Odbojkašice Rijeke CO

Ivana Šćulac: ‘Ovo od nas nitko nije očekivao i nemamo razloga žaliti ni za čime’

Kristian Sirotich

PSHILOŠKI OSLONAC EKIPE – Ivana Šćulac / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

PSHILOŠKI OSLONAC EKIPE – Ivana Šćulac / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Naravno da nakon poraza uvijek ostane gorak okus jer nismo uspjele zaigrati u finalu. Ova sezona je bila veliko iskustvo, a sigurno će biti još dobrih sezona. Uvjerena sam da će Rijeka uskoro opet osvojiti prvenstvo – kaže Ivana Šćulac



RIJEKA Prije šest godina bila je dijelom postave koja je u Rijeku donijela posljednju odbojkašku duplu krunu. Kada se slavlje stišalo ekipa se raspala, financijski problemi uvjetovali su zaokret u klupskoj politici, a trener Igor Lovrinov upravo je u njoj prepoznao igračicu koja će narednih godina morati iznijeti najveći teret.


Tako je Ivana Šćulac prije pet godina postala kapetanica ekipe koja je prvo ispala iz elitnog društva pa se onda borila za ostanak u drugom jakosnom razredu, da bi nakon tri godine započeo njihov streloviti uspon. Prvo su se nevjerojatnom serijom utakmica probile u Superligu, a onda sve to ove sezone začinile plasmanom u polufinale doigravanja. 


Stati su morale nakon majstorice, ove srijede u Kaštel Starom dvosatna je drama pripala aktualnim prvakinjama. Budući će Ivana uskoro odraditi i posljednje obaveze na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci logičnim se nameće pitanje je li u Kaštel Starom odigrala posljednju utakmicu za Rijeku?


Iskustvo




– Nadam se da nisam. Ne mogu to reći – započet će Ivana, koja, baš poput dokapetanice ekipe Ane Mioč, zaista iz prve ruke može posvjedočiti kroz kakve su sve scile i haridbe prolazile Riječanke minulih godina. Ivana i Ana jedine su sve to proživjele iz prve ruke. – Imam nekakve planove za dalje na nekakvoj neodbojkaškoj bazi, ali ćemo vidjeti što će i kako biti. Tko zna što će biti za šest mjeseci, godinu dana. U pitanju je praksa preko ljeta, kako sada stvari stoje mislim da sezonu neću početi s ekipom. Ali, vidjet ćemo. Ako ekipa ostane ovakva kakva je bila ove sezone, sa mnom ili bez mene, sigurno neće imati problema održati uspjeh kakav smo ostvarile ove sezone. Cure su nevjerojatno napredovale pa sam i ja ove sezone više bila nekakav psihički stabilizator ekipi nego neki napadački as – skromno će nastaviti Ivana, iako nije nikakva tajna da je njezin doprinos svih ovih godina bio silan. I onda kada su se pobjede mogle prebrojati na prste jedne ruke i onda kada se borilo za ostanak u prvoligaškom društvu, a naročito u posljednjim dvjema sezonama, zaključno s majstoricom u Kaštel Starom. Je li se kod aktualnih prvakinja moglo nešto drugačije napraviti, jesu li Ivana i suigračice ipak mogle doći do senzacionalnog plasmana u finale?


– Iskreno smo popričale odmah nakon utakmice u svlačionici. I mislim da smo napravile sve što smo mogle. Izgubljenu utakmicu smo umalo uspjele okrenuti u svoju korist. Niti same nismo svjesne kako smo izvukle onaj treći set, u četvrtom setu smo bile sjajne, borbene, čak i kada smo malo popustile ta dionica nije bila upitna, a peti set je peti set. Mislim da je tu prevagnulo to njihovo veliko iskustvo i dotukla nas je ona njihova serija 8:0. Pokušale smo mi nešto i nakon toga napraviti, ali to više nije bilo moguće. Iskreno, uzdignute smo  glave smo izašle s parketa i baš mi je bilo drago kada mi je delegat nakon utakmice čestitao na našoj igri i rekao: »Svaka čast cure, ovo je bilo finale prije finala!«. To puno znači – govori Ivana, koja itekako dobro zna gdje ona i suigračice mogu tražiti razloge poraza. Naravno, da je presudilo iskustvo, naravno da je Marina Kaštela odigrala puno više ovakvih utakmica, ali…


To je sport


– Iskreno, napale su nas servisom, a mi smo tu lošije odreagirale na prijemu. U prvoj utakmici polufinala u kojoj smo izgubile 3:1 smo odlično primale servis, na Trsatu također. No, one su tada očito slabije servirale i sada su preuzele rizik. Shvatile su da nas moraju napasti servisom, to su i učinile. Nismo mi niti loše ušle u utakmicu, prvi set smo odigrale prilično dobro, ali onda smo se počele raspadati. Do te završnice trećeg seta. Šteta, možemo mi sada pričati što bi bilo kada bi bilo. Ali to je sve sport, zbog toga je zanimljiv. A netko mora izgubiti. Mlada smo ekipa i ovo što smo mi napravile ove sezone i u zadnjoj utakmici govori dovoljno samo za sebe. A k tome treba reći da sve cure još imaju itekakvog prostora za napredak – nastavit će Ivana, koja samo u superlativima ocjenjuje nastup svojih suigračica ove sezone. Unatoč mladosti, unatoč neiskustvu. Niti jedna ekipa u Superligi, pa čak niti Mladost, ne može reći da je ove sezone lakoćom igrala protiv Riječanki. Uostalom, u regularnom dijelu prvenstva jedino su Riječanke ove sezone imale meč loptu protiv mladostašica. I to nešto znači.


– Dobro, bilo je uspona i padova, bilo je izgubljenih setova i utakmica koje nismo trebali izgubiti, ali bilo je i setova i utakmica za koje se pričalo da su na vrhunskoj razini. Mislim da i to samo dokazuje da smo sve puno napredovale. Osim toga, ovo će biti itekako dragocjeno iskustvo, nakon ove sezone definitivno se nemamo čega, niti koga bojati – smatra kapetanica ekipe koja je nakon jučerašnje utakmice dobila nekoliko dana odmora. Zaslužile su se pošteno odmoriti i u miru sa svih strana sagledati gdje su bile prije nekoliko godina i gdje su danas. Razlika je to što se može mjeriti svjetlosnim godinama.


Napredak


– Koliko smo napredovale u postotcima? Teško mi je to reći, ali kada razmišljamo kako je to sve izgledalo na početku… Prije šest godina Ana Mioč i ja bile smo u ekipi koja je osvojila Kup i prvenstvo i onda se sve raspalo. To je bila borba. Najprije smo se borile same sa sobom pa su došle mlade cure s kojima je trebalo strašno puno raditi i dio toga tereta pao je i na nas dvije, mi smo s trenerima također u tome sudjelovale. Mislim da ove sezone igramo duplo bolju odbojku nego li smo je igrali prošle sezone, a kada se sjetim kako je to izgledalo prije pet godina reći ću da igramo tisuću puta bolju odbojku. Pa neke cure nisu znale prstima primiti loptu, a kamo li odigrati neku od onih akcija koje sada znamo odigrati. To je zaista kao dan i noć. Puno smo napredovale, ali smo isto tako i strašno puno radile. Sve cure koje su imale priliku dolaziti ujutro na trening mogle su individualno raditi s Igorom Lovrinovim, radile smo i dva puta tjedno u teretani s kondicijskim trenerom Emilom Baltićem, što se također osjetilo na našoj igri. I naravno večernji treninzi. Definitivno smo imale kvalitetan rad, što je i rezultiralo svime ovime. A i već toliko igramo zajedno da zaista za svaku curu znamo kako koja diše – reći će Ivana Šćulac, koja će na kraju iskreno priznati da bi ovakav rasplet zasigurno svi potpisali da im ga je netko ponudio na početku sezone. I to je najveća istina.


– Ovo od nas sigurno nitko nije očekivao. Niti smo to očekivale mi same, niti su to očekivale druge ekipe od nas. Iz dvorane smo otišle visoko podignutih glava i zaista ni za čime ne trebamo žaliti. Naravno da nakon poraza uvijek ostane gorak okus jer nismo uspjele zaigrati u finalu. Ali zaista mislim da nitko ne mora žaliti. Ova sezona je bila veliko iskustvo i sigurno će biti još dobrih sezona. Uvjerena sam da će Rijeka uskoro opet osvojiti prvenstvo – zaključit će Ivana Šćulac.