Tako blizu, a tako daleko

Trofej ostao san: Odbojkaši Rijeke poraženi u finalu Kupa od kaštelanske Mladosti

Kristian Sirotich



KAŠTEL STARI Niti iz četvrtog pokušaja odbojkaši Rijeke nisu uspjeli dohvatiti prvi klupski trofej u povijesti. Po drugi put u posljednjih devetnaest godina od Riječana su u finalu Kupa bolji bili odbojkaši kaštelanske Mladosti, no za razliku od onog riječkog finala iz 1999. godine odigranog pred prepunim tribinama trsatske dvorane, ovoga puta nadigrali su ih pred domaćim gledateljima u dvorani u Kaštel Starom.


Točno 85 minuta trebalo je domaćoj momčadi da opravda ulogu apsolutnog favorita. Činjenica da nisu u idealnom natjecateljskom tonusu, kao i ponešto ozlijeđenih igrača, bili su prevelik teret na leđima gostujuće močadi, koja je unatoč svemu odigrala prilično kvalitetnu partiju. Kaštelani jesu pobijedili uvjerljivo, ali su se za pobjedu i svoj treći Kup u klupskoj povijesti (prvi nakon 2010. godine) morali itekako pomučiti u svim trima setovima.Riječani mogu žaliti što su iznova ostali bez trofeja, mogu žaliti što utakmica nije odigrana u njihovoj dvorani ili u nekom drugom, za njih povoljnijem terminu, ali si za zbivanja na parketu Gradske dvorane u Kaštel Starom malo toga mogu predbaciti. Rezultatski su napavili maksimalno koliko su u ovom trenutku mogli. Doduše, možda su na kontu mogli imati poneki poen više, možda su osvojenim setom utakmicu mogli odvesti u još neizvjesnije vode, što već spada u sferu »što bi bilo kad bi bilo«. Jednostavno rečeno, pobijedila je – bolja momčad, koja je znalački iskoristila svoju prednost u visini, veću individualnu kvalitetu i bolju natjecateljsku formu.

Nesiguran prijem


Riječani su odlično branili polje i pohvatali čitav niz teških lopti, kvalitetno su servirali i manje griješili na početnom udarcu (14-8), imali su samo tri neforsirane pogreške više od domaćina (6-9), koji su blokom (10-7) i servisom (8-7) osvojili neznatno više poena. No, pobjeda je ipak bila miljama daleko jer gostujuća momčad nije uspjela ono što je za rukom polazilo domaćim serverima. Primačka linija Riječana nije  imala dovoljno sigurnosti, a bez kvalitetnog prijema morala je izostati i adekvatna rekacija u napadu. Odlična kaštelanska momčad te je prilike vješto koristila pa nisu ulazili u probleme čak niti onda kada je rezultatski zaostatak za Riječanima bio značajan, kao što je to bio slučaj na otvaranju drugog (3:11) ili trećeg seta (0:6). Te svoje odlične dionice gosti jednostavno nisu uspjeli oplemeniti.


Najbolju partiju momčad Velimira Liverića pružila je u prvom setu, kada su dvama odličnim servisima Luke Osojnaka uhvatili rezultatski priključak na otvaranju (6:6) pa dvama poenima Luke Lasića stigli do tri poena prednosti (10:7) nakon odličnih servisa Deana Cibića, koja su odličnom igrom Danijela Juršića i maksimalnim angažmanom u obrani uspjeli održati do same završnice (23:20) natjeravši domaćine i na veći rizik i više grešaka na servisu, ali i na nekoliko neočekivanih pogrešaka u polju. Imali su Riječani svojih prilika privesti dionicu kraju, ali Osojnak i Fran Pavlović nisu uspjeli proći pored bloka Stipe Perića, a na dvije riječke set lopte, koje su izborili Jurišić i Cibić, domaćini su kvalitetno reagirali. A nakon što je odlični Kolumbijac Andres Felipe Ruiz jednim od svojih sedam blokova donio Kaštelanima prvu set loptu, Osojnakov je smeč završio izvan granica igrališta. I domaćini su odahnuli.


Istopljena prednost


Šokantni gubitak prve dionice nije Riječanima oduzeo vjeru da mogu u Kaštel Starom napraviti čudo pa su čudesno otvorili drugi set. Sjajna serija servisa Marka Ličine i nekoliko odličnih reakcija njegovih sugirača natjerali su domaćeg trenera Ivana Rančića da prije tehničkog predaha iskoristi oba svoja »time outa«. Riječani su poveli 10:2, potom i 11:3, ali nije bilo dovoljno. Ljutita Rančićeva upozorenja da »konačno počnu igrati« urodila su plodom, servisi Nikolaja Ščerbakova i najboljeg igrača utakmice Filipa Šestana napravili su pravi dar mar u riječkim redovima, kao i blokovi razigranog Felipe Ruiza. Prednost se topila i istopila, baš kao i ona ostvarena na otvaranju trećeg seta, kada je Ličina iznova svojom serijom servisa odveo Riječane na 6:0. Pokušao je gostujući trener u trećem setu primačku liniju osnažiti ozlijeđenim Ivanom Đorđevićem, ali nije išlo. Do tehničkog time outa prednost je otišla na stranu domaćina (12:11) kojima je na taj način put do novog trofeja bio otvoren.Riječani si zaista malo što mogu predbaciti, silno su željeli osvojiti trofej, voljni moment i borbenost bili su na zaista visokoj razini. Međutim, za pobjedu nad Kaštelanima je trebalo ipak malo više od gotovo fanatične borbenosti.