Grad bi trebao odlučiti koji bi sportovi trebali dobiti bolji tretman, a predsjednici klubova bi morali odgovarati za rezultat – kaže Tončinić
RIJEKA Livio Tončinić, predsjednik Ženskog odbojkaškog kluba »Rijeka«, na čelu najtrofejnijeg riječkog loptačkog kolektiva nalazi se od 1987. godine.
Prošle su godine, Tončinić je postao najuspješniji predsjednik u Rijeci, osvojili 17 trofeja, Interligu, uveo je klub među 12 ekipa u Ligi prvaka. Najuspješniji bez ikakve konkurencije. Sa šezdeset i jednom godinom na leđima sustigli su ga i bolovi u leđima, kao što bi i on rekao, u pitanju su godine sjedenja i JMBG na osobnoj iskaznici.
– Već sam 24 godine na čelu kluba. Igračice koje danas igraju nisu se niti rodile kada sam postao predsjednik – našalio se Tončinić. – Samo malo da razmislim? Koje je ono godište Magda Maras? 1985.? A Paola Došen? 1988.? Dakle, jedino se Magda rodila kada sam došao na čelnu poziciju u klubu. Zanimljiva je to priča.
O vašem dolasku na mjesto predsjednika? – Pokojni Dragan Stojanov, koji je tada bio predsjednik kluba, ujedno je bio šef rengenologije u Rijeci. Bio je teško bolestan i rekao mi je: »Livio, dođi na skupštinu«, samo što ja nisam znao da je u pitanju izborna skupština. Za vrijeme skupštine samo je rekao da bi bilo dobro da budem predsjednik, svi su digli ruke i prije nego što sam znao što se događa, postao sam predsjednik.
Ostao sam kao… Poslije sam mu rekao da mi je smjestio, a on je rekao da se ne brinem jer da ću dobro obavljati posao. Ženska ekipa je bila u fazi ispadanja iz Prve lige, a odbojkaši su igrali Drugu ligu. Tada je muški i ženski kolektiv bio pod istom kapom.
U hrvatsko prvenstvo smo već ušli kao odvojeni klubovi. Volim ovaj sport jer sam se njime i bavio, a to mi je bio dobar ispušni ventil. Tada je financijska situacija bila bolja, bilo je više novaca, zahtjevi igrača i igračica bili su manji. Tada su igračice trenirale tri puta tjedno, dva treninga dnevno uvedena su tek negdje iza 1996. godine.
Sponzor
Rekli ste da vam je ovo prvenstvo najdraže? – Poznato je da smo već lani na pola sezone ostali bez sponzora. »Split« je već tada imao dobru ekipu i više novaca od nas. Tada smo bili prvi, a u međuvremenu smo ostali bez gotovo čitave prve postave.
U prvom mjesecu ove sezone otišle su tri igračice. Naknadno smo prekinuli suradnju s Mijom Todorović i Katerinom Černjekom. Moram naglasiti da smo samo posljednjih mjesec dana od njih tražili da dvaput tjedno dolaze ujutro na trening i bili smo im spremni izaći u susret s ranijim terminima. Ako su sve igračice uskladile fakultet s odbojkom, mogle su i one.
»Rijeka« se po broju domaćih trofeja izjednačila s »Mladosti«? – Sigurno da nam godi taj podatak jer biti godinama u samom vrhu hrvatske odbojke sugerira da sve što smo radili, dobro smo radili. Struka mora odraditi pravi posao i bez nje i ljudi koji rade u klubu ne bi bilo rezultata. Imamo dobru suradnju s ostalim klubovima u Županiji. Kada netko iskoči, logično je da proba u »Rijeci« pa ako nije za »Rijeku«… To dobro funkcionira.
Ima li naznaka za generalnog sponzora?– Ove godine moramo to riješiti ako želimo imati ekipu koja će se boriti za naslov prvaka Hrvatske. Način na koji smo osvojili naslov ove sezone može se dogoditi jednom u životu. Ne daj Bože da se jedna igračica prehladila jer ne bismo pobijedili nikoga, a kamoli »Vukovar«.
Koliko bi novaca trebao donijeti sponzor? – Riječ je o iznosu između 600 i 700 tisuća kuna, koliko smo s bonusima za trofeje dobivali od »Kvarner osiguranja«. Tada smo mogli normalno funkcionirati. Nadam se da ćemo sve riješiti prije prijelaznog roka odnosno sedmog mjeseca. Ne smije nam se dogoditi da u novu sezonu uđemo bez glavnog sponzora jer nećemo moći funkcionirati. To neću dopustiti.
Nagrade
Koliko iznosi ukupni dug kluba? – Ostala su određena dugovanja prema igračicama. Ovako iz glave, u pitanju je iznos od oko 350 tisuća kuna. Najviše nas je pogodilo smanjenje nagrada na razini Grada i Županije. Od Županije smo za prvenstvo znali dobiti 500 tisuća kuna, a za Kup 250 tisuća kuna.
Sada je ta nagrada simbolična. Kada radimo budžet, moramo te nagrade za osvojene trofeje unaprijed uračunati u njega na početku sezone jer ne možemo dovesti igračice usred sezone i taj novac nam je nužan. Odlaskom sponzora i smanjivanjem nagrada ostali smo bez skoro milijun i tristo tisuća kuna.
Kako vratiti dugovanja? – Sada je drugačija situacija. Ovo je domaća ekipa i svi na nas gledaju sa simpatijama. Puno je lakše sada pokucati na vrata i tražiti neko sponzorstvo. Zvučite optimistično. Uoči sezone 2007./2008. najavili ste odlazak. Zašto ste ostali?
– U tom trenutku je bila teška situacija, a iz godine u godinu smo imali sve više problema. Ne bi bilo fer da nekome tko će me naslijediti ostavim dugove jer bi onda to bila moja ostavština. Mrlja na kraju svega. Ne bi bilo dobro da sam otišao kada se brod počeo ljuljati. Do kada mislite biti na kormilu kluba?
– Otići ću kada bude pozitivna nula, kada riješim financijske probleme. Nakon što sam odlučio ostati, u idućim sezonama smo u Ligi prvaka doveli najbolje odbojkašice svijeta u Rijeku. Aguero, Gamova, Kirilova, Piccinini, Gioli… Ne može bolje od toga. Svaka čast svima, ali »Turk Telekom« je te sezone kada je gostovao u Rijeci imao budžet kao svi mali sportovi u Hrvatskoj zajedno. Jeste li zadovoljni odnosom Grada prema klubu?
– Zadovoljni smo podrškom jer da nije bilo Grada, ove sezone ne bismo mogli ništa napraviti. Vojko Obersnel je pomogao kada nam je najviše trebalo jer smo inače mogli staviti »ključ u bravu«.
Dom odbojke
Ulaže li Grad Rijeka dovoljno u sport?– Neke kriterije bi trebalo mijenjati. Grad bi trebao odlučiti što je gradski prioritet i koji bi sportovi trebali dobiti bolji tretman. Nogomet je tu apsolutno broj jedan. Doduše, treba dignuti košarku i rukomet te mušku odbojku. Dolaskom Predraga Slobode vaterpolo kao da je dobio na bingu. I to dvaput!
Mislite li da Grad ima dovoljno novaca da pomogne širokom spektru sportova i to u dovoljnoj mjeri da oni budu konkurentni u Hrvatkoj?– Grad bi to mogao učiniti.
Samo, kada bi se osigurala takva sredstva, svi predsjednici klubova bi na kraju sezone morali odgovarati u slučaju izostanka rezultata. U Rijeci ima puno klubova koji su napravili veliki minus, ljudi su otišli i nitko nije odgovarao za to. S druge strane, uspješne bi trebalo dodatno nagraditi.
Dakle, ako ŽOK-u »Rijeka« Grad da milijun kuna, što je za nas veliki iznos, onda mi za to moramo odgovarati. Ako ne ostvarimo zacrtane ciljeve, onda se iduće sezone treba smanjiti dodijeljeni iznos. Odbojka, rukomet i košarka se više ne igraju na ulici, treba školovati trenere koji će intenzivno raditi s mladima.
Dom odbojke u Rijeci je priča koja traje već neko vrijeme, ali nikako da se realizira? – Svi sportovi u Rijeci moraju imati svoj kutak. Plivači i vaterpolisti imaju novi bazen, atletika i rukomet su dobili novu dvoranu. Rijeka ima Kantridu, košarkaši su se zasad udomili u Dvorani »Dinko Lukarić« i sada je na nas došao red.
Dvorana mladosti bi nam odgovarala, iako smatram da bismo trebali dobiti novi objekt da možemo raditi cijeli dan s mladima. Jedino tada ćemo imati uspješnu mušku i žensku odbojku. Imamo obećanja i vjerujem da će se to izgraditi dok sam ja još živ. Koliko planiram živjeti? Jako dugo, ali vjerujem da ćemo dvoranu riješiti unutar dvije godine. To smo zaslužili.
Ne ljuti vas činjenica da Grad troši novac na izgradnju tornjeva za skokove u vodu, dok odbojka čeka na svoj kutak? – Uopće me ne zanima koliko Grad troši na to. Svatko neka gleda sebe, mi samo želimo ono što smo zaslužili. Nisam ljubomoran na nikoga, ali svoje ne dam.
