Utjecala je na policijskog službenika, a kao službena osoba u cilju da se pogoduje Golemoviću. Za to je od Golemovića primila na dar dizajnersku ogrlicu od bijelog zlata vrijednu najmanje 300 eura, kazala je u završnom govoru Čulina
RIJEKA Okončana je glavna rasprava u ponovljenom sudskom postupku bivšoj pazinskoj državnoj odvjetnici Davorki Smoković, vezano uz inkriminacije protiv nje u velikoj korupcijskoj aferi Ipsilon koju je riječki USKOK otkrio davne 2009. godine. Objava presude zakazana je za idući četvrtak. Davorka Smoković se tereti da je »kao službena osoba s ciljem da drugoj fizičkoj osobi pribavi neimovinsku korist iskoristila svoj položaj i ovlasti te time sebi pribavila imovinsku korist«, navela je u izmjenjenom činjeničnom opisu optužnice zamjenica ravnatelja USKOK-a, Sajonara Čulina.
– Mislim da je nesporno da je svjedok Golemović znao za poduzimanje službenih radnji te tražio od optužene da vrši utjecaj na tijek i rezultate tih izvida. Ključ svega je bila optužena koja je postupala po njegovim zahtjevima i to nekoliko puta. Utjecala je na policijskog službenika, a kao službena osoba u cilju da se pogoduje Golemoviću. Za to je od Golemovića primila na dar dizajnersku ogrlicu od bijelog zlata vrijednu najmanje 300 eura, kazala je u završnom govoru Čulina. Obrana pak smatra kako i sam taj opis kaznenog djela nije dokazan, da nije dokazano vrijeme niti razlog davanja ogrlice.
Znak pažnje
– Ne smatra se krivom u odnosu na izmijenjenu optužnicu i ostajem pri svojoj obrani. Sve ovo nema nikakvog smisla. Niti u jednom trenutku nisam potaknula policijskog službenika da ne obavi radnje koje bi morao. Na njega nisam niti mogla utjecati jer tko je on bio u postupku ako ga vodi USKOK. Još bih rekla da je ipak bio toliko pošten jer je rekao da ja od njega nikad nisam tražila da obavi radnju koju nije smio. Nikad ni za koga nisam posredovala niti pogodovala i uvijek bih nekom ljudski pomogla u smislu da mu se ne »pakira«, kazala je u svoju obranu optužena Smoković. Dražen Golemović, koji je prije toga dao svoj iskaz, ovoga puta kao svjedok, iskazivao je kako od Smoković nije tražio da utječe na policijskog djelatnika.
»Da pozdravim najpošteniju i najhrabriju ženu Istre«, započeo je Golemović jedan od razgovora u kojem ju je kasnije upitao: »Jesu li još nabrušeni na mene?«. Objašnjavao joj je tada kako ništa nije svjesno htio sakriti, aludirajući na provedeni porezni nadzor, kao i da zbog neplaćenih poreznih stvari ne znači da je kriminalac. U drugom telefonskom razgovoru rekao je: »Pa da čujem kako je moja prijateljica«, da bi joj u nastavku predložio da popiju kavu, dok joj je u jednom od razgovora kazao: »Vi ste prekrasna osoba. Ne želim da zbog mene netko ima problema. Imao sam potrebu da vam to kažem«.
– Samoinicijativno je otišla razgovarati s njime. Znam da ga je uvijek branila i govorila o njemu u superlativu, a ja sam joj rekao da ne smatram da je tako i da vrši pritisak. Nisam joj rekao da ide s njim pričati jer sam znao da se tu ne može ništa napraviti. Kasnije sam joj rekao da to nije trebala napraviti, da je to kontraproduktivno i njoj na štetu. Ogrlicu sam joj poklonio kao znak pažnje na jednoj večeri jer smo bili dobri. Ogrlicu sam joj dao od srca… Takav sam. Ne mogu se sada sjetiti gdje je to bilo. Čini mi se za Božić, ali se ne mogu sjetiti koje godine, posvjedočio je Golemović.
Telefonski razgovori
Dan ranije su preslušani tajno snimljeni razgovori iz kojih je bilo jasno kako su se Smoković i Golemović čuli u više navrata, kao i da ju je često nazivao pitajući je gotovo uvijek što ima novoga te je pozivao na kavu. Niz razgovora započinjao je vrlo suptilnim uvodom da bi se kasnije raspitivao u kojoj je fazi rad istražitelja te je li čula kakve novosti.
Preslušan je i podulji telefonski razgovor koji je Davorka Smoković vodila s policajcem PU Istarske koji je radio na slučaju Golemović.
