RIO DE JANEIRO Finale vaterpolista Hrvatska – Srbija 7:11 (2;3,1:3, 1:3,3:2 ). Olimpijski vodeni stadion. Gledatelja 10 000. Suci Stavridis (Grčka), Molnar (Mađarska).

HRVATSKA: Pavić, Burić 1, Petković, Lončar, Joković, Bukić, Macan, Bušlje, Sukno 3, Krapić, Šetka 1, Garcia 2, Bijač.

SRBIJA: G. Pjetlović, Mandić 4, Gocić 1, Ranđelović, Ćuk, D. Pjetlović 2, Nikić 1, Aleksić, Jakšić, Filipović 2, Prlainović, S. Mitrović 1, B. Mitrović.

Igrač više: Hrvatska 12 (2), Srbija 5 (2). Tri isključenja. Gocić (Srbija) u 24. minuti. Peterci: Hrvatska 0 ( ). Srbija 0 ( ).

Hrvatski vaterpolisti se vraćaju iz Rio de Janeira, u brazilskoj finalnoj večeri Srbija je bila bolja i sigurno pobijedila 11:7. Demonstrirala je snagu svog napada, odvajala se zavesjalj po zaveslaj i znatno prije posljednjeg zvuka sirene je dala odgovor kome će pripasti olimpijsko »zlato«. Hrvatska, olimpijski pobjednik iz Londona je bila bez rješenja nasuprot suparničkim pucačima te joj je mreža izrešetana. Na drugoj strani napad momčadi Ivice Tucaka je teško nalazio odgovore u akcijama sa igračem više, postotak iskorištenosti je bio zaista mizeran, što je bilo kobno.

Epilog svega je uvjerljiv srpski trijumf poslije kojega su prvaci svijeta i dvostruki uzastopni europski prvaci postali i olimpijski pobjednici, momčad Dejana Savića je prva koja je u povijesti vaterpola koja je uspjela objediniti sva tri najprestižnija naslova. Hrvatska, olimpijski pobjednik iz Londona nije u finalu uspjela pružiti ozbiljniji otpor, ali utjeha joj je da je do kraja bila u igri za naslov, nije »unakažena« kao na Svjetskom prvenstvu, kada je od istog suparnika izgubila 4:11. Osim toga srebrna medalja je lijep uspjeh.

Sandro Sukno je dobro odgovorio na pogodak Duška Pijetlovića, u svom stilu je iz daljine uz koprodukciju s vratnicom poslije tri minute igre otključao sprsku bravu, ali u idućoj akciji nije mogao zaustaviti ljevorukog asa Mandića, koji je u svom stilu matirao Marka Bijača. Srpski napad je i dalje bio ubojit, Stefan Mitrović je izborio dva gola razlike te je Ivica Tucak morao posegnuti za time outom. Zaostatak je prepolovljen, zahvaljujući već drugom hrvatskom golu iz igre, pogotku ljevorukog Javiera Garcije. Hrvatski izbornik je imao prigodu za protestiranje sucima radi jednog udaranja Srba preko vode te je Grk Stavridis na odmoru imao diskusiju s njim.

I u drugoj četvrtini Srbija je povela s dva gola razlike, kada je Nikić uplivao na dva metra i rutinski poentirao za 4:2. Pridružio mu se Gocić lijepim golom i ostvario prvu razliku od tri gola u finalu. Takav je razmak ostao do »poluvremena« uz samo jednog iskorištenog hrvatskog igrača više od sedam takvih napada. Uz to hrvatska obrana nije uspjela dezaktivirati brojne mine u srpskom napadu. Slično je bilo i u trećoj četvrtini, kada je Filipović silovito pogodio za 8:4, Bijač je zamijenjen Josipom Pavićem. Ovoga je u finišu četvrtine šraubom probio Mandić za 9:5 a suparnici su do kraja bez problema veliku prednost pretopili u »zlato«.