest komunalno društvo kojemu je isključivo posao briga i održavanje Industrijske zone Kukuljanovo.


Drugo, Industrijska zona naplatila je naknadu za komunalno opremanje predmetnog zemljišta te naplaćenu naknadu doista i upotrijebila za iste radove, postupila je u okviru vlastite djelatnosti, vlastitih ovlaštenja, uprihodila je predmetnu naknadu potrebnu za uređenje zemljišta, upravo po svom zaduženju – naglasio je Rechnerov odvjetnik Saša Poldan.


– Dakle, Rechner nije prodao, nije niti kupio, a niti opteretio predmetno zemljište. Štoviše, postupljeno je i zakonito i savjesno, a sve poduzete radnje izvršene su u interesu Industrijske zone kao pravne osobe kojom je rukovodio Rechner kao odgovorna osoba – kazao je u Poldan u završnom pledoajeu, dodavši da državni odvjetnik pokušava drugačije tretirati i činjenično proširiti optužnicu, no jasno je da je to nemoguće.



Optužnicom su se Rechner i Biondić teretili da su u svibnju 1996. godine sklopili sporazum kojim Brodomaterijal, radi namirenja duga komunalne naknade, prenosi Gradu Bakru u vlasništvo nekretnine ukupne površine oko 20 tisuća četvornih metara po cijeni od 21 njemačke marke za četvorni metar, uz obvezu izdavanja tabularne isprave radi prijenosa prava vlasništva. Krajem iste godine proveli su kompenzaciju kojom je u korist Brodomaterijala otpisan iznos od gotovo 900 tisuća kuna duga komunalne naknade na ime ulaganja u opremanje zemljišta premda to zemljište nije prenijeto u vlasništvo Gradu Bakru, čime je protupravno okorišten Brodomaterijal, a u korist Brodomaterijala priznata vrijednost zemljišta od 29 njemačkih maraka po četvornom metru.



– Kada bih htio biti ciničan i sarkastičan, onda bih zlobno mogao primijetiti da ovlašteni tužitelj kontinuitet navodnog protupravnog postupanja koje je ranije bilo opisano u Kaznenom zakonu iz 1997. godine, u Kaznenom zakonu iz 2013. godine nije jedino pronašao u kaznenim djelima protiv života i tijela, no kako se isti sarkazam treba nastojati izbjeći, onda se nažalost samo može zaključiti da ovlašteni tužitelj nije realno procijenio niti provedene dokaze niti precizno i pravno osnovano ispitivao kontinuitet, zapravo, njegovo nepostojanje, jer da je to počinjeno onda bi jedina zakonita odluka ovlaštenog tužitelja bila odustanak od daljnjeg kaznenog progona – zaključio je Biondićev odvjetnik Jelušić u završnim riječima.


Protupravno postupanje nema kontinuitet niti u jednome od tri kaznena djela koje je ovlašteni tužitelj spominjao tijekom ovog postupka, sudska praksa kao i odluka Vrhovnog suda RH-a primjenjuje se vrlo precizno i nedvosmisleno, o postupanju pravnog interesa za navodno kazneno djelo može se govoriti jedino isključivo kada počinitelj, u konkretnom slučaju Biondić, prouzroči štetu onoj pravnoj osobi, konkretno Brodomaterijalu, o čijim se imovinskim interesima bio dužan brinuti. Kako činjenični supstrat optužbe nitko nije mijenjao, jasno je da Biondić nije oštetio Brodomaterijal, već suprotno, svojim je postupanjem navedenom društvu pribavio stanovitu imovinsku korist.


Ne postoji ni kazneno djelo utaje poreza, da su navodno na ime djela kupoprodajne cijene uskratili državnom proračunu RH iznos od 61.140,17 kuna. Vrhovni sud RH govori o »poreznoj obvezi velikih razmjera« samo i jedino u slučaju kada vrijednost porezne obveze prelazi iznos od 600 tisuća kuna, što nije primjenjivo na konkretan slučaj – objasnio je na kraju Jelušić.



Radi namirenja potraživanja Grada Bakra s osnove komunalne naknade prema Brodomaterijalu, Rechner i Biondić su se teretili da su proveli prodaju dijela zemljišta od nešto više od 18 tisuća četvornih metara koji je u vlasništvu Brodomaterijala. Tužitelji su tvrdili, uz fiktivno ugovaranje kupoprodajne cijene od 21,17 DEM po kvadratu te zasebno sklapanje ugovora o komunalnom doprinosu između Rechnera za Industrijsku zonu i navedenih kupaca na iznos od 18,83 marke po četvornom metru, da je prikrivana stvarna cijena od 40 maraka. Ispitani kupci zemljišta potvrdili su da su sklapali ugovor s Rechnerom, a ne Biondićem. Rechner i Biondić teretili su se i za oštećenje državnog proračuna RH za 61 tisuću kuna pri obračunu i uplati poreza na promet nekretnina na ime dijela kupoprodajne cijene prikazane kroz fiktivne ugovore o komunalnom doprinosu.


Dokaz nije zakonit


S obzirom da je cijeli predmet vještačio vještak knjigovodstveno-financijske struke koji je u međuvremenu istupio iz reda sudskih vještaka, a obrani nije bilo omogućeno da se isti ispita, odvjetnik Jelušić smatra da i taj nalaz ne predstavlja zakoniti dokaz pa se na njemu sudska odluka ne može temeljiti. Iz razloga nevažnosti, sudsko vijeće je odustalo od provođenja novog knjigovodstvenog vještačenja na okolnost stvarnog iznosa novca po osnovi komunalne naknade i iznosa manje plaćenog poreza te umanjenja obveze plaćanja komunalne naknade.


– Industrijska zona iz tih je ugovora realizirala sva sredstva, a također je sve obveze koje je Industrijska zona imala i izvršila – kazao je Rechner.


– Vezano za optužnicu koja se odnosi na period mog rada 1996. i 1997. godine gdje se navodi da sam direktor poduzeća, rekao bih da sam ga vodio i zastupao po svim pravilima i pozitivnim propisima. Nisam postupao protivno zakonu, za što me se tereti, i držim da je pogrešno u optužnici navedeno da sam svojim postupanjem oštetio Društvo već upravo suprotno, nastojao sam smanjiti obveze dobavljača i Grada Bakra. Netočno je da je Brodomaterijal kod sklapanja kupoprodajnih ugovora navodio fiktivne cijene pa tako postupanjem nisam oštetio Brodomaterijal već vodio brigu o interesu Društva – kazao je na kraju optuženi Biondić.